Drugoga dana susreta, u četvrtak 6. listopada, u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku održana je konferencija „Nova perspektiva za beskućništvo“ prema istoimenom projektu kojeg Hrvatska mreža beskućnika provodi u partnerstvu s Pravnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Institutom društvenih znanosti Ivo Pilar, Udrugom Most, Centar za razvoj neprofitnih organizacija, Institutom za razvoj tržišta rada, Udrugom za beskućnike i socijalno ugrožene osobe Oaza, Hrvatskom udrugom socijalnih radnika i Rehabilitacijskim centrom za stres i traumu.

Cilj je projekta unaprijediti suradnju i potaknuti umrežavanje organizacija civilnog društva, jedinica lokalne i regionalne samouprave te visokoobrazovnih i znanstvenih institucija s ciljem razvoja smjernica javnih politika utemeljenih na dokazima koje će doprinijeti povećanju socijalne uključenosti beskućnika u Republici Hrvatskoj.

Beskućništvo – ekstremno siromaštvo

Konferenciju je uime HMB-a moderirala Đordana Barbarić iz Udruge Most te je podsjetila na početke djelovanja HMB-a. „Pokušali smo okupiti sve koji se ovom temom bave, koji progovaraju o ekstremnom siromaštvu, a beskućništvo jest ekstremno siromaštvo. One koji pokušavaju u svojim gradovima, mjestima u kojima žive, prepoznati one koji su u potrebi i pružiti im neke modele, djelotvorne oblike podrške i pomoći. Okupili smo ih zapravo sa željom da napravimo promjenu. Danas, 16 godina nakon, zaista vidimo da je ta promjena moguća. U svakom gradu smo u sve većem broju, uvijek raste broj naših članica, rastu inicijative, rastu različiti inovativni programi“, istaknula je Barbarić i zahvalila na dolasku svima prisutnima.

Predsjednik HMB-a Drago Lelas istaknuo je da su prva prihvatilišta za beskućnike otvorena oko 2000. godine u Osijeku, Zagrebu i Splitu, a danas postoji 20 aktivnih članica i dvije suradničke organizacije. Prvi Nacionalni susret održan je u Splitu 2007., a sudjelovalo je 10-12 osoba, dok je na toj konferenciji bilo više od stotinu sudionika. Uz pobrojane pomake, kao najvažnije, istaknuo je pomake u skrbi za ljude koji se nalaze na margini događanja. Smisao HMB-a je da bude glasnogovornik ljudi koji su po prihvatilištima i prenoćištima, naglasio je Lelas i istaknuo da postoji 18 različitih lokacija pružanja skrbi te da je konačni cilj smještanje korisnika u stambene zajednice što je, kako je rekao, puno humaniji oblik rada. „Najvažnije je da što manje ljudi bude na ulici, da svih dobiju svoja četiri zida i da svi zajedno napravimo ovo društvo puno boljim za njih i za nas“, zaključio je.

Uime Grada Osijeka pozdravnu riječ je uputio i konferenciju otvorio mr. Romano Kristić, pročelnik Upravnog odjela za socijalnu zaštitu, umirovljenike i zdravstvo. Naglasio je da je priča o beskućnicima davno prepoznata u Osijeku, ali postoji i svijest da svi problemi nisu riješeni te je potrebno učiti, razmjenjivati iskustva i znanja te provoditi dijalog. „Što se tiče grada Osijeka i Osječko-baranjske županije, broj beskućnika nije zabrinjavajući s obzirom da je statistika za 2021. – 16 korisnika, prosječno 11 dnevno, a odrađeno je oko 4000 usluga. Imamo odličnog partnera – Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije koji od 1998. –  kada smo krenuli zajednički s Osječko-baranjskom županijom u ovaj projekt – vodi Centar za prihvat beskućnika. Centar pruža uslugu cjelodnevnog smještaja, prehrane, održavanja osobne higijene i programa resocijalizacije financiranog iz drugih izvora – većinom iz Europske unije“, pojasnio je Kristić te održao predavanje na temu „Borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti – izazovi za održivi razvoj socijalnih usluga u Gradu Osijeku“.

Beskućnici – izazov koji se ne može zaobići

Sljedeće predavanje „Socijalni programi Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije“ održao je ravnatelj navedenog Caritasa doc. dr. sc. Drago Tukara. Prisutne je upoznao sa svim socijalnim projektima i uslugama koje omogućuje Caritas, a posebno se osvrnuo na rad s korisnicima u Centru za prihvat beskućnika. Definirajući tko su korisnici Centra, dr. Tukara istaknuo je da se radi o osobama koje su se iz raznih razloga našle na ulici bez smještaja i financijskih sredstava, kao i o osobama koje su otpuštene iz zatvora nakon odsluženja kazne, a u posljednje vrijeme sve češće na vrata Centra kucaju i osobe s teškim dijagnozama iz različitih psihijatrijskih klinika, liječeni alkoholičari, ovisnici i osobe ovisne o tuđoj pomoći – čiji se primitak u Centar ne može odobrit jer za njih ne postoji adekvatna skrb.

Trenutno je u Centru za prihvat beskućnika u Osijeku 14 beskućnika. „U Prihvatilište često dolaze bez osobnih dokumenata, u lošem psihofizičkom stanju, loših obiteljskih odnosa, slabijih ili nikakvih radnih navika. Dolaskom na smještaj nerijetko se uljuljkaju, ne dopuštajući sebi napredovanje. Stoga se ulaže mnogo truda, sposobnosti, znanja i sredstava kako bi im se, uz pomoć vanjskih stručnih suradnika, a kroz različite tipove radionica vratilo samopouzdanje i vjera. Oni su izazov koji se ne može zaobići“, naglasio je dr. Tukara i prikazao tijek različitih programa resocijalizacije, od kojih je prvi pokrenut 2006. godine.

„Trenutno se provodi treća godina drugog trogodišnjeg programa sufinanciranog od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Resocijalizacija beskućnika – budimo im podrška na putu do samostalnosti, a obuhvaća niz različitih radionica kako bi se poboljšala kvaliteta života beskućnika. Tijekom 23 godine rada Centra za prihvat beskućnika pružena je skrb za 417 korisnika (87 žena)“, uputio je ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije i svoje izlaganje zaključio zahvalom svima koji su stručnošću i znanjem, zajedno s djelatnicima Caritasa, ulazili „u cipele beskućnika“ kako bi im pomogli i suosjećali s njima.

Nova perspektiva za beskućništvo

Uslijedio je niz predavanja na temu konferencije na kojoj je uime Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije sudjelovao pomoćnik ravnatelja Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije mr. Mišo Lukačević, voditeljica Centra za prihvat beskućnika Olivera Balatinac, voditeljica Programa resocijalizacije Marina Tadić i voditeljica Centra za dijete Caritasa Osijek Ivanka Domazet.

U okviru projekta „Nova perspektiva za beskućništvo“ istraživački timovi Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar proveli su sedam znanstvenih istraživanja u kojima su sudjelovali korisnici prihvatilišta i prenoćišta, beskućnici koji borave na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje, osobe u nesigurnom i/ili neadekvatnom stanovanju, socijalni radnici centara za socijalnu skrb, stručni radnici prihvatilišta i prenoćišta, stručnjaci iz sustava zdravstva, zapošljavanja i policije, donositelji odluka na lokalnoj i regionalnoj razini te građani. Predstavljeni su rezultati istraživanja i glavne smjernice koje bi trebale doprinijeti boljoj perspektivi ne samo za beskućnike, nego i za sve dionike koji skrbe ili doprinose u skrbi o beskućnicima i osobama u riziku od beskućništva, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.