Papa Franjo često se osvrće na to pitanje, priznajući potrebu novog i dubokog promišljanja o toj stvarnosti. One koje duboko osjećaju potrebu za većim prostorom i priznanjem unutar Katoličke Crkve upravo su redovnice. Prošlih dana, na Sinodi biskupa koja je posvećena mladima, raspravljalo se o toj temi i pojavio se zahtjev za jednakim pravima viših redovničkih poglavarica koje su prisutne na radovima Sinode, i njima sličnima koji nisu svećenici, u odnosu na mogućnost glasanja za sinodalne dokumente, što za sada redovnicama nije dopušteno. Mnoge posvećene osobe neizbježno osjećaju umor zbog tolikih stvari za koje su se nadale da će sigurno moći promijeniti, a koje se nisu promijenile.

Međutim, stvar koja se promijenila, a koje u prošlosti nije bilo, jest mogućnost pristupa žena akademskim studijima teologije. A to znači poučavanju. Mogućnost koja se otvorila, počevši od Drugoga vatikanskog koncila, bila je otvaranje teoloških fakulteta, istaknula je Perroni. Dakle, dana je mogućnost pristupa studijima koji daju pravo na akademski stupanj, i za laike vjernike i za žene koje su dio laikata. Tako danas već imamo veliku prisutnost teologinja. To ima svoju težinu i to je bila značajna promjena.

Bili bismo ludi kada bismo odbili snagu žena koje trebaju biti uključene, već danas, a ne sutra, u postupke odlučivanja koji se odnose na Crkvu, rekao je na Sinodi kardinal Reinhard Marx, nadbiskup Münchena i Freisinga te predsjednik Njemačke biskupske konferencije, istaknuvši da je bitno razumjeti razvoj vremena, kao što je to učinio papa Ivan XXIII.

Vjerujem da moramo prihvatiti strategije za duže razdoblje, rekla je Perroni i istaknula: „S naše strane očito je da postoji povijesna odgovornost koju treba prihvatiti, ali ona je uvijek postojala za muškarce i žene koji su htjeli živjeti svoju vjeru i pripadnost Crkvi u povijesti, a ne kao osobnu duhovnost. Dakle, razumijem da je povijesna odgovornost nas teologinja danas, iznad svega, služiti svojoj Crkvi u istini i slobodi.“