Na susretu su sudjelovala 193 župnika iz stotinu zemalja. Predstavljali su župnike cijeloga svijeta. Kao delegat Hrvatske biskupske konferencije na susretu je sudjelovao don Edvard Punda, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, župnik Župe sv. Petra ap. iz Splita.

Na susretu sa župnicima čitavo su vrijeme aktivno sudjelovali kard. Mario Grech, Generalni tajnik Sinode, kard. Lazzaro You Heung-Sik, prefekt Dikasterija za kler, podtajnik Sinode biskupa mons. Luis Marin de san Martin i podtajnica s. Nathalie Becquart. Uz njih su bili i pet stručnjaka-eksperata koji su pratili radove i održavali poticajna predavanja: V. David (biskup, Filipini), B. Ndubueze Ejeh (kanonist, Nigerija), T. Halík (teolog, Češka), G. Routhier (teolog, Kanada) i M. L. Zervino (sociologinja, Argentina), te posebni tajnici XVI. redovite Opće skupštine Sinode biskupa kao i profesori s Papinskog Sveučilišta Gregorijana, savjetnici Tajništva Sinode.

Svaki dan je bio intenzivan: uz zajedničku Jutarnju molitvu, osobnu adoraciju pred Presvetim oltarskim Sakramentom, zajedničko slavljenje Euharistije, župnici su imali intenzivan rad/razgovor u grupama prema metodi Razgovor u duhu, koju posebno promovira i voli papa Franjo. Susret je svaki dan započinjao zajedničkom pjevanom Jutarnjom molitvom, potom su slijedila predavanja sinodalnih stručnjaka. Potom je svaki župnik išao u adoraciju pred Presvetim oko pola sata. Nakon toga se više od dva sata radilo u grupi. Potom bi se nakon ručka i kratke pauze, vraćali u sinodalnu dvoranu gdje bi bila plenarna rasprava na kojoj bi neke od grupa iznijeli dinamiku svoga razgovora. Potom su se sinodalni stručnjaci osvrtali na ta iskustva, a onda bi se opet vraćali u rad u grupama.

Metodu Razgovora u duhu predstavila je s. Nathalie Becquart, podtajnica Sinode. Ključna je molitva, izručivanje Ocu i razgovor s Gospodinom Isusom te slušanje Duha Svetoga kako bi svatko mogao pripremiti svoj doprinos s obzirom na teme/pitanja o kojima će se raspravljati i razlučivati. Posebno je važno ovo: dok drugi govori, samo slušati, izbjeći svaku napast da dok drugi govore mislimo o onome što ćemo mi reći ili smišljamo vlastiti govor. Potpuno se koncentrirati na ono što drugi govori. Nakon što svatko iznese svoje iskustvo s obzirom na temu, opet slijedi kratko vrijeme osobne molitve. Nakon osobne molitve, svaki sudionik govori o onome što ga je dirnulo u iskustvu drugih, ili ono na što je imao neki otpor. Nakon toga opet slijedi kratko vrijeme osobne molitve i šutnje i potom svatko može slobodno uzeti riječ i dodati i druge stvari koje je možda zaboravio ili su mu se naknadno otvorile u srcu i umu.

Kako bi ta metoda bila uspješna, svaka grupa dobila je jednog pomagača (facilitatore) koji je sudionike uvodio u teme kako su donesene u Relazione di Sintesi, te konkretna pitanja koja su bila pripremljena za svaki dan susreta. Facilitatore, u slučaju grupe don Edvarda Punde, dr. Eva Gullo, laikinja, ozbiljno je vodila razgovor u radnim grupama, držeći se predviđenog vremena za govor (4 minute za dijeljenje iskustva, 2 minute za drugi dio u kojem se govori o onome što nas je diralo u iskustvu drugih) i vraćajući sudionike uvijek u bit stvari. U većini grupa bilo je prisutno 11 svećenika. U grupi don Edvarda bili su još župnici iz Brazila, Mađarske (jedan latinskog a jedan istočnog obreda), Bugarske, Costa Rice, Iraka, Rumunjske, Južne Koreje, Slovenije i Oceanije.

Prvoga dana dijelila su se iskustva s obzirom na temu Lice sinodalne Crkve. Uglavnom je bilo predstavljanje vlastitih zemalja, biskupija i župe. Govorilo se o župnoj sinodalnoj dinamici, broju vjernika, duhovnih stvarnost, sakramentalnom životu, ali i o političkim situacijama, odnosu s biskupima, povjerenju vlastitih biskupa u sinodalni proces. Vidljiva je bila velika razlika od zemlje do zemlje, od župe do župe. Dok župnik iz Brazila ima oko 30 tisuća vjernika u župi i nedjeljom dvanaest misa, župnik u Bugarskoj uglavnom bude sam na euharistijskom klanjanju četvrtkom. Već iz ovoga je jasno da nije moguće zamišljati neki uniformirani pastoral, pa ni sinodsku dinamiku u svim područjima.

Ta iskustva su bila iznimno dragocjena. Osjetila se parresia, poštovanje jednih prema drugima, istinsko bratstvo. S ljubavlju i velikom pažnjom, zainteresiranošću, slušalo se iskustvo drugih. Potom se otvoreno govorilo o vlastitim iskustvima, također i o onima koja smatramo lošijima, te o vlastitim krivim postupcima i zatvorenosti. Istaknuta je važnost raspoloživosti i otvorenosti prema poticajima Duha Svetoga koji nisu samo nutarnji poticaji, nego su i poticaji koji dolaze od laika. Svi krštenici imaju dar Duha Svetoga za zajednicu kojoj pripadaju. Istaknuta je potreba da biskupi daju jasnija usmjerenja kako formirati laike za sudjelovanje u župnom životu. Jasno je da je riječ o dugotrajnom procesu koji zahtijeva strpljenje i hrabrost. U tome smislu istaknute su misli pape Franje o razlici između uspjeha i ploda: ako i nema vidljivih uspjeha, možda se razvija dobar plod.

Drugoga dana promišljalo se o temi Svi učenici, svi misionari. Svi župnici su naveli primjere različitih karizmi: duhovnih pokreta, zajednica, udruga laika u župama. Istaknuto je kako je riječ o vidljivim plodovima Duha Svetoga te je neosporna njihova važnost za život župne zajednice. Župnici nastoje uvažavati i prihvaćati sve karizme nastojeći pri tome njihovoj međusobnoj povezanosti i uključenosti u život župne zajednice. Posebno je istaknuto kako te stvarnosti u mnogim područjima pomažu župnicima da se dođe u ona područja gdje župnik ne uspijeva, čime se ostvaruje poticaj pape Franje da se ide na periferije. Kao važan plod duhovnih stvarnosti u Crkvi istaknuto je kako se preko njih udaljeni vraćaju u Crvu, spašavaju mnogi brakovi, rađaju zvanja, te kako su upravo laici pripadnici različitih zajednica puni evangelizacijskog žara. Nije samo pitanje kako uključiti laike u smislu da pomažu župniku, nego nadasve to kako učiniti da župa postane mjesto u kojem vjernici mogu rasti u vjeri i zajedništvu.

Poslije večere koja je bila oko 20 sati, župnici su se vratili sinodalnu dvoranu i imali mogućnost otvoreno postavljati pitanja Tajniku i podtajnicima Sinode. Bio je to otvoren razgovor. Kard. Grech istaknuo je da je to Sinoda Naroda Božjega, a župnici su dio tog naroda čiju povijest nose. Župnik je kao neko „mjesto sinteze i susreta“ onoga što dolazi iz baze i onoga što dolazi od biskupa. Na pitanje zašto ovaj susret, s. Nathalie je rekla da upravo zbog toga što župnici žive s ljudima i da su željeli čuti iskustva a ne teorije i ideje. Također je istaknuto kako je ovaj susret poseban jer na konkretan način uči hoditi zajedno te da je već jedan plod Sinode taj što mogu kao župnici živjeti zajedništvo i uzajamnu otvorenost i obogaćivanje tih dana. Podtajnik Sinode, mons. Marin de San Martin podijelio je svoje iskustvo kada ga je Papa zvao za ovu službu. Usporedio je to s pozivom Abrahama da ide u nepoznato. Tako je rekao da i sada ide u nepoznato ali da vidi prisutnost i djelovanje Duha Svetoga od početka.

Nakon toga dijaloga, sudionicima se pridružio mons. Lucio A. Ruiz iz Dikasterija za komunikaciju. Predstavio je projekt Digitalne sinode, odnosno o misiji u digitalnom svijetu. Ako je riječ o digitalnoj kulturi, onda – budući da se kulture trebaju evangelizirati – nema sumnje da je potrebna evangelizacija digitalnog svijeta, u digitalnom svijetu ali i iz digitalnog svijeta. To je bio najintenzivniji radni dan: od 8 do oko 23 sata uz stanke za ručak i večeru te dvije kratke za kavu. Ipak, svi iz sinodske dvorane izlaze zadovoljni i u iščekivanju novih iskustava sutra.

Trećeg dana tema je bila Tkati veze, graditi zajednicu. Svi su govorili o župnim vijećima, pastoralnom i ekonomskom. Zaključeno je da nije temeljno pitanje kako će župnici nešto sagraditi ili da im vjernici iz vijeća pomažu u boljoj organizaciji župnih procesija i slavlja, nego prvotno u tome da najprije oni u svojoj službi imaju mogućnost rasta u vjeri. Primijećeno je da se često kao župnici ne pitaju koliko ljudi koji su im bliski suradnici, ili uopće oni koji imaju neku službu u župi (ili biskupiji) pomažu rastu u vjeri. Istaknulo se, na tragu predavanja prof. Routhiera, da bi ta vijeća trebala pomoći u tome da iskustva iz svijeta i potrebe ljudi lakše dođu do župnika. Svijet ekonomije gotovo nimalo ne poznajemo, a često donosimo odluke na tim područjima, makar ograničene. Promišljalo se o tome kako učiniti da se župljani međusobno povežu, a posebno važno pitanje, na temelju Sažetog izvješća iz listopada 2023. bilo je kako da uključenost župljana u dinamike razlučivanja postane evangelizacijska.

Posljednjega dana bio je susret-dijalog župnika sa Svetim Ocem. Susret je započeo kratkom molitvom. Papa je bio vidno raspoložen. Istaknuo je radost i važnost ovoga susreta. Sedmorica svećenika su mu postavili pitanja u ime svih župnika. Papa je istaknuo neraskidivu vezu između sinodalnosti i sakramenata, posebno euharistije. Na pitanje o sinodalnom procesu u državama pogođenim ratom, Papa je rekao da je uvijek neki rat i da smo sinodalni ako smo nositelji mira. Napomenuo je kako uz velike i žalosne ratove postoje i ratovi u našim biskupijama, ratovi između svećenika. Početak svih ratova je ogovaranje!

S obzirom na sumnjičavost mnogih biskupa i svećenika prema Sinodi, odnosno strah da će se izgubiti nešto od zdravog nauka Crkve, Papa je istaknuo da tko je povezan s Kristom nema straha od drugoga. Ako se s nečim i ne slažemo, bitno je da se ne odvajamo. Potaknuo je župnike je na četiri razine blizine: s Bogom, s biskupom, s braćom svećenicima i s narodom. Sve su važne. Ako se svećenik odvaja od zajedništva sa svojim biskupom, on se gubi.

Na kraju je Papa govorio o važnosti toga susreta i kako je važan kako s obzirom na zajedništvo župnika, na mogućnost dijeljenja iskustava i na poslanje u župama, tako je važan i za Sinodu u listopadu ove godine. Ono što su župnici govorili i predali u Tajništvo činit će važan dio Sinode. Potom je rekao župnicima da imaju posebno poslanje – biti misionari sinodalnosti među kolegama, u biskupijama. Potom je potpisao pismo koje je simbolički po prisutnim župnicima poslao svim župnicima svijeta. Na kraju je Papa osobno pozdravio i rukovao se sa svakim župnikom ponaosob.

Susret je završio euharistijom zahvale u Bazilici svetog Petra. Misu je predslavio kard. Grech, a koncelebrirali su kard. You Heung-Sik, kard. Luis Antonio Tagle, kard. Jean-Claude Hollerich, nadbiskup Marín de San Martín, biskup Pablo Virgil David, te svi župnici koji su bili na susretu.