Budi dio naše mreže
Izbornik

Objavljena knjiga dr. sc. o. Ivana Antunovića, DI "Teologalne kreposti"

Zagreb (IKA)

"Teologalne kreposti" naziv je knjige isusovca o. Ivana Antunovića u kojoj se ističe kako je današnja šutnja o teologalnim krepostima povezana sa sekularizacijom samog kršćanskog života.

U knjizi autor donosi crkveni nauk prema kojemu je življenje po krepostima ekvivalentno življenju u Kristu i po Kristu. Budući da je način života koji je utemeljen na teologalnim krepostima kroz stoljeća oblikovao kršćansku svijest i urodio bezbrojnim svecima, logičan je zaključak da je sadašnja šutnja o teologalnim krepostima povezana sa sekularizacijom samog kršćanskog života.

U knjizi autor ističe da s krepošću ljubavi ljudsko biće postaje dar onomu od kojeg je sve primilo i dar bližnjima. S krepošću kršćanske nade čovjek teži ka postizanju vječnih vrednota koje su odvijeka skrivene u Bogu i namijenjene onima koji ga ljube. S kršćanskom krepošću radosti ljudsko stvorenje uranja u prizor slave i ljepote Boga jedinoga i trojedinoga u tajni utjelovljenje Riječi. Kršćanska krepost vjere usmjerava ljudsko biće na sveukupnu božansku stvarnost, tj. na otajstvo njegove objave koja se proteže kroz čitavu povijest. Dok su kršćanske kreposti ljubav i radost usredotočene na sadašnju božansku otajstvenost koja se neprestano događa u zbilji svakog vjernika, kršćanska krepost nade usmjerena je na buduću eshatološku stvarnost. Sve četiri kršćanske kreposti omogućuju čovjeku da raste u duhovnoj dimenziji prema naumu božanskog prauzora, Isusa Krista. Kao univerzalni put spasenja, izvor milosti i primarni predmet vjere, nade, ljubavi i radosti Krist nas, već sada čini sudionicima božanskog života, a to je život u zajedništvu s Trojstvom, Ocem, Sinom i Duhom Svetim – trostruki čudesni i beskrajni ocean moći, mudrosti i ljubavi. Stoga svaki pokušaj razmišljanja o teologalnim krepostima za polazišnu točku ima auditus fidei. Glavno izvorište cjelovitog razumijevanja teologalnih kreposti vjere, ufanja i ljubavi jest Sveto pismo interpretirano i življeno u Crkvi i od Crkve.

Materiju o teologalnim krepostima autor prikazuje u dva glavna dijela, a svaki od tih dijelova podijeljen je na pet podnaslova. Prvi dio odnosi se na povijesni i biblijski prikaz teologalnih kreposti. U prvom dijelu autor prikazuje tu problematiku pod vidikom obrade samoga pojma krepost, zatim njegovu postupnu kristijanizaciju, te njegov povijesni razvoj od Tridentskog koncila do II. vatikanskog koncila. Osim toga, u ovom dijelu izlaže tu problematiku u kontekstu krize manualističke teologije, zatim u kontekstu ponovnog rađanja interesa za kreposti u filozofiji i etici. Nakon toga prelazi na prikaz teologalnih kreposti kroz svetopisamske tekstove u Starom i Novom zavjetu. Prvi dio završavamo prikazom teologalnih kreposti nakon Isusova uskrsnuća.

U drugom dijelu autor prelazi na sistematski prikaz teologalnih kreposti vjere, nade i ljubavi. Svaku krepost prikazuje kroz njezine najvažnije specifičnosti, kao što su: vjera i obraćenje, vjera i sigurnost, kršćanska i anonimna vjera, pretpostavke o Isusovoj vjeri, objekt teologalne kreposti vjere. Teologalnu krepost nade prikazuje kroz njezinu definiciju, njezinu specifičnost, kroz njezin kristološki i eklezijalni karakter. Teologalnu krepost ljubavi prikazuje tako što ističe njezin kristološki i eklezijalni karakter i njezin središnji sadržaj. Posebno poglavlje posvećuje svetoj trijadi vjera-nada-ljubav. Ovaj dio završava s poglavljem koje je posebno posvećeno teologalnoj kreposti radosti o kojoj se dosta piše u posljednje vrijeme. Tu se posebno navodi pobudnicu pape Pavla VI., Gaudete in Domino te pobudnice pape Franje Evangelii gaudium i Amoris laetitia.