Istodobno s tim, u samoj Crkvi došlo je do sloma moralne teologije i prestanka primjene kaznenih odredaba kanonskoga prava. Smatralo se da Crkva ne smije biti uređena zajednica, nego zajednica ljubavi; da ne smije kažnjavati. Tako se trnula svijest da kazna može biti izraz ljubavi. Zbog gubitka osjećaja za grijeh, zasjenjivanja prava i nužnosti kazne došlo je i do suženja pojma ljubavi, koja nije samo osjećaj, privrženost i bliskost, nego i istina. A istini pripada da opačina povlači kaznu.

U drugom poglavlju naznačuje učinke toga stanja na svećenički odgoj i na život svećenika i redovnika. Stanje je drugdje bilo i puno gore, ali zlo se time ne umanjuje, jer je Crkva Kristova Zaručnica. Stoga je osobito težak grijeh kad onaj tko ljudima treba pomoći da dođu do Boga, zlorabi povjerenu mu djecu i odvodi ih od Njega. Time vjera postaje nevjerodostojna, a Crkva se ne može uvjerljivo predstavljati kao Gospodinova navjestiteljica.

U trećem poglavlju predlaže pravi odgovor Crkve i Kristovih vjernika.
Knjiga obuhvaća 56 stranica. U elektroničkom izdanju dostupna je na https://miportal.hr/wp-content/uploads/2019/05/Benedikt_XVI_Crkva_i_sablazan_spolnih_zlostavljanja_2019.pdf, a u tiskanom izdanju može se naručiti na info @ tonimir.hr (15 kn + poštarina) ili nabaviti u katoličkim knjižarama.