Organizatori, nadbiskupijski Ured za obitelj, objasnili su kako je škola za cilj imala otkriti povlašteno sredstvo izražavanja i jačanja vjere u obitelji, a o tome su govorili supružnici i psihoterapeuti Sara Jerebic i Drago Jerebic.

Riječki nadbiskup Mate Uzinić slavio je u subotu 25. listopada s obiteljima misu i zadržao se u razgovoru. Obiteljskom ozračju euharistije posebno su pridonijela djeca koja već uobičajeno, zajedno s roditeljima sudjeluju u programu. Posebna je bila molitva vjernika kada je nadbiskup pitao djecu za što oni žele moliti. Djeca su to rado prihvatila i rekla da žele moliti za sve na susretu i za cijeli svijet, za mir u svijetu te da se ljudi koji griješe obrate i počnu činiti dobra djela.

Propovijed je nadbiskup posvetio ljubavi, radosti i nadi istaknuvši kako je ljubav uvjet za druge. „Gdje ima ljubavi ima radosti i nade i obratno, gdje nema ljubavi nema ni radosti i nade“, rekao je. Nadbiskup je okupljene uputio na Isusa, jer „on vodu poteškoća i izazova svakodnevnice pretvara u vino radosti i nade“. Pozvao je i na obraćenje objasnivši kako je Bog milostiv i strpljiv, ali to ne znači da je popustljiv nego traži plodove. „Obraćenje znači pročistiti svoj pogled prema Bogu i bližnjemu kako bismo u njemu prepoznali Boga koji nas ljubi“, pojasnio je.

Sudionici, dvadesetak obitelji s djecom, na predavanjima i radionicama također su govorili o obraćenju, pomaganju i zahvalnosti, ali ne samo u vjerskom nego i u psihološkom kontekstu. Predavači su vješto povezali poruke vjere s primjerima iz psihologije. Tako su okupljenima dali neke vrlo konkretne upute kako svoj život i odnose, a posebno one u obitelji, učiniti boljima. „Svatko je odgovoran za sebe i svoje ponašanje pa ne smije za to kriviti druge“, rekli su.

Obiteljska škola završena je nedjeljnom misom koju je predvodio predstojnik ureda Ivan Nikolić. Obitelji je uputio na poniznost i razumijevanje, ne osuđivanje, iskoristivši primjer farizeja i carinika iz nedijeljenog evanđelja. Dok farizej misli kako je ispravan i blizak Bogu pa osuđuje druge koji to nisu, carinik svjestan svojih slabosti, ponizno traži oproštenje. „Isus jasno kaže da je u ovom slučaju carinik miliji Bogu“, zaključio je Nikolić.