Misno slavlje predvodio je generalni vikar Vojnog ordinarijata mons. Ilija Jakovljević koji je ujedno i vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića, a suslavio je porečki dekan i župnik Vrsara i Gradine vlč. Lino Zohil.

Svečanost je započela tradicionalnom procesijom sa svečevim relikvijama oko zidina samostana.

Jakovljević je na početku prigodne homilije, govoreći o sv. Romualdu, istaknuo kako se on želio posvema posvetiti Bogu, ali je Bog od njega tražio više: osobno posvećenje kako bi mogao obnoviti svoju zajednicu te kako bi ona dobila jednu novu duhovnu snagu. „On se povlači u razmatranje kako bi nadahnut Bogom mogao djelovati“, naglasio je propovjednik.

Potom je, uz zapise iz novozavjetnih poslanica o sijanju i žetvi podsjetio da „ako sijemo ljubav, a ljubav je Bog, sigurno ćemo ubrati dobar plod. Ali, ako sijemo nezadovoljstvo, razdor, ako sijemo svakodnevno nešto čime pokušavamo drugoga obezvrijediti i učiniti manjim, onda nemamo što ubrati. To je opasnost i za nas kršćane, da nemamo ponekada što ubrati, jer premalo smo sijali sjeme Božje, Krista, Riječ Božju. Ako sijemo tu Božju ljubav  kao što su to svojim djelovanjem činili Sveti Romuald, blaženi Miroslav Bulešić, majka Terezija i Sv. Ivan Pavao II. onda će ta ljubav donijeti ploda. Možda neće moći oni ubrati, ali će ubrati Onaj koji im je dao da to siju, a to je Bog. Zato molimo i za sebe da možemo svakodnevno sijati dobro sjeme“, rekao je propovjednik.

Uz prigodnu anegdotu, Jakovljević je napomenuo kako zbog neprestanog traženja mana u ljudima, čovjek nije sposoban valorizirati ono nešto dobro što svaki čovjek ima u sebi. „Molimo da mi budemo ti koji ćemo znati jedni drugima darovati dio sebe, ali još više da budemo ti koji će znati jedni kod drugih prepoznati ono što je dobro. Ako u datom trenutku nema ništa dobro u našem životu ima barem to da smo opomena drugima kojim putem ne treba ići“, kazao je.

„Ali Bog kod nas uvijek nešto vidi što je dobro i Bog upravo na to naše dobro računa. Tako je Bog računao i na Sv. Romualda, upravo na ono njegovo što je prepoznao kod njega i darovao mu je svoju ljubav da to može ostvariti“, istaknuo je. Spomenuvši samostane i crkve koje su nastale na inicijativu sv. Romulada, propovjednik je nadalje podsjetio okupljene „koliko mi molimo ‘Gospodine, daj mi te svoje ljubavi, da mogu ljubiti, da mogu sijati sjeme, da mogu graditi samostane koji se zovu kuća da mogu graditi crkve koje se zovu ljudsko srce u kojem će prebivati i Bog i ja i moji bližnji?’ Neka ovogodišnja proslava sv. Romualda bude poticaj da znamo otkrivati ljepotu srca, ljepotu duše jednih drugih.“

„Povukli smo se danas malo ovdje na molitvu, u osamu kako bi se obnovili, kako bi dobili snagu da možemo ići naprijed i kako bi, kad se vratimo svojim obiteljima, donijeli upravo tu Božju ljubav. Neka nas Sveti Romuald zagovara, da po njegovu zagovoru obnovimo sve ono što je srušeno u našem životu, da obnovimo sve one mostove koje smo porušili da ne možemo doći do srca jedni drugih. Mi to možemo – s Božjom pomoću“, zaključio je Jakovljević.

O sv. Romualdu

Sveti Romuald rođen je u Ravenni, u Italiji, u X. stoljeću. S dvadeset godina položio je zavjete prema pravilu sv. Benedikta u Samostanu sv. Apolinara in Classe. Posvetio je svoj život reformi Monaškog reda i obnovi discipline klera, posvetivši se napose uspostavljanju pustinjačkog života u Italiji i u Zapadnoj Europi. Bio je redovnik duboke kontemplacije i istinski čovjek Crkve: živio je pustinjačkim životom i aktivno se bavio problemima Crkve svojega vremena, otvorivši nekolicini svojih neposrednih učenika put misionarskog djelovanja u zapadnoj Rusiji i Poljskoj. Završio je svoje zemaljski hod u Valdicastru, nedaleko Ancone, u Italiji, 19. lipnja 1027. godine, kada se ujedno slavi njegov spomendan.

Najznačajniji od mnogih samostana koje je utemeljio je Camaldoli, pustinjački samostan, od kojeg dolazi ime Reda kamaldoljana po Pravilima sv. Benedikta. Krajem prve polovice X. stoljeća utemeljio je Samostan sv. Mihovila nad Limom u Kloštru.

Zemni ostaci Sv. Romualda nalaze se u apeninskom mjestu Fabriano čiji je taj Božji Ugodnik ujedno i zaštitnik.

Relikvije je prvi put u samostansku crkvu Samostana sv. Mihovila nad Limom u Kloštru, o svečevu blagdanu 2019. godine unio tadašnji ordinarij, sada zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Dražen Kutleša.