Novi sporazum pomaže dvama vatikanskim odjelima raditi zajedno u službi partikularnih Crkava na području sprečavanja zlostavljanja najranjivijih, a slijedi reformu Rimske kurije koju je papa Franjo izvršio apostolskom konstitucijom Praedicate Evangelium.

Govoreći za Vatican News nakon ceremonije potpisivanja, dvojica su kardinala naglasila da poboljšana suradnja ima za cilj promicanje konkretne strukturalne promjene za izgradnju kulture zaštite služenjem žrtvama, mjesnim Crkvama i biskupima u fokusu inicijative. S kardinalom O’Malleyem i kardinalom Tagleom razgovarao je Christopher Wells, a razgovor donosimo u nastavku.

Puno Vam hvala, kardinale O’Malley. Možete li nam reći nešto o ovom sporazumu?

Kardinal O’Malley: „Dikasterij za evangelizaciju je toliko važan i glavni dio njihove odgovornosti je rad s Crkvama u tradicionalnim misijskim zemljama i nacijama u nastajanju te novim Crkvama. A vrlo često tamo ima mnogo aktivnosti i rasta Crkve, no ponekad i ograničenih sredstava. I sâm sam počeo kao biskup misionar i vodio sam biskupiju s nekoliko tisuća dolara godišnje. Tako da razumijem kako je to.

Stoga se svakako nadamo da ćemo moći raditi s biskupijama u koje je involviran Dikasterij kako bismo im pomogli da mogu razviti programe, da mogu primiti žrtve i imati pastoralnu skrb za njih, kako bi bili sigurni da se smjernice koje koriste ne odnose tek na pravne prakse, već da imaju i vrlo snažan pastoralni domet do onih koji su bili ranjeni te da imaju element zaštite i prevencije, što je vrlo važno kako bismo osigurali da naša Crkva, Crkve, škole i zajednice, budu sigurna mjesta za djecu i mlade ljude.

Također ćemo surađivati s biskupskim konferencijama kada imaju svoje posjete ad limina kako bismo bili sigurni da će dio petogodišnjeg izvješća biti i o zaštiti (safeguarding), koji su izazovi i uspjesi, te im dati priliku da dođu ovdje i razgovaraju o tome.

I naravno, još jedna odgovornost [Dikasterija] je ono što smo nazivali ‚Montessori škola za biskupe‘ [Montessori school for bishops]. Znate, svi novi biskupi pozivaju se u Rim na formaciju, a to je vrlo vrijedno. Kao što uvijek govorim ljudima, kad sam imenovan biskupom prije gotovo 40 godina, nije postojala škola za biskupa. A jedina obuka koju sam dobio bila je kad je kardinal, koji je bio nadbiskup, rekao: ‚Pa, nosiš prsten na desnoj, a biskupski štap držiš u lijevoj ruci.‘

Ali kao što uvijek govorim novim biskupima: znate, da smo imali priliku čuti o zaštiti (safeguarding) i razumjeti, povijest Crkve bila bi drugačija. Uvijek nastojimo sa sobom uzeti i preživjelu osobu, žrtvu, kako bi novi biskupi mogli iz prve ruke čuti koliko je dramatičan učinak ovog strašnog zločina imao na njihove živote i njihove obitelji i njihove zajednice. Stoga se nadamo da ćemo biti uključeni u daljnju formaciju novih biskupa, što je tako važna značajka…“

Možete li reći nešto o specifičnim područjima suradnje između odjela Dikasterija i Povjerenstva? 

Kardinal O’Malley: „Naši članovi Povjerenstva i osoblje bit će uključeni u razne regije. I to je jedna od dobrih stvari koje su se dogodile nakon objavljivanja Praedicate Evangelium i doprinosa koji je dao papa Franjo, tražeći od nas da izađemo i radimo s biskupskim konferencijama kako bismo bili sigurni da imaju kapacitet, da budu u stanju pratiti žrtve i raditi s njima. I takvo će biti to partnerstvo. I naravno, Dikasterij ima toliko dodira sa svim tim biskupijama i Dikasterij ima vrlo širok mandat. Pa bismo im pomogli u tome jer oni također nadziru i bogoslovije i redovništvo te mnoge druge stvari.“

Kardinale Tagle, možete li nam reći o tome kako će ovaj sporazum, ovaj memorandum o razumijevanju, konkretno utjecati na posao koji radite u Vašem Dikasteriju?

Kardinal Tagle: „Ovo je dobrodošao razvoj događaja. Prvo, interno, znate, s Praedicate Evangelium pape Franje te u duhu sinodalnosti. Od ureda u Rimskoj kuriji se traži da surađuju na interdikasteralni način kako bismo mogli učiti jedni od drugih, pružati informacije, a zatim i podržavati jedni druge. Ovo je, stoga, jedna velika praksa ovog interdikasteralnog rada zajedno. A drugo je što možemo ponuditi, možemo Povjerenstvu otvoriti mnoge takozvane crkvene prostore kojima Dikasterij upravlja na području biskupija i vikarijata, apostolskih vikarijata, pod njihovom nadležnošću, posebice u području formacije.

To je ono što ja vidim: formacija biskupa, klera, bogoslova, redovništva na ovim prostorima. U isto vrijeme, pomoći – Povjerenstvo bi moglo pomoći Dikasteriju i biskupskim konferencijama u boljem razumijevanju utjecaja zlostavljanja, zlostavljačkog ponašanja na ljudske živote i zajednice. Također se nadamo – jer je na područjima, u većini područja, pod našom odgovornošću, Crkva mala manjina – ali se nadamo da bi kroz ovu inicijativu, mjesne Crkve mogle biti kvasac za šire društvo, znate. Naravno, uz Božju milost, jer ponekad je glas Crkve na tim prostorima poput šapta. No, prijeko je potreban. Ovo je doprinos Crkve širem društvu.“

Kardinal O’Malley već je aludirao na neke od izazova s kojima se suočava Crkva u crkvenim prostorima koje obuhvaća Vaš Dikasterij. Možete li kazati nešto o izazovima za Crkvu u dijelovima svijeta koji Vas najviše zabrinjavaju? Posebno što se tiče zaštite.

Kardinal Tagle: „Da. Imam neke ideje, no one nisu neophodno poredane po redu važnosti. Primjerice, vidim potrebu za kulturološkim preispitivanjem, jer sam primijetio da, mada i sada postoje zakoni ili smjernice… Ponekad je moj dojam da su smjernice jasne za nas koji imamo formaciju u određenoj kulturi te smo skloni pretpostaviti da je ono što je nama jasno sada jasno i drugim ljudima. Stoga je ovo jedan izazov. Čak i jednostavne stvari kao što je ljudsko biće. Mislim, što je ljudsko biće? Tko je ljudsko biće, znate, ili govorimo o pravima ljudskog bića… Ali ako se na osobu ne gleda kao na ljudsko biće, sva priča o pravima jednostavno propada. Stoga je ovo jedna od briga koju imamo, ne samo u području zaštite, nego posebno u tom području. Mi se bavimo, Dikasterij se bavi situacijama u kojima su kulturni oblici toliko različiti da čak i unutar Crkve, imamo, kako vi to zovete, poziv da stvarno unosimo evanđeoske vrednote u ove. Dakle, poštivanje kulture, ali u isto vrijeme i pročišćavanje kulture. Ovo je jedno veliko, veliko područje koje vidim.“

Hvala vam. Vraćajući se Vama, kardinale O’Malley, već ste spomenuli formaciju i praksu (training). Možete li reći nešto o tome koliko se promijenio rad Povjerenstva od reforme prije šest mjeseci? Posebice ste se, kako sam razumio, malo više usredotočili na provedbu projekata. Možete li reći nešto o nekim implementacijama projekata koje ste započeli?

Kardinal O’Malley: „Da. Pa, prvotno je Povjerenstvo osnovano da savjetuje Svetog Oca, a mi smo zapravo bili skupina volontera iz cijelog svijeta koji su se mnogo uključili u podizanje svijesti, dopirući do skupina preživjelih žrtava, pokušavajući biti uključeni u neke edukativne aktivnosti i nastojanja. Ali objavljivanjem Praedicate Evangelium i našim susretom sa Svetim Ocem, on nas je zamolio da se usredotočimo na smjernice i da pomognemo Crkvama u cijelom svijetu da osiguraju da imaju strukture za zaštitu. I tako smo bili u mogućnosti, kroz neke divne bespovratne potpore, zaposliti ljude, te smo uspostavili neku vrstu regionalne strukture i nadamo se da će nam to omogućiti da imamo veći utjecaj na terenu, da budemo u mogućnosti imati veću interakciju s raznim biskupskim konferencijama. Stoga smo vrlo uzbuđeni zbog svih ovih mogućnosti koje se razvijaju.“

I želim postaviti, možda, teže pitanje. Nedavno smo vidjeli neke kritike na račun rada povjerenstva u raznim vijestima. I mislim da se Crkva od samog početka suočavala s teškom bitkom suočavajući se sa zabrinutošću oko toga kako se Crkva nosi sa zlostavljanjem i osiguravajući da maloljetnici i ranjive osobe mogu biti zaštićeni. Možete li reći nešto o tome kako odgovarate na kritike koje smo nedavno mogli vidjeti?

Kardinal O’Malley: „Pa, prije svega, rekao bih da smo u Povjerenstvu navikli na kritike. Kad je Povjerenstvo osnovano, postojala su svakakva, mislim nerealna očekivanja što će ova skupina volontera moći učiniti da riješi sve probleme seksualnog zlostavljanja u Crkvi i svijetu. Ali naučili smo mnogo iz tih kritika. I mislim da nam Sveti Otac, uvodeći nas u Kuriju s ovom relacijom s Dikasterijem za nauk vjere, daje priliku da budemo u službi Kurije i da unutar Kurije gradimo kulturu zaštite. Mislim, mnogo ljudi je bilo razočarano tom odlukom, a mnogi od nas iznenađeni.

Ali što više živim ovo iskustvo, mislim da je ovo prilika za Povjerenstvo da stvarno ima utjecaja i da pomogne uspostaviti više komunikacije unutar cijele Kurije u području zaštite. Sada, otac Zollner, koji uživa takvu dobru volju među svim članovima Povjerenstva, iz bilo kojeg razloga, nije mnogo sudjelovao u životu Povjerenstva u prošloj godini. Tako da nismo bili svjesni njegove zabrinutosti ili dubine njegove zabrinutosti i… samo mi je žao što nije odlučio doći na našu plenarnu sjednicu, koja će uskoro biti, i podijeliti sa svima nama što su bile te zabrinutosti, nego je podnio ostavku i sazvao konferenciju za novinare, što mislim da nije bilo od velike pomoći. Ali svakako ćemo sve to pokušati riješiti na našem predstojećem sastanku s članovima Povjerenstva.“

Već pripremate neke korake naprijed u svjetlu kritika koje ste čuli?

Kardinal O’Malley: „O tome ćemo svakako razgovarati. To će biti na našem dnevnom redu.“

Govoreći konkretno o sporazumu koji smo vidjeli da ste potpisali danas, maloprije, postoji li još nešto što biste htjeli dodati? Imate li neke konkretne točke koje želite istaknuti?

Kardinal O’Malley: „Ne, samo da smo tako sretni zbog prilike da radimo s ovim Dikasterijem koji je tako važan… Mislim da je polovica crkvenih jurisdikcija u svijetu pod pastoralnom skrbi ovog Dikasterija. Vrlo smo oduševljeni i zahvalni na ovoj prilici da radimo s njima. I kao što sam rekao, sada vidimo našu novu ulogu u promicanju kulture zaštite u svim dikasterijima Kurije. I to je ono što nas je Sveti Otac zamolio u ovom novom mandatu.“

Ovo će, dakle, biti prvi korak u izgradnji te kulture, ne samo s Dikasterijem kardinala Taglea, već i u cijeloj Rimskoj kuriji.

Kardinal O’Malley: „Da, mi ćemo raditi s drugim dikasterijima na sličan način.“

Hvala Vam puno. Kardinale Tagle, želio bih Vama dati posljednju riječ. Što se tiče Vašeg Dikasterija, postoji li nešto što biste posebno željeli istaknuti u vezi s ovim sporazumom i daljnjim koracima?

Kardinal Tagle: „Samo možda da izdvojim jedan dio sporazuma. Ovdje se spominje papinsko Djelo svetog djetinjstva… Jer, znate, to je jedno od četiri papinska djela. I to ne postoji samo kao misionarsko djelo, za područja pod Dikasterijem, već je to sada univerzalna stvar. Stoga smo vrlo sretni što će kroz ovaj sporazum i ovo moćno i vrlo produktivno misijsko djelo, koje se bavi formacijom mladih ili mladima u molitvi, misiji, uz pomoć Povjerenstva primiti ovu početnu formaciju.

Također se nadam da se, ne samo Povjerenstvo, nego i u biskupijama, posljednjih godina, naše zalaganje za izgradnju Crkve koja štiti mlade usredotočilo – i dobro je da je tako – na zaređene. I nadamo se da ovim širim pristupom – koji također predstavlja kulturalnu formaciju, kulturu skrbništva u Crkvi – ne možemo ostaviti po strani našu brigu za svećenstvo. Naprotiv, želimo ga proširiti, primjerice, na Dikasterij za laike, obitelj i život. Naime, znamo da se posebice korištenjem društvenih mreža većina zlostavljanja događa u obitelji i da su počinjena od strane roditelja, a da se katkada razlog krije u neimaštini – a evo i intervencije Dikasterija za službu integralnog ljudskog razvoja. Kako bi, primjerice, biskupije mogle nešto od toga uključiti u pastoral obitelji, u našu pripremu parova za brak ili u službu priprave mladih za krizmu? Ovdje vidim proširenje ove kulture“, rekao je kardinal Tagle, a prenosi Vatican News.