Na križnom putu sudjelovali su hodočasnici iz Zagreba, Varaždina, Sesveta i Siska. Po prvi puta su sudjelovali župljani s područja Sesveta, iz Župe Sveti Ivan Pavao II. iz Jelkovca i Sveti Ivan Krstitelj iz Ivanje Reke. Sudjelovali su i članovi društva „Hrvatski domobran“ i hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz Siska te hrvatski branitelji i župljani iz Đurmanca.

Početak pobožnosti Križnoga puta predvodio je đurmanečki župnik Alen Vrbek, a započela je u jutarnjim satima od Željezničke postaje Đurmanec. Putem se po postajama molio Križni put fra Bonaventure Dude, koji je namjenski pisan za Maceljske žrtve.

Na kraju križnog puta, poslije molitve na grobnici, u crkvi Muke Isusove služena je misa koju je predslavio župnik Vrbek. „Upravo smo prošli Križni put. Hodali smo s Kristom putem njegove muke, ali i putem patnje tolikih ljudi čije kosti počivaju u ovoj maceljskoj zemlji. Na ovakvom mjestu riječi postaju tiše. Ovdje šuma, zemlja i križevi govore više nego mnoge knjige. Ovdje osjećamo koliko ljudska povijest može biti teška kada čovjek zaboravi Boga i kada izgubi osjećaj za drugoga čovjeka“, rekao je vlč. Vrbek.

„Današnje prvo čitanje iz proroka Hošee donosi snažan poziv: ‘Hajdemo se vratiti Gospodinu.’ To je jedna od najvažnijih rečenica korizme. Bog uvijek poziva čovjeka natrag – čak i onda kada je povijest ranjena, kada su ljudi počinili velike nepravde i kada su rane duboke. Bog ne govori najprije o kazni, nego o obraćenju. Onda čujemo još jednu važnu rečenicu: ‘Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.’ Koliko bi povijest bila drugačija da je čovjek slušao te riječi. Koliko bi patnje bilo manje kada bi se vlast, ideologija ili osveta zaustavile pred dostojanstvom ljudske osobe“, naglasio je.

Propovjednik je naglasio da ih Macelj podsjeća na to kamo vodi svijet bez milosrđa. „Današnje Evanđelje pokazuje i drugi put. Isus govori prispodobu o farizeju i cariniku. Farizej stoji pred Bogom uvjeren u svoju pravednost. Carinik stoji daleko, svjestan svoje slabosti i moli: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku.’ Isus kaže da je upravo taj ponizni čovjek otišao kući opravdan. To je put koji nam Crkva predlaže u korizmi. Ne put oholosti i osude drugih, nego put poniznosti i obraćenja“, dodao je vlč. Vrbek.

„Na mjestima poput Macelja kršćanin ne dolazi širiti mržnju. Dolazi moliti. Dolazi tražiti istinu. Dolazi povjeriti Bogu one koji su nepravedno stradali. Vjerujemo da Bog vidi ono što ljudi sakriju. Vjerujemo da Bog pamti ono što povijest pokušava zaboraviti. I vjerujemo da je posljednja riječ povijesti u Božjim rukama. Zato ova misa koju sada slavimo ima duboko značenje. U svakoj euharistiji Kristova žrtva postaje prisutna. On koji je i sam bio nepravedno osuđen, ubijen i pokopan, pokazuje da križ nije kraj. Uskrs je kraj“, zaključio je predslavitelj.