Obredi Velikog petka dijele se na tri dijela: služba riječi, klanjanje svetom Križu i sveta pričest. Poslije čitanja Muke po Ivanu, biskup Bogdan izrekao je kratku homiliju. „U tekstovima Službe riječi današnjeg dana – Velikoga petka slijedili smo posljednje sate Isusova zemaljskoga života. U svojim mislima i osjećajima slijedili smo Isusa na njegovome križnome putu, na Veliki petak u Jeruzalemu. Dolazimo iz različitih krajeva naše Domovine. Ovdje smo kao vjernici koji intenzivno žive i prakticiraju svoju vjeru, redovno pohađaju sv. misu, primaju sakramente. Možda ima i onih koji rijetko i povremeno idu k svetoj misi. A možda ima i onih koji zbog ovog ili onog razloga ne mogu pristupiti sakramentima. A danas, na Veliki petak nas je ipak nešto privuklo, dovelo k Isusu na križnome putu, baš kao i u Jeruzalemu“ rekao je biskup Bogdan. Na postajama križnoga puta svatko pronalazi nešto iz svoga života i za sebe.

U likovima koji prate Isusa, u trenucima njegove teške patnje i boli prepoznajemo sebe, u „Pilatu, Šimunu Cirencu, Veroniki, pobožnim ženama, u vojnicima koji ga ismijavaju, razbojnicima, u centurionu, u majci Mariji, prijateljima koji ga sažaljevaju, potajnim njegovim simpatizerima i učenicima“.

Biskup je u svome razmišljanju zastao na tajni Križa. „Možda nas obuzima misao da je smrt Isusova na križu veliki promašaj njegova života i njegova poslanja. Snaga zla čini se jača i razornija i ona nije poštedjela ni Sina čovječjega, Sina Božjega.“ Misterij Križa iz Jeruzalema i s Golgote, nastavlja se i u misteriju svakodnevne ljudske patnje i trpljenja: „U trenucima boli, patnje dragih nam osoba poglavito mladih i djece, nedužnih, nerođenih i u majčinoj utrobi na smrt osuđenih, kod spoznaje o neizlječivoj bolesti, zar i mi sami ne komentiramo: ‘Gospodine, zašto ovo dopuštaš onome koji nikome zlo nije učinio? Gdje si sada Gospodine Bože?’“

Lakše nam je prihvatiti Boga pobjednika, koji gospoduje, Boga koji pobjeđuje zlo i trpljenje. No, Isus Krist bira drugačiji put. Put koji vodi kroz bol i patnju, kroz tamu smrti i groba. „Ko janje na klanje odvedoše ga, ko ovca, nijema pred onima što strigu, usta svojih ne otvori“. Krist bira biti solidaran s onima koji trpe. Isusova osjetljivost na patnju i njegovo suosjećanje očituje se tako da on uzima udioništvo u našim patnjama.

„U njemu i s njime i mi promatramo zlo koje nas pritišće. Bog je izabrao Križ da pobijedi zlo i grijeh, stoga je u njemu i „nada i snaga izlaska iz patnje i pobjede nad smrću.“

Služba riječi zaključena je svečanom sveopćom molitvom. Uslijedilo je klanjanje svetom Križu. Biskupi, svećenici i vjernici su cjelivanjem Križa iskazali počast Kristovoj muci. Posljednji dio obreda Velikog petka bila je sveta pričest. „Vraćamo se svojim domovima, idemo ususret proslavi Uskrsnuća Gospodinova s vjerom. Otvorimo mu svoje srce, svoje biće. Odgovorimo mu svojom ljubavlju“ zaključio je biskup. Nakon molitve, klanjanju križu, tihoj molitvi vjernika završeni su obredi Velikog petka u Vojnome ordinarijatu.