Koncelebrirali su generalni vikar mons. Franjo Velčić, mons. Antun Toljanić, župnik Drage Bašćanske, te biskupov tajnik vlč. Josip Karabaić. Pjevanje je animirao krčki katedralni zbor.

Na kraju misnog slavlja mons. Petanjak predvodio je molitvu na grobu Sluge Božjega.

U svojoj propovijedi biskup Petanjak je rekao: Liturgijska čitanja omogućuju nam da upoznamo Isusa Krista kroz dva različita vida. Poslanica Hebrejima govori o Isusu Kristu kao Velikom svećeniku. U Starom zavjetu svećenik je posrednik između Boga i ljudi; ljudi nemaju direktnu vezu s Bogom nego preko svećenika. S Isusovom mukom, smrću i uskrsnućem, stanje se mijenja u potpunosti. Budući da Krist sebe prinosi kao žrtvu za spasenje svijeta on postaje jedini posrednik između Boga i ljudi. On je jedini svećenik Novoga Saveza.

Zato sveti Pavao u svojim poslanicama govori samo o Isusu Kristu kao svećeniku, a za službenike Crkve uveo je svjetovnu terminologiju iz grčke kulture: đakon – poslužitelj, prezbiter – starješina, episkop – nadglednik. Mi smo se nažalost vratili na terminologiju Starog zavjeta i onda svaki od tih naslova još načičkali kao božićno drvo i tako izgubili pravi smisao i značenje Isusa Krista kao jedinog svećenika i posrednika između neba i zemlje.

Poslanica Hebrejima govori o Isusu Kristu Velikom svećeniku koji je po svojoj muci, smrti i uskrsnuću prodro kroz nebesa i sjedi o desnu Boga Oca. Sjediti o nečijoj desnici, znači biti isto što i on. Proslavljeni Krist ponovno zauzima ono mjesto u nebu koje je imao prije postanka svijeta. Istobitan Ocu – molimo u Vjerovanju. Njegov autoritet je tako velik da je jednak Bogu Ocu, a njegova riječ je živa i »djelotvorna; oštrija od svakog dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu, te prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja njoj skrivena« (Heb 4,12-13), rekao je krčki biskup u homiliji na misi na Mahnićev dan.

Da je to istina pokazao je Isus onda kad je hodio zemljom. Njegov autoritet je tako snažan i neodoljiv da prolazeći pokraj carinarnice ugleda Mateja carinika i »kaže mu: „Pođi za mnom!“ On usta i pođe za njim« (Mk 2, 14). Takav autoritet da u jednom trenutku potpuno mijenja život čovjeka. Njegov autoritet nakon uskrsnuća je još jači, jer je potvrđen kao Sin Božji koji sjedi o desnu Očevu.

To je jedan vid Isusa Krista. I sad dolazi onaj drugi. Ali taj Isus s tolikim svojim autoritetom, nastavlja dalje poslanica Hebrejima, nije Isus diktator, nego Isus pun milosrđa koji je »supatnik u našim slabostima, poput nas iskušavan svime, osim grijehom« (Heb 4, 15), što nam je opet pokazao dok je bi s nama na zemlji, jer poziva i uzima sebi za učenike carinike, ne bježi od grešnika, ne bježi ni od farizeja i pismoznanaca. I kad kritizira, to je zato što želi naše obraćenje i spasenje.

Na koncu, svi smo mi pozvani biti poput Krista. On nam je to sam rekao: »Dođite k meni. Učite se od mene, jer sam blaga i ponizna srca« (Mt 11, 28-30).

Vjerujem da se i kroz ovu riječ i primjer samoga Isusa Krista može promatrati i sluga Božji biskup Antun Mahnić. Koji je očito imao veliki autoritet, jer su ga slušali i slijedili. Osobito mladima kojima se posebno posvetio. Ali je taj autoritet bio obučen u poniznost, jer kad bi postigao što bi htio, biskup Mahnić bi se uklonio, nestao. Nije želio da se njemu drže hvalospjevi, panegirici, hvale… Učinio je on što je smatrao da treba učiniti za Isusa Krista, Crkvu, domovinu, ljude… i onda se „izgubio“ ne čekajući pljesak ni pohvale. Dva vida: autoritet i jednostavnost. Zato ga častimo i zato smo Bogu zahvalni da nam ga je dao i da ga imamo u našoj sredini, rekao je biskup Petanjak u homiliji.