„Dok je svako okupljanje braće prilika za radost, ovaj Generalni kapitul na poseban je način bio radosna prigoda i znak nade“, piše u završnoj poruci. Unatoč mnogobrojnim izazovima s kojima se Crkva i svijet danas suočavaju, u pismu je istaknuto da je na Kapitulu prepoznato i postojanje brojnih prilika usred poteškoća.

Poziv na zahvalnost

Kako se navodi, mnoge teme o kojima se promišljalo na Kapitulu plod su dobroga rada koji je započeo na Plenarnom vijeću Reda u Nairobiju 2018., na kojem se promišljalo o temi osluškivanja što Duh Sveti govori Redu danas. U poruci se navodi da je Red manje braće prva zajednica u Rimokatoličkoj Crkvi koja se okupila tijekom pandemije koronavirusne bolesti. Iako se Kapitul trebao održati u svibnju u Manili u Republici Filipinima, u pismu se izražava zahvalnost što se, zbog trenutne situacije s pandemijom, održao u Rimu.

„Mogućnost da se okupimo na Kapitulu obnovila je u svima nama duh zahvalnosti za dar našega bratskog poziva. Sva braća diljem svijeta iskusila su bol razdvajanja i međusobne udaljenosti tijekom ovoga vremena pandemije. Neka ono što smo doživjeli u Rimu ovih dana bude simbol naše zajedničke želje, upućen svoj braći, da se ponovno okupimo uživo“, istaknuli su franjevci u poruci, zahvalivši na bratskoj gostoljubivosti i solidarnosti franjevcima kapucinima koji su im ustupili prostor Međunarodnog kolegija sv. Lovre Brindisijskoga, gdje se Kapitul održao.

Poziv na „obnavljanje vizije“ Reda

Osvrćući se na aktualno stanje povezano s pandemijom te iščitavajući „znakove vremena“, istaknuto je da su manja braća pozvana biti prenositelji evanđelja i tako svim ljudima objaviti Radosnu vijest. „U tom smo kontekstu, mi franjevci, pozvani obnavljati našu viziju i prihvatiti budućnost, prepoznajući sa Svetim Ocem da ne možemo biti isti kao što smo bili prije kriza s kojima se svijet sada suočava.“

U pismu se, kao jedna od glavnih tema Kapitula, navodi obnova franjevačkog identiteta i bratskoga načina života. „Prepoznajemo da naš naziv manja braća sadrži srž našega identiteta te ono što su neka braća na Kapitulu opisala kao ‚dva plućna krila koja daju život svakom našem djelovanju‘ kao franjevcima. Ta ‚dva plućna krila‘, koja omogućuju da dah Duha Svetoga oživi naše djelovanje u svijetu, su bratstvo i malenost“, poručila su manja braća u pismu, ističući da u autentičnom življenju franjevačkog poziva nema mjesta za kulturu individualizma i klerikalizma.

Nadalje se ističe da je srž franjevačkoga identiteta u tome da se radikalno prihvati poziv Duha u poistovjećivanju sa siromašnima, marginaliziranima, napuštenima, prezrenima i zaboravljenima u našem društvu. „Nije dovoljno da se samo nazivamo manjom braćom. Moramo, također, primijeniti u praksi ono što taj naziv od nas zahtijeva: zauzeti se za one koji su u našem svijetu nehotice ‚umanjeni‘, kako bismo, mi koji se dobrovoljno poistovjećujemo s onima koji su na marginama društva, mogli pratiti i zagovarati za naše sestre i braću u potrebi.“

U pismu se ističe da je tijekom Kapitula utvrđeno da je vrijeme pontifikata pape Franje providonosno vrijeme te da Sveti Otac pokazuje duboko razumijevanje franjevačke karizme. Njegove enciklike Laudato Si’ i Fratelli Tutti, navodi se u pismu, istovremeno su izazov, ali i vodič za franjevačko djelovanje u suvremenom svijetu.

Poziv na obraćenje i pokoru

Govoreći o pozivu na stalno obraćanje i vršenju pokore kao o obilježjima duhovnosti sv. Franje, na Kapitulu je prepoznato nekoliko tema koje pozivaju na dublje življenje tih dvaju obilježja.

U tom smislu, istaknuta je važnost kontinuiranog rada na zaštiti maloljetnika i ranjivih osoba. „Na ovome Kapitulu izneseni su konkretni prijedlozi i zakoni da bi se pojasnile obveze braće i članova Reda da u potpunosti surađuju, u vidu prevencije i obavještavanja, sa svim odgovarajućim civilnim i crkvenim vlastima da bi se zajamčila pravda i transparentnost u rješavanju optužbi za zlostavljanje unutar Reda.“

Nadalje se promišljalo i o temi ekonomske održivosti, ali i o pojavi klerikalizma u Redu. Klerikalizam je, istaknuto je, stvarna prijetnja autentičnom življenju bratstva, svjedočenju evanđelja i franjevačkom identitetu.

Poziv na misijsko djelovanje i evangelizaciju

U pismu se nadalje ističe važnost usmjerenosti prema misijskome djelovanju i evangelizaciji. „Pozvani smo izaći u svijet i biti blizu svim Božjim ljudima, a osobito onima koji su siromašni i na bilo koji način marginalizirani. Također, znamo da je evangelizacija dvosmjerni proces te da je naša čežnja da ostanemo blizu siromašnima, istovremeno poziv nama da naše sestre i braća evangeliziraju nas.“

Još jedan od poziva Duha koji je prepoznat na Kapitulu je briga za probleme koji se odnose na pravdu, mir i očuvanje stvorenoga svijeta u vidu integralne ekologije. „Svjedoci smo da sami uništavamo svoj planet. Ovo je poziv upućen nama da ne brinemo samo za našu ljudsku budućnost, već i za budućnost ‚našeg zajedničkog doma‘ (Laudato Si’). Pozvani smo na novi stil života koji je oblikovan konkretnim djelovanjem. Ovo je jedan od načina na koji danas možemo živjeti naš zavjet evanđeoskoga siromaštva. Također, sve smo svjesniji da su ekološke katastrofe i razaranja, zajedno sa sve raširenijim političkim nemirima i nasiljem, doprinijeli skandaloznom porastu izbjeglica i migranata, koji bježe iz svojih domova u potrazi za sigurnošću i slobodom. Znamo da nas Duh Sveti poziva na veću posvećenost brizi i praćenju naših sestara i braće koji su izbjeglice i migranti.“

Poziv na misijsko djelovanje i evangelizaciju, navodi se u pismu, također se odnosi i na „digitalni kontinent“ odnosno Internet. „Znamo, kao i svi ostali, da većina ljudi značajan dio svoga vremena provodi na internetu, koristeći različite društvene medije i nove oblike tehnologije. Iako zasigurno postoje određene opasnosti toga svijeta, dio poziva na evangelizaciju u digitalnom dobu podrazumijeva našu prisutnost na tom ‚digitalnom kontinentu‘ da bismo propovijedali evanđelje Isusa Krista kroz naše riječi i djela.“

Poziv na ‚prihvaćanje budućnosti‘

Na Kapitulu se raspravljalo i o sveprisutnom trendu pada broja braće u Redu što je posebno vidljivo u zapadnim zemljama u kojima je Red prisutan. U pismu se navodi da su, povijesno gledano, takva razdoblja postojala i prije te da to nužno nije znak propasti Reda ili razlog za uzbunu, već prilika za kreativnu obnovu. „Možda je činjenica da se brojčano smanjujemo poziv na ponovno otkrivanje i življenje naše ‚malenosti‘ na nove načine. Naša budućnost ne ovisi samo o našoj brojčanosti, već i o kvaliteti te autentičnosti našeg življenja prema evanđelju.“

Tijekom Kapitula je primijećeno da će u sljedećih šest godina Red proslaviti nekoliko važnih obljetnica, među kojima je ovogodišnja 800. obljetnica Nepotvrđenog pravila (1221. – 2021.). Također, u narednim će godinama Red proslaviti i obljetnice nekih značajnih spisa, kao što su Potvrđeno pravilo (2023.), Pjesma brata Sunca (2025.), Oporuka (2026.) te neke ključne povijesne trenutke kao što su preminuće svetog oca Franje (2026.) i druge važne događaje kao što je dolazak europskih misionara, među njima i franjevaca, na područje Amerike.

„Ne želimo da ovo budu propuštene prilike u smislu obnove i evangelizacije“, poručeno je u pismu te je istaknuto da su obljetnice prilika za bolju suradnju među granama franjevačke obitelji, osobito među članovima Prvoga reda. Između ostaloga, u pismu se ističe i potreba za valorizacijom struktura unutar Reda s posebnim naglaskom na važnost međukulturalne, međuprovincijske i međunarodne suradnje. „Moramo prevladati napasti teritorijalizma i ‚provincijalizma‘ koji prijete zajedništvu i uništavaju bratstvo“, istaknuto je, između ostaloga, u poruci.

Na kraju pisma sva se braća pozivaju na zajedničku molitvu koju je sv. Franjo zapisao na kraju svoga Pisma cijelom Redu. Cijelo završno pismo Kapitula može se preuzeti na mrežnoj stranici Reda na engleskom, talijanskom i španjolskom jeziku.