Riječ je o dvama tiskanim notografijama nastalim na autografu partitura: Misa u A-duru za muški zbor, violine 1 i 2, timpane i orgulje i Misa u C-duru za muški zbor, violine 1 i 2, klarina 1 i 2 i orgulje. U samim izdanjima, objavljenima u nakladničkom nizu Hrvatska glazbena bašćina (The Croatian musical heritage), nalazi se uvodnik Zdravka Blažekovića i Ennia Stipčevića, koji donosi Haibelovu biografiju i kompozitorski opus, te bilješka redaktora Felixa Spillera. Uvodnik i bilješka redaktora napisani su na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku. Priređivač dvaju izdanja je Felix Spiller, a urednici su Zvonimir Stanislav i Ivan Andrić.

Pjevač i skladatelj J. P. Jakob Haibel došao je iz Beča u Đakovo 1806. god. na poziv biskupa Antuna Mandića, a 1807. god. oženio se pjevačicom i glumicom Sofijom Weber, sestrom Konstance, udovice Wolfganga Amadeusa Mozarta. Haibel je u Slavoniji ostao do kraja svog života, a za to je vrijeme vršio službu regens chori u tadašnjoj đakovačkoj prvostolnici. Za života je pisao uspješna scenska djela, ali i brojne sakralne skladbe, uključujući šesnaest misa koje je prije požara u đakovačkoj katedrali (1933. god.) premjestio muzikolog i sakupljač Franjo Ksaver Kuhač te ih uvrstio u svoju privatnu kolekciju muzikalija. Te se mise danas čuvaju u Kuhačevoj ostavštini u Glazbenom odjelu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Time je sada zajedničkom suradnjom već spomenutih izdavača javnosti dostupna notografski digitalizirana i tiskana četvrta i peta Haibelova misa, od ukupno šesnaest misa skladanih za katedralnu liturgiju. God. 2016. objavljena je Misa u B-duru za muški zbor i orgulje, koju je u Spomen-muzeju biskupa J. J. Strossmayera u Đakovu, u sklopu manifestacije Noć muzeja 2017. (tema: Glazba i glazbeni velikani i njihov utjecaj na društvo), djelomično izveo uži Zbor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu pod ravnanjem mo. Ivana Andrića i uz orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića. Misa u Es-duru za muški zbor i orgulje te Misa u F-duru za muški zbor i orgulje izdane su 2017. god.

Inača, mise su pisane za različite sastave, od troglasnih i četveroglasnih zborova praćenih orguljama, do većih ansambala sa solistima, zborom orkestrom i orguljama. Stilski gledano ove su mise plod predromantičnog glazbenog razdoblja, okarakterizirane zrelim klasicističkim glazbenim jezikom i praksom popularne pastoralne mise, navodi se u uvodniku. Stručnjaci pretpostavljaju da se neka od njegovih »slavonskih misa« izvodila i u kojem od većih europskih gradova zbog Haibelovih nikad prekinutih veza s Bečom.