Večernje misno slavlje svetkovine obljetnice posvete porečke katedrale predvodio je župni vikar katedralne župe vlč. Janez Barborič, uz asistenciju đakona Jurice Vekića. Predslavitelj je tijekom homilije pročitao prijevod teksta posvete:

„Neka je znano svima, da Mi, Rodoald, Akvilejske crkve patrijarh po volji i naredbi Svetoga Oca i Gospodina, gospodina Ivana pape XII. sazvavši časnu braću i gospodu Gaspalda, pulskoga biskupa, Ivana tršćanskoga biskupa. Fredebarda pićanskoga, Ivana novigradskoga, Alberika biskupa Concordije, Hergena biskupa Brescije, Alberta biskupa Feltrea, Giralda biskupa Vicenze, Martina biskupa Trevisa, Aldebranda veronskoga biskupa i Zenona padovanskoga biskupa u jedinstvu s časnim ocem Adamom, porečkim biskupom, posvetismo porečku crkvu na čast Blažene Marije Djevice, svetoga Maura mučenika i ostalih sviju svetaca.“

U drugom dijelu posvete napominje se davanje oprosta svake godine u prigodi svetkovine obljetnice posvete katedrale.

„Odakle, Mi Rodoald svete Akvilejske crkve patrijarh i svaki o rečenih biskupa za sebe, u navedenoj posveti i svake godine na svetkovinu posvećenja [ove crkve] svima i svakome tko se istinski pokaje i ispovijedi i ovu crkvu s poštovanje, smjerno pohodi, jedne godine i četrdeset dana od združene [grijesima njegovim] kazne, vlašću apostolskom milostivo odrješujemo. Sadržaj, naime, upute navedenoga posvećenja, nama dane po Svetom Ocu i gospodinu, gospodinu Ivanu papi XII: Ivan biskup, sluga slugu Božjih… Posvećena bijaše ova crkva godine Gospodnje 961., na dan 8. svibnja, za vladavine gospodina Otona, cara Svetoga Rimskoga Carstva.“

Original glasi: „Instrumentum consecrationis Ecclesiae Parentinae Noveritis universi, quod Nos Rodoaldus, Sedis Aquileiensis Patriarcha, ex voluntate et praecepto Sancti Patris et domini, domini Ioannis papae XII,convocatis venerabilibus fratribus et dominis Gaspaldo Polensis Ecclesiae episcopo, Ioanne Tergestinae ecclesiae episcopo, Fredeberdo Petenensis ecclesiae episcopo, Ioanne Civitatis Nove ecclesiae episcopo, Alberico Concordiensis ecclesiae episcopo, Hergeno Brixiensis ecclesiae episcopo, Alberto Feltrensis ecclesiae episcopo, Giraldo Vicentine ecclesiae episcopo, Martino Tervisine ecclesiae episcopo, Aldebrando Veronensis ecclesiae episcopo, Zenone Paduane ecclesiae episcopo una cum venerabili patre Adam Parentine ecclesiae episcopo, consecravimus ecclesiam parentinam in honorem Sanctae Mariae Virginis et sancti Mauri martyris et aliorum sanctorum omnium.

Unde Nos Rodoaldus, sanctae sedis Aquileiensis ecclesiae patriarcha et quilibet predictorum episcoporum per se in consecratione praedicta et omni anno in festo dedicationis ipsius omnibus et uilibet vere poenitentibus, et confessis qui ad dictam ecclesia reverenter conveniunt annum unum et quadraginta dies de iniuncta sibi poenitentia auctoritate apostolica misericorditer in Domino relaxamus. Tenor autem commissionis consecrationis supradicte nobis facte per Sanctum patrem et Dominum Dominum Ioannem papae XII: Ioannes episcopus servus servorum Dei etcetera. Consecrata fuit supradicta ecclesia anno Domini DCCCCLXI, die VIII Maii, tempore Domini Othonis I. Romanorum Imperatore.“

Transkripciju i prijevod tog povijesnog dokumenta potpisuje povijesničar Marino Martinčević. Najstariji poznati povijesni zapis o posveti porečke crkve navodi da je katedralu 8. svibnja 961. posvetio akvilejski patriarh Rodoald u nazočnosti 12 biskupa s područja tadašnje Akvilejske crkvene pokrajine.

Povijesna saznanja govore da je kršćanstvo u Poreču bilo razvijeno prije druge polovice II. st. Pretrpivši progonstva, neposredno nakon dane slobode (313.) otvaraju se prve javne crkve. U drugoj polovici IV. st. prenose se relikvije prvoga porečkog biskupa sv. Maura iz predgrađa u gradsko područje na mjesto prvotne sakralne građevine. Kršćanstvo se naglo širi i jača te se već u V. st. podiže predeufrazijeva bazilika, a u VI. st. biskup Eufrazije gradi veličanstvenu baziliku.

Vjerovatno zbog razvoja liturgijskih uzusa polovicom 10. stoljeća pristupilo se svečanoj posveti te stolne crkve. Eufrazijeva bazilika u Poreču jedan je od najljepših sačuvanih spomenika rane bizantske umjetnosti na Sredozemlju. Godine 1997. UNESCO ju je proglasio Svjetskom kulturnom baštinom.