Na 145 stranica don Ivan govori o Mariji i mariologiji. U uvodnom dijelu knjige autor govori o pojmu mariologije, o mariologiji kao teološkoj disciplini, etimologiji i definiciji, te zaključuje da je „to teološka disciplina koja proučava Mariju, Majku Spasiteljevu i spašenih u svjetlu Objave sadržane u Svetom pismu i Tradiciji, tj. da mariologija kao teološka disciplina nema samo za predmet svog proučavanja Djevicu Mariju, nego i misterije koji su uz njezinu osobu usko vezani, a istovremeno su u središtu spasenja ljudskoga roda.“ Sadržaj knjige raspoređen je u dva dijela. U prvom dijelu s naslovom „Marija – ime žene koja je rodila Isusa Krista“ don Ivan tumači ime „Marija“ te govori o životu Marije iz Nazareta i o okruženju u kojem je živjela (socijalno-religiozna situacija).

Drugi dio, koji je opširniji, nosi naslov „Marija iz Nazareta prema biblijskoj objavi“. Tekstovi koji govore o Djevici Mariji, prema nekima, nisu ni malobrojni ni mnogobrojni, ali su strateški tekstovi i od izvanredne su važnosti. Istina je da Djevica Marija vremenski pripada Novome zavjetu, ali je na egzistencijalan način sadržana u Starome zavjetu. Autor, stoga, najprije obrazlaže nazočnost Djevice Marije u Starome zavjetu govoreći o starozavjetnim marijanskim tekstovima, ali i o starozavjetnim nemarijanskim tekstovima posvećenima B. D. Mariji u liturgiji. Zatim pobliže obrazlaže tekstove Novoga zavjeta u kojima se spominje Bogorodica: Marija u „Corpus Paulinum“, u Poslanici Rimljanima i Filipljanima, mariologija u Poslanici Galaćanima. Autor se osobito posvećuje važnosti uloge Marije u tekstovima evanđelista: Marija u Markovu evanđelju, Matejevo evanđelje o ulozi B. D. Marije u misteriju Kristova djetinjstva, Blažena Djevica Marija u Lukinu evanđelju, Marija u Ivanovu evanđelju i u Otkrivenju te Marija u Markovu evanđelju.

Slijedi popis literature i dokumenata te internetski izvori, a na kraju knjige autor donosi Zaključak.

Važnost ove knjige posebice je u tome što proučava osobu i djelo Blažene Djevice Marije i razjašnjava neka stajališta kršćanskoga misterija. „Marija nikada neće biti proučavana pojedinačno nego u cjelini svih objavljenih istina, a na poseban način vezano uz misterije Krista i Crkve, kako je to definirao Drugi vatikanski sabor u naslovu ‘Lumen Gentium’ za osmo poglavlje.” Važnost mariologije u teološkoj formaciji nije potrebno odveć tumačiti, ali je znakovito da iz neopravdanih razloga mariologija u posljednje vrijeme biva postavljena izvan kurikuluma teološkog studija ili kao izborni predmeti ili pridodana nekom drugom teološkom traktatu. Iskreno se nadamo da će se to u vremenu koje slijedi promijeniti te da će i ova knjiga biti priručnik budućim studentima u proučavanju mariologije na nekim Teološko-katehetskim institutima i Katoličkim bogoslovnim fakultetima“, ističu izdavači.