Ilija Marković u članku „Dužnosti i mjerodavnosti ordinarija pri upravljanju crkvenim dobrima“ nastoji istražiti dužnosti i mjerodavnosti ordinarija u upravljanju i nadzoru nad crkvenim vremenitim dobrima, imajući u vidu odredbe Zakonika kanonskog prava kann. 134, §1; 1273 – 1289. Osim toga, pokušava prikazati odnos između upravitelja kao javne pravne osobe i ordinarija, te koje odgovornosti i ovlasti ima ordinarij nad upravljanjem vremenitim dobrima u Crkvi. Sažeto prikazuje tri mehanizma kanonske kontrole koji stoje ordinariju na raspolaganju: nadzor (kanonska vizitacija), izdavanje posebnih uputa te analiza godišnjih financijskih izvještaja javnih pravnih crkvenih osoba.

Josip Knežević autor je članka pod naslovom „Kristološki temelji teologije svećeništva“. Rad je podijeljen u tri dijela. U prvom dijelu autor se bavi definicijom misterija i pojma svećeništva polazeći od biblijskih temelja da bi došao do govora o jedincatom Kristovu svećeništvu koje se u Crkvi ostvaruje kroz krsno svećeništvo svih vjernika te ministerijalno svećeništvo svih zaređenih službenika Crkve. U drugom dijelu rada, na temelju napisanog, autor produbljuje shvaćanje svećeništva naglašavanjem da je Krist izvorište i model sveg svećeništva, i to kroz svoje služenje – koje ide od Isusova utjelovljenja, preko rođenja do javnog djelovanja – zatim kroz teologiju križa opisanu kroz Kristovo samopredanje na Posljednjoj večeri, koja je predslika euharistije, i kroz spasenje koje se nastavlja u vječnosti. Sve to zaokružuje treći dio rada govorom o svrsi i potrebi Kristova svećeništva u misteriju božanskog plana spasenja čovječanstva.

Ilija Marković u članku „Evaluacija dokumenta Ratio fundamentalis nationalis pro Bosnia et Herzegovina: revizija ili stvaranje novih pastoralno-pravnih smjernicâ o formaciji svećenika?“ predstavlja prošireni tekst izlaganja sa susreta biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu (5. srpnja 2023.). Nakon uvodnih redaka o odgoju i svećeničkoj formaciji, prvi dio rada predstavlja novi Ratio fundamentalis institutionis sacerdotalis (2016.) Dikasterija za kler: narav, strukturu i cilj dokumenta te njegove temeljne odrednice. Na isti način je, u drugom dijelu, analiziran Ratio institutionis sacerdotalis nationalis pro Bosnia et Herzegovina (2014.). Osim analize dokumenta, donose se i određeni prijedlozi izmjena i dopuna za Ratio nationalis u svjetlu novih Temeljnih odredbi o svećeničkom odgoju i izobrazbi (Ratio fundamentalis). Nakon analize oba dokumenta, u zaključku se nastoji odgovoriti na pitanje: Je li dovoljno samo amandmansko djelovanje na Ratio nationalis, tj. dodati novosti i izmjene od kojih su neke ovdje predložene, ili je možda bolje ići putom izrade potpuno novog dokumenta o odgoju i izobrazbi svećenika u BiH? Odgovor na to pitanje u nadležnosti je biskupske konferencije.

Taras Barščevski autor je članka „Molitva i trajna formacija kao dužnosti u svećeničkom životu“. Molitva je za svećenika bitan element njegova identiteta i duhovnog života te njegove svećeničke službe. Iako se prvenstveno izražava riječima i u različitim vanjskim oblicima, njezino privilegirano mjesto je ljudsko srce u kojem se u dijalogu susreću Bog koji poziva i čovjek koji odgovara na Božji poziv. U dubini vlastitog srca svećenik ulazi u jedinstvo s Kristom i tako sudjeluje u sinovskom razgovoru Isusa s Ocem. Taj osobni Kristov poziv „biti s njim“ svećenik ostvaruje u zajedništvu s drugim svećenicima koje povezuje zajedničko sveto ređenje i poslanje.

U članku „Glavni odnosi u svećenikovu životu“ Ivan Šarčević, nastoji na predlošku Govora pape Franje o četiri temeljne bliskosti, zapravo o četiri svećenikova odnosa: s Bogom, s biskupom, sa svećenicima i s narodom, portretirati osobnost i službu svećenikâ kao „Kristovih slugu“. Polazi se od osvrta na današnju krizu svećeništva da bi se uz referiranje na evanđelje, nauk Drugog vatikanskog sabora, Franjin govor na simpoziju o svećenicima te uz neke teološke interpretacije svećeničke osobnosti naglasila neodvojivost svećenikove službe i života. Riječ je zapravo o nastojanju da se iz tog razmatranja svećenik shvati, i sam i od drugih, kao čovjek kojega je životno zahvatilo Isusovo evanđelje te da je on vjerni svjedok evanđelja.

Članak Emanuela Petrova „Bitna obilježja tradicije o identitetu i poslanju svećenika te o mogućnosti ređenja žena“ bavi se temeljnim vlastitostima svećeničkog identiteta i njegova odnosa prema Bogu i narodu. U prvom dijelu rada promatra se svećenika kao službenika Božje riječi, slavitelja sakramenata, osobito euharistije, te odgojitelja Božjeg naroda. Svrha svećeničke službe i života je dioništvo svih ljudi u božanskom životu i konačna slava Boga Oca u Kristu. Na tom tragu, kroz novije crkvene dokumente i intervente rimskih biskupa nakon Sabora, drugi dio rada odnosi se na mogućnost pripuštanja žena svećeničkom ređenju, koja ipak ostaje samo u okvirima teološke rasprave. To nikako ne opravdava ono što papa Franjo naziva „klerikalizmom“ niti umanjuje žensku dimenziju Crkve i njezin doprinos u vršenju Božje volje da se svi ljudi spase.

Mile Vidić autor je članka pod naslovom „Izazovi i problemi kao „virusi“ u svećeničkoj formaciji“. U radu predstavlja dva osnovna aspekta, unutarnje i vanjske, izazove i probleme kao „viruse“ u svećeničkoj formaciji. Osim uvoda i zaključka, u prvom dijelu rada analizira prepoznavanje izazova i problema u svećeničkoj formaciji. U drugom dijelu obraća pozornost na vanjske izazove i probleme, prije svega na napetost između svetoga i svjetovnoga, krizu obitelji i nesklonost društva prema svećenicima. Potom u trećem odjeljku piše o unutarnjim izazovima i problemima krize identiteta, duhovnoga života, klerikalizma i karijerizma. U radu promišlja na kritičan način o ulozi i službi svećenika u suvremenom društvu. Promišlja o svećeništvu kao sociološko-psihološkom fenomenu, ali i o nadnaravnom karakteru svećeništva.

Uz znanstvene članke, novi broj sadrži recenzije triju knjiga.