Misu je predslavio župnik u Baderni Ivan Kramar, a suslavio je domaći župnik Lino Zohil. U slavlju su sudjelovali brojni vjernici, pokazujući i na taj način koliko je pokojni vlč. Kalčić bio omiljen među župljanima. Kako kažu, i on je njih jednako tako ljubio „shvaćajući, poput svetog đakona Lovre, nebeskog zaštitnika župe Sveti Lovreč, gdje je služio kao župnik do umirovljenja, da se bogatstvo Crkve ne nalazi u srebru ni zlatu ni posjedima, nego upravo u ljudima“.

Predslavitelj je u propovijedi protumačio evanđeoski odlomak mise Prve korizmene nedjelje. „Temeljna poruka korizme nije žalost zbog bespomoćnosti već radost pobjede – razdoblje intenzivne radosti hoda s Gospodinom. Čovjek je stvoren da bude Božji suradnik i prijatelj. U korizmu trebamo krenuti s razmišljanjem da Bog ljubi svakoga čovjeka“, naglasio je propovjednik.

Na kraju slavlja, vlč. Kalčića prisjetili su se vlč. Kramar i vlč. Zohil. Vlč. Kramar naglasio je njegove osobine dobrohotnosti, strpljivosti i mudrosti. Kada bi ga zatražili da iznese mišljenje ili da da neki savjet, ne bi na brzinu izrekao neko mišljenje nego bi promislio o onome o čemu je upitan i tek tada ga izrekao. Takve su bile i njegove propovijedi, koje su one koji su ih slušali pozivale na razmišljanje o izrečenomu. Njegove riječi u propovijedi su bile duboko promišljene.

Župnik Zohil napomenuo je da je vlč. Josip Kalčić rođen u seli Milinki kod Tinjana, no već se zarana s obitelji preselio u Pulu. Sjemenište je pohađao u Pazinu, a bogosloviju u Rijeci i Pazinu. Za svećenika je zaređen 1958. godine. Bio je župnik župa Sveti Matej Cere i Ivanac, potom Kringe i Muntrilja. Od 1997. godine bio je župnik župa sv. Martina u Svetom Lovreču Pazenatičkom i sv. Andrije u Gradini. Župnik u Gradini bio je do 2012. godine, a Svetog Lovreča do umirovljenja 2016. Župljane župe Sveti Lovreč zadužio je i knjigom „Crkve i crkvice Sutlovreštine i okolice“ približavajući im na taj način bogatstvo sakralne baštine njihova kraja. U Svetom Lovreču se brinuo za restauraciju orgulja, ali je i podučavao mlade sviranju, da jednom restaurirane orgulje ne budu tihe već služe svojoj svrsi.

Vlč. Zohil je posebice naglasio da ga je ganuo jedan nenadan susret kada je vlč. Kalčića našao u društvu nekih njegovih davnih krizmanika, tada već odraslih ljudi, koji nisu zaboravili svoga vjeroučitelja. A takav je i bio vlč. Kalčić, tih i nenametljiv, baš poput sv. Josipa čije je ime nosio, i primjer mnogim svećenicima kakav bi trebao biti „dobri pastir“.