Dokument je podijeljen u četiri poglavlja, odnosno “velika sna” koja u Papi nadahnjuje regija Amazonija: sociološki, kulturološki, ekološki i ekleziološki:

“Sanjam Amazoniju koja se bori za prava siromašnih, domorodačkih naroda i najmanje naše braće i sestara, gdje se njihov glas može čuti i gdje se njihovo dostojanstvo promiče. Sanjam Amazoniju koja brani svoje karakteristično kulturno bogatstvo, gdje ljepota našeg čovještva sja u toliko različitih oblika. Sanjam Amazoniju koja ljubomorno čuva svoju neodoljivu prirodnu ljepotu koja je resi i nadasve bogatstvo života koje ispunjava njezine rijeke i šume. Sanjam kršćanske zajednice kadre zalagati se i ucijepiti se u Amazoniju i dati Crkvi nova lica s amazonskim obilježjima”, ističe Papa.

Amazonija je, primijetio je Papa, multinacionalna i međusobno povezana cjelina, sjajan biom koji dijeli devet zemalja: Brazil, Bolivija, Kolumbija, Ekvador, Gvajana, Peru, Surinam, Venezuela i teritorij Francuske Gvajane. No, ovu pobudnicu upućujem cijelom svijetu. Činim to kako bih probudio ljubav i brigu za zemlju koja je također „naša“, te ih pozivam da je cijene i priznaju kao sveti misterij.

Sve što Crkva nudi mora se na originalan način utkati u svakom dijelu svijeta kako bi Kristova zaručnica mogla poprimiti različita lica koja bolje pokazuju neiscrpno bogatstvo Božje milosti. Propovijedanje mora biti živo i duboko ukorijenjeno, duhovnost mora biti živo i duboko ukorijenjena, crkvene strukture moraju biti živo i duboko ukorijenjeni, ističe Papa.

U dokumentu se općenito ne spominju riječ “celibat” niti izraz “viri probati” (tzv. vrsni muževi), no Papa ističe kako se “moraju pronaći načini” da se narodima Amazonije osiguraju euharistija i sakrament pomirenja.

U točki 90. Sveti Otac poziva “sve biskupe, osobito one iz Latinske Amerike” da promiču molitvu za svećenička zvanja, ali i da budu “velikodušniji u ohrabrivanju onih koji pokazuju misionarski poziv da izaberu Amazonsku regiju”.

U četiri točke (99 – 103) progovara se o “snazi i daru žene” u Crkvi u Amazoniji. U pobudnici se govori kako su uslijed pomanjkanja svećenika na tim prostorima važnu ulogu odigrale „snažne i velikodušne žene koje su, bez sumnje, pozvane i potaknute Duhom Svetim, podjeljivale sakrament krštenja, držale vjeronauk, molile i djelovale kao misionarke. Stoljećima su žene održavale Crkvu živom na tim mjestima svojom izuzetnom pobožnošću i dubokom vjerom“. No Papa ističe kako ne smijemo “ograničiti svoje razumijevanje Crkve na njezine funkcionalne strukture”. “Takav redukcionizam doveo bi nas do uvjerenja da će ženama biti dodijeljen veći status i mogućnost sudjelovanja u Crkvi samo ako im se dopusti pristup svetim redovima. No taj bi pristup zapravo suzio našu viziju. To bi nas dovelo do klerikalizacije žena, umanjilo veliku vrijednost onoga što su već postigle te suptilno učinilo njihov nužni doprinos manje plodonosnim“, navodi se u tekstu.

Papa u dokumentu oštro kritizira “konzumerističku viziju” koja, kako kaže, uništava kulture, te istaknuo da se moramo boriti protiv “postmodernističke kolonizacije”.

Iako ne spominje amazonski misni obred Papa je podržao uvođenje određenih elemenata domorodačkih pjesama, gesti i simbola u liturgiju.

Pobudnicu su u Tiskovnom uredu Svete Stolice predstavili generalni tajnik Biskupske sinode kardinal Lorenzo Baldisseri, podtajnik Odjela za migrante i izbjeglice Dikasterija za cjeloviti ljudski razvoj i posebni tajnik Biskupske sinode za Panamazonsku regiju kardinal Michael Czerny, S.I., teolog i profesor duhovnosti na Papinskom sveučilištu Gregorijana o. Adelson Araújo dos Santos, S.I., s. Augusta de Oliveira, S.M.R., te prof. Carlos Nobre, znanstvenik, dobitnik Nobelove nagrade 2007. godine.