Na skupu je sudjelovalo oko 260 vjeroučitelja iz pet južnih nad/biskupija, a tema skupa bila je „Pedagoška dobrobit igre u nastavi vjeronauka“.

Uvodnu molitvu priredili su i predvodili vjeroučitelji Imotskog dekanata, a pozdravnu riječ održala je prof. dr. sc. Jadranka Garmaz, predstojnica Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije zahvalivši svim sudionicima i nositeljima programa na dolasku, uloženom trudu i vremenu.

Uime suorganizatora sudionike je pozdravila Sabina Marunčić, lic. theol., viša savjetnica za vjeronauk Agencije za odgoj i obrazovanje. Istaknula je da je cilj stručnog skupa ukazati na važnost dramske igre u nastavi Vjeronauka u kontekstu razvoja kreativnih i socijalnih vještina učenika. Za razliku od onih tradicionalnih metoda u kojima je učitelj uglavnom prenositelj znanja, a učenici pasivni slušači i primatelji tih znanja, suvremene nastavne metode omogućuju aktivno uključivanje učenika u nastavu, čime do izražaja dolazi njihovo stvaralaštvo, u čemu je zapravo i cilj suvremene nastave, zaključila je Sabina Marunčić.

Potom je izv. prof. dr. sc. don Edvard Punda, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije pozdravio sudionike skupa uime mons. Zdenka Križića, splitsko-makarskog nadbiskupa i uime izv. prof. dr. sc. fra Šimuna Bilokapića, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Istaknuo je kako Knjiga mudrosti govori o igri kao preegzistentnoj stvari koju je Bog stvorio prije čovjeka, imajući u vidu čovjeka i njegove slabosti. Promišljajući o igri ulazimo u dubinu našega bića, u bolje razumijevanje čovjeka, a živeći igru, obnavljamo svoje čovještvo, ostvarujemo ono za što nas je Bog stvorio, zaključio je prof. Punda zaželjevši vjeroučiteljima da kršćanski pogled na slike i na igru sačuva mlade naraštaje od opasnih slika i igara.

Prvo predavanje, pod nazivom „Kompetencija sudjelovanja i tumačenja se nadopunjuju a ne isključuju. Performativno učenje u vjeronauku“ održala je prof. dr. sc. Jadranka Garmaz, pročelnica Katedre za religioznu pedagogiju i katehetiku na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U prvom dijelu predavanja prof. Garmaz podsjetila je na didaktičke koncepcije i religijsko-didaktičke dimenzije vjeronauka istaknuvši performativnu religijsku didaktiku kao granu religijske didaktike. U drugom dijelu predavanja prof. Garmaz promišljala je o dimenzijama i područjima učenja religiozne kompetencije, kao i o poljima religiozne kompetencije prema Hansu Mendlu. U trećem dijelu predavanja navela je glavne ciljeve i dobrobiti dramske igre u nastavi te ponudila konkretne oblike performativnog učenja na temu međureligijske kompetencije.

Drugo predavanje pod nazivom „Istina i laži o kanonu ili kako smo zbog svjetonazora izgubili pravo na lijepo, dobro i sveto u umjetnosti“ održala je prof. dr. sc. Sanja Nikčević, teatrologinja, kazališna kritičarka, redovita profesorica u miru. U prvom dijelu predavanja prof. Nikčević je analizirala odnos umjetnosti i društva te definirala što je kanon, tko ga uspostavlja i koji su kriteriji ulaska u kanon. U središnjem dijelu predavanja prof. Nikčević je istaknula da je nakon II. svjetskog rata u cijeloj Europi uspostavljen novi umjetnički kanon u koji nisu ušla najkvalitetnija djela, nego djela koja su se uklopila u novi sekularistički svjetonazor koji je tada zavladao. Kao umjetnička vrijednost uspostavljena je „hrabra kritika društva“, ali samo ona koja sustavno destruira dotadašnju sliku Boga (ekspresionizam); društva (realizam); obitelji (modernizam). Iz kanona je kao „nevrijedno i ulagivanje publici“, kao „minorno i pučko“ sustavno i namjerno prognano sve što afirmira građansko društvo ili vrijednosti kršćanskog svjetonazora, kao i sva četiri elementa kršćanske poruke: svijet ima smisla jer njime vlada milosrdni Bog; postoji dobro i zlo; junak ima slobodu izbora; u slučaju lošeg izbora postoji mogućnost izlaza. Istovremeno je lijepo, dobro i istinito, povezano sa svetim, što je bila bit umjetnosti od antike do kraja II. svjetskog rata, sustavno izbacivano iz kanona kao „kič, licemjerje i laž“. U završnom dijelu predavanja prof. Nikčević je zaključila da je umjetnost, osobito kazalište vrlo važna u ljudskom životu jer utječe na razum, osjećaje i dušu čovjeka. Umjetnost oblikuje našu sliku o svijetu koja određuje i naše djelovanje, tako da uništavanje vrijednosti uz pomoć umjetnosti ima vrlo ozbiljne posljedice za čovjeka. Sedamdeset i pet godina razaranja vrijednosti u europskoj umjetnosti dovelo je do slijepe ulice: publika bježi od umjetnosti koja samo ruši, a umjetnost postaje sve praznija i glasnija pa ili vrijeđa ili sablažnjava da bi dobila reakciju publike, ustvrdila je prof. Nikčević.

Nakon pauze održana je radionica iskustva čitanja dramskog teksta koju je vodila također prof. dr. sc. Sanja Nikčević. U radionici je sudjelovalo desetak vjeroučitelja koji su tako vjerno oživjeli uloge iz Kupareovog djela „Porođenje ili tko je dostojan milosti Kristove“, da im je prof. Nikčević ponudila snimanje radio drame u prvom slobodnom terminu.

Na samom kraju stručnog skupa dane su obavijesti iz Katehetskog ureda i Agencije za odgoj i obrazovanje te je provedena evaluacija stručnog skupa. Prof. dr. sc. Jadranka Garmaz, predstojnica Katehetskog ureda sabrala je zaključke stručnog skupa, zahvalila svim uzvanicima, predavačima i sudionicima na njihovom doprinosu te zaključila skup molitvom „Slava Ocu“.