Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas slavimo blagdan Svete obitelji, a liturgija nas poziva da razmišljamo o iskustvu Marije, Josipa i Isusa, koje je ujedinjavala neizmjerna ljubav i kroz život nosilo veliko pouzdanje u Boga. Današnji odlomak Evanđelja (usp. Lk 2, 41-52) opisuje putovanje Nazaretske obitelji u Jeruzalem, na blagdan Pashe. Ali na povratku roditelji primjećuju da njihov dvanaestogodišnji sin nije u karavani. Nakon tri dana traženja i strahovanja nalaze ga u hramu kako sjedi među učiteljima i razgovora s njima. Ugledavši Sina, Marija i Josip „zapanjiše se“ (r. 48) a Majka mu je izrazila svoju zabrinutost riječima: „Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili“ (ibid.).

Čuđenje – oni se „zapanjiše“ – i tjeskoba – „otac tvoj i ja žalosni“ – dva su elementa na koje vam želim skrenuti pažnju: čuđenje i tjeskoba.

U Nazaretskoj obitelji čuđenje je bilo trajno prisutno, pa čak i u dramatičnom trenutku kao što je gubitak Isusa: to je sposobnost čuđenja nad postupnim očitovanjem Sina Božjega. To je isto čuđenje kojim su obuzeti pismoznanci u hramu zadivljeni „razumnošću i odgovorima njegovim“ (r. 47). Ali što je čuđenje, što znači čuditi se? Čuditi se i diviti se suprotno je od uzimanja svega zdravo za gotovo, suprotno je tumačenju stvarnosti koja nas okružuje i događaja povijesti isključivo prema našim kriterijima. A osoba koja to čini ne zna što je divljenje, što je čuđenje. Čuditi se znači otvoriti se drugima, shvatiti razloge koje su druge naveli da nešto učine: taj je stav važan za ozdravljenje narušenih odnosa među ljudima, a također je prijeko potreban za ozdravljenje otvorenih rana u obitelji. Kad se jave problemi u obiteljima, uzimamo zdravo za gotovo da smo mi u pravu i zatvaramo vrata drugima. Umjesto toga, moramo misliti: „Što je dobro kod te osobe?“ i divite se ovom „dobru“. I to pomaže jedinstvu obitelji. Ako imate problema u obitelji, sjetite se onog dobrog kod pojedinog člana obitelji s kojim imate problema i divite se tome. I to će pomoći ozdravljenju obiteljskih rana.

Drugi element koji bih htio preuzeti iz Evanđelja je tjeskoba koju su Marija i Josip osjetili kad nisu uspjeli pronaći Isusa. Ta tjeskoba očituje središnju ulogu Isusa u Svetoj obitelji. Djevica i njezin suprug primili su tog Sina, čuvali su ga i gledali kako raste u dobi, mudrosti i milosti među njima, ali iznad svega je rastao u njihovim srcima; i malo po malo njihova ljubav i razumijevanje prema Njemu sve su više rasli. Eto zašto je Nazaretska obitelj sveta: zato što je u njezinu središtu bio Isus, Marija i Josip su svu svoju pažnju i brigu posvetili Njemu.

Ta tjeskoba koju su oni osjećali ta tri dana u kojima su bili bez Isusa, također bi trebala biti naša tjeskoba kad smo daleko od Njega, kad se udaljimo od Isusa. Trebali bismo oćutjeti tjeskobu kad više od tri dana zaboravimo na Isusa, kada ne molimo, ne čitamo Evanđelje, ne osjećamo potrebu za njegovom prisutnošću i njegovim utješnim prijateljstvom. A mnogo puta prođu dani a da se ni ne sjetimo Isusa. A to nije dobro; to je jako loše. Trebali bismo osjećati tjeskobu kad se te stvari dogode. Marija i Josip su ga tražili i našli su ga u hramu dok je naučavao: i mi, prije svega u Božjoj kući, možemo susresti božanskog Učitelja i prihvatiti njegovu poruku spasenja. U euharistijskom slavlju doživljavamo Kristovo iskustvo; On nam govori, daje nam svoju Riječ, prosvjetljuje nas, prosvjetljuje naš put, daje nam svoje Tijelo u Euharistiji iz čega crpimo snagu potrebnu za suočavanje s teškoćama svakoga dana.

I danas se vratimo svojim domovima s ove dvije riječi: čuđenje i tjeskoba. Znam li se čuditi kad vidim dobre stvari kod drugih i tako rješavati obiteljske probleme? Osjetim li tjeskobu kad odlutam od Isusa?

Molimo za sve obitelji na svijetu, osobito za one u kojima iz raznih razloga ne vladaju mir i sklad. Povjerimo ih zaštiti Svete obitelji iz Nazareta.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

pomolimo se zajedno za sve one u Demokratskoj Republici Kongo koji trpe zbog nasilja i ebole. Nadam se da će svi predano raditi na očuvanju ozračja mira koje omogućuje redovito i mirno provođenje izbora. Pomolimo se zajedno: „Zdravo Marijo…“.