Simpozij je otvoren u četvrtak u poslijepodnevnim satima uvodnim pozdravom vrhbosanskog nadbiskupa metropolita i velikog kancelara Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu Tome Vukšića. Nakon toga održana su tri predavanja. Prvo predavanje „Elementi teološke misli Josepha Ratzingera. Ratzinger kao teolog i papa“ održala je izv. prof. dr. sc. s. Valerija Kovač, profesorica dogmatike teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bavljenje teologijom za Josepha Ratzingera bio je životni poziv i osobna karizma, koju je nastavio ostvarivati i onda kada je napustio akademski teološki rad i preuzimao različite crkvene službe. Ta jedinstvena povezanost osobe, teologije i službe kod Josepha Ratzingera/Benedikta XVI. moguća je i zbog toga što nije stvorio jedan svoj zaokruženi misaoni sustav, nego je njegova teologija široko intelektualno, vremenski i tematski otvorena: polazi od suvremenih pitanja vjernika i Crkve, čovjeka i društva, uvažava doprinose suvremenih teoloških i drugih mislitelja te aktualizirano čita Pismo i tradiciju. Iako zbog takve metodologije Ratzingerova teologija iz akademske perspektive djeluje fragmentarno, u njoj se mogu uočiti kontinuirane odrednice. Epistemološki, njegovo teološko razmišljanje se razvijalo unutar spleta vjere, razuma, istine i ljubavi. Hermeneutički gledano, bio je vjeran kontinuitetu s bogatom teološkom tradicijom s jedne strane te je svoja razmišljanja razvijao unutar personalno-dijaloške i egzistencijalne perspektive s druge strane. Sukladno tome, sadržajni fokus svih njegovih tema je trojstveni Bog koji je ljubav i koji se povijesno objavio u svome Sinu Isusu Kristu. To teološko polazište osvjetljuje sve ostale njegove teme. Ratzingerova teologija je skladna cjelina načinjena od dijelova različitih tema i vrsta, s jasnim poveznicama, koje joj daju unutarnju koherentnost i prepoznatljivost.

Drugo predavanje održao je izv. prof. dr. sc. Dubravko Turalija, profesor Svetog pisma Starog zavjeta na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu a predavanje je imalo naslov „Klaus Berger i Joseph Ratzinger za budućnost egzegeze“. Klaus Berger i Joseph Ratzinger su istaknuti teolozi čija su razmišljanja imala značajan utjecaj na egzegezu, proučavanje biblijskih tekstova. Berger je naglašavao važnost povijesnog konteksta i jezične analize, dok je Ratzinger isticao duhovni i teološki aspekt prilikom tumačenja Biblije. Njihov doprinos budućnosti egzegeze obuhvaća integraciju akademskih metoda s duhovnim razumijevanjem, stvarajući most između znanstvenih istraživanja i vjere u pristupu Svetom pismu.

Posljednje predavanje toga dana „Uvod u kršćanstvo – traženje istine Isusa Krista u odnosu prema shvaćanju modernog vremena“ na slovenskom jeziku održao je doc. dr. sc. Janez Ferkolj, profesor na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Kao sažetak predavanja navodimo izvadak iz popratnih riječi slovenskog prijevoda knjige Josepha Ratzingera „Uvod u kršćanstvo“, a napisao ih je sluga Božji prof. Anton Strle gdje citira Ratzingera: „Budućnost Crkve može i hoće doći iz snage onih koji imaju duboke korijene i žive od čiste punine vjere. (…) Budućnost Crkve ovaj će put, kao i uvijek, iznova oblikovati sveci. (…) Ljudi koji vide više od drugih jer im život obuhvaća šire prostore. (…) Crkva Isusa Krista će ostati. Crkva koja vjeruje u Boga koji je postao čovjekom i obećava nam život onkraj smrti.” (JRGS 8/2, 1160. Anton Strle, Spremne misli, u Ratzinger, Uvod u kršćanstvo, 10).

Nakon održanih predavanja uslijedila je diskusija. Prvi dan program je moderirao dekan KBF-a vlč. dr. sc. Mario Bernadić.

Simpozij je u petak 10. studenoga otvoren izlaganjem „Joseph Ratzinger i Jürgen Habermas u misaonom sučeljavanju“ prof. dr. Stjepana Radića, profesora filozofije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku. Intelektualni susret na vrhu („Gipfeltreffen“), kako su ga njemački mediji nazvali, između J. Ratzingera i J. Habermasa 2004. godine na Katoličkoj akademiji u Münchenu, postao je svojevrsna paradigma odnosa vjere i razuma, svetog i profanog, religije i društva. Tu se samo naizgled radi o raznorodnim temama, budući da je osnova rasprave odnosno razgovora sadržavala ulogu, ali i opstojnost religije u slobodnom i demokratskom društvu. Dubina i slojevitost problemā kojom su se dvojica mislitelja na prijelazu iz jednog u drugo tisućljeće bavili, očitovala je u isto vrijeme svu kompleksnost odnosa Crkve i države (s obzirom na zapad), protkanog kroz netom navedena područja i teme. Habermas se pri tome posebno zadržao na pojmu sekularizacije kao trajnog procesa, dok je Ratzinger stavljao naglasak na predpolitičke moralne osnove slobodne države. Ratzingerovi su uvidi pri tome od posebnog značenja za tumačenje uloge i važnosti Crkve unutar društva, poglavito kao moralnog autoriteta u vremenu posvemašnjeg postmodernog relativizma koji, u vidu dekadencije, u sebi očituje ontološki i egzistencijalni nihilizam. Cilj predavanja bio je predstaviti netom navedenu raspravu s bitnim naglaskom Ratzingerova viđenja odnosa religije i društva, odnosno Crkve i države.

Predavanje pod naslovom „Poveznica između Ratzingera i Augustina: shvaćanje Crkve u misli Josepha Ratzingera“ održao je doc. dr. sc. Drago Tukara, profesor patrologije i kršćanskog nauka na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Vrijeme Augustina je vrijeme snažnih hereza. Vrijeme Josepha Ratzingera je vrijeme borbe razuma i vjere, agresivnog ateizma, vrijeme suprotstavljanja prirodnih znanosti i povijesnih istraživanja koji su protivni objavljenoj kršćanskoj objavi, vrijeme ateističkog humanizma. Što je to papa Benedikt XVI. govorio Crkvi? Govorio je Crkvi o onomu što se događalo na Drugom vatikanskom saboru, da je ona katolička u jedinstvu s papom, da je ona communio s euharistijskim Kristom, Crkva je majka, a ne sestra kao i to da je ona instrument u planu Božjega spasenja. Ova i druga područja Katoličke Crkve povezuju ovu dvojicu veleumnih teologa i vjernika čvrste vjere. Dakako da je za ovu prigodu u središtu Ratzingerovo shvaćanje Crkve, pa bi se moglo postaviti pitanje što je to sv. Augustin ‘mogao reći’ Josephu Ratzingeru za vrijeme njegova teološkog naučavanja i pontifikata.

Uslijedila je plodonosna diskusija čime je zaključen prvi dio simpozija. Program drugoga dana moderirao je dr. sc. Ljubo Zadrić.

Simpozij je nastavljen izlaganjem „Važnost ekumenskog i međureligijskog dijaloga u nauku Josepha Rtazingera“ koje je održao izv. prof. dr. Antun Japundžić, profesor ekumenske teologije na KBF-u u Đakovu. Bogati opus djelâ Josepha Ratzingera, odnosno pape Benedikta XVI., donosi širok spektar teoloških tema kojima se on bavio i koje su bile u fokusu njegovog zanimanja. Tako od mnoštva tema kojima se bavio, govorio je o važnosti ekumenskog i međureligijskog dijaloga analizirajući njegov teološki nauk, uzimajući u obzir i njegove druge pothvate i nastojanja koja je činio po tom pitanju. Iako Joseph Ratzinger nije bio teolog koji se bavio samo ekumenskom teologijom, ipak treba istaknuti da je njegovo zanimanje za ekumenski, a onda i za međureligijski dijalog ostavilo značajan doprinos i pomak na tom području. Štoviše, hvatao se u koštac i s temama koje su od krucijalne važnosti za ekumenski i međureligijski dijalog, a koje su ne samo aktualne nego itekako kompleksne. Djelujući u duhu Drugog vatikanskog koncila, Ratzinger je nastojao svojim ekumenskim djelovanjem i teološkim promišljanjem produbljivati dijalog te upućivati na važnost dijaloga kršćana međusobno, a onda i na važnost dijaloga s pripadnicima drugih religija.

Doc. dr. sc. Ivan Rako profesor liturgike i crkvene glazbe na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, održao je predavanje „Summorum pontificum pape Benedikta XVI. i Traditiones custodes pape Franje“. Summorum Pontificum je apostolsko pismo pape Benedikta XVI. iz 2007. godine koje je omogućilo veću upotrebu Tridentinskog misala u Katoličkoj Crkvi. Papa Benedikt XVI. time je pokušao potaknuti veću liturgijsku raznolikost i ponuditi liturgijski oblik koji je bio manje korišten nakon Drugog vatikanskog sabora. S druge strane, Traditiones Custodes je motu proprio Franje iz 2021. godine kojim se ograničava upotreba Tridentinskog misala i vraća veću kontrolu biskupima nad njegovom upotrebom. Motu proprio je postavio strože uvjete za korištenje Tridentinskog misala. Ove dvije apostolske uredbe odražavaju različite pristupe glede liturgijske reforme u Katoličkoj Crkvi i odnos prema tradicionalnoj liturgiji.

Posljednje predavanje na simpoziju pod naslovom „Vjera, nada i ljubav u eshatološkoj misli Josepha Ratzingera“ održao je izv. prof. dr. Mario Bernadić, profesor dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. U eshatološkoj misli Josepha Ratzingera vjera, nada i ljubav igraju ključnu ulogu kao temeljni elementi kršćanskog shvaćanja posljednjih stvari. Vjera se povezuje s povjerenjem u Božji plan za budućnost, nada s očekivanjem ispunjenja tog plana u Kristu, dok se ljubav promatra kao snaga koja oblikuje i pokreće živote vjernika prema ostvarenju eshatološkog obećanja, očitujući se u brigama za bližnjega i stvaranju zajedništva. Ratzingerova eshatologija naglašava ovu trojstvenu dinamiku kao ključnu za razumijevanje konačnog ispunjenja vjere u kršćanskom kontekstu.

Uslijedila je završna diskusija čime je zaključen simpozij „Hommage papi Benediktu XVI.“

Održavanje simpozija financijski je podržalo Ministarstvo za visoko obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo.