Simpozij je započeo 18. svibnja večernjom misom u fakultetskoj kapelici te nakon toga zajedničkim druženjem sudionika simpozija. U petak je simpozij nastavljen radnim dijelom.

Na samom početku simpozija okupljene je pozdravio izv. prof. dr. sc. Šimo Šokčević, v. d. prodekana za znanost i međufakultetsku suradnju. U svojem uvodnom govoru prof. Šokčević je istaknuo da je cilj simpozija osvijestiti važnost teme majčinstva da bi društvo bolje razumjelo i vrednovalo taj „krucijalni doprinos žene ne samo kao biološke, nego i duhovne majke”. Istaknuo je da svaka žena ima majčinsku narav i pozvana je biti biološka, psihološka ili duhovna majka te pozivajući se na papu Franju naglasio da društvo bez majki bi bilo dehumanizirano, jer majke uvijek, čak i u najtežim trenutcima, svjedoče nježnost, posvećenost i moralnu snagu.

Okupljene je pozdravio i prof. dr. sc. Ivica Raguž, v. d. dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu koji je na tragu Augustina istaknuo da kršćani ne mogu rasti u vjeri bez „sisanja istine” usporedivši ih s majkama-trudnicama koje „konstantno uzdišu i trude se sve do poroda u vječnom životu”. Naglasio je da je i svaki simpozij svojevrsni period trudnoće u kojem se rađaju misli te izrazio nadu da će tako biti i sa simpozijem o majci koji je započeo predavanjem „Majčinstvo kao dar milosti i Božje ljubavi” koje je održao doc. dr. sc. Hrvoje Kalem, profesor fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu.

Doc. dr. Kalem je u svojem predavanju istaknuo kako se često može čuti da „nam Bog progovara po drugima”. Upravo majka je taj prvi „drugi” po kojemu nam Bog progovara u svijetu. Također, majčinstvo u sebi nosi apsolutnu imanentnost, ali i apsolutnu transcendentnost. Imanentnost je sadržana u tome što majka u sebi nosi nešto što se treba roditi, dok je transcendentnost, u tome što ona u sebi nosi nešto što je potpuno drugačije od nje same. Okosnica Kalemova predavanja bile su misli talijanskog psihoterapeuta Massima Recalcatia koji progovara o patologijama majčinstva, poput „majke krokodila” i „majke narcisa”.

Prvi blok predavanja zatvorio je izv. prof. dr. sc. Zlatko Matić s Pravoslavnog teološkog fakulteta u Beogradu predavanjem „Marija kao Majka Crkve: pretpostavke pravoslavne teotokologije danas”. Na samom početku predavanja izv. prof. dr. Matić je istaknuo da pravoslavni gaje duboko poštovanje i osjećaj zahvalnosti prema Mariji, osobito kroz molitvu i liturgiju. Nadalje, istaknuo je da se pravoslavno dogmatsko učenje o Mariji sastoji od tri osnovna naziva za Blaženu Djevicu Mariju, a to su Bogorodica ili Theotokos, svagda ili uvijek Djeva te Sva sveta ili Panagia, odnosno Marija u proslavljenom, eshatološkom stanju. Izv. prof. dr. Matić istaknuo je kako pravoslavna teologija smatra da je Marija prije svega Kristova majka koja je također potrebna spasenja. Također, Marija svojim molitvama pomaže vjernicima kako bi postali djeca Božja. U zaključnom dijelu izv. prof. dr. Matić je istaknuo da u Mariji susrećemo puno simbola. Marija je simbol posredništva između nas i Boga, simbol je prihvaćanja boli jer Marija zbog spasenja drugih pristaje na neopisivu bol zbog gubitka djeteta. Marija je i simbol odnosa te rađanja nasuprot demonske kulture umiranja danas.

Prvo predavanje drugoga bloka održala je prof. dr. sc. s. Marija Pehar o temi „Teologija Marijina Majčinstva”. Njezino predavanje bilo je koncilski orijentirano posebno na dokument „Lumen Gentium”. Predavačica je govorila o dvostrukom Marijinom majčinstvu: Marijino Bogomajčinstvo i posredovano majčinstvo nad onima koji su, ne samo članovi Crkve, već i nad onima koji su braća Isusova u najširem smislu te riječi. Posebno je naglasila važnost kentoičke dimenzija majčinstva jer Bog nije Mariju upotrijebio na pasivan način, nego je sudjelovala u spasenju slobodnom voljom. Marija je i univerzalna majka. Majčinstvo nad drugima joj je „zadano“ sa križa. To majčinstvo neprestano traje na način da ona sve ljude približava spasenju, svome Sinu. Iznova rađa Sina u svakom čovjeku, za njegov osobni život i za njegovo osobno spasenje. Mariologija je u bitnome teologija, naglasila je prof. dr. Pehar.

Sljedeće predavanje o temi „Duhovno majčinstvo u posvećenom životu” održala je prof. dr. sc. Blaženka s. Valentina Mandarić. Na tragu analize Edith Stein, prof. dr. Mandarić je pokušala apostrofirati ono što je zajedničko svim ženama. Uočila je da je to potreba davanja i primanja ljubavi, što po sebi nije protivno ili suprotno posvećenom životu. Ljubav je najvažnija dimenzija identiteta posvećenih osoba. Svaki redovnički poziv je odgovor na poziv otkupiteljske ljubavi. Po toj ljubavi svaka posvećena osoba uspostavlja savez zaručničke ljubavi. Život zavjeta čistoće znak je budućeg života. Posvećene osobe tako imaju snagu nadići instinktivnu ljubav da bi dohvatile onu božansku ljubav. To je snaga koja teži onom transcendentnom, prema onomu što jesmo i što ćemo jednog dana biti. Posvećene žene nisu lišene instinktivne ljubavi, ali imaju mogućnost razlučivati i prosuđivati. Upravo tajna plodnosti posvećenog života, prema prof. dr. Mandarić, nalazi se u Božjoj ljubavi razlivenoj u srcima ljudi po Duhu Svetomu i temeljna zadaća posvećenog života je biti u Kristu i ostati u njegovoj ljubavi, istaknula je prof. dr. Mandarić.

Posljednje predavanje trećeg bloka održao je izv. prof. dr. sc. Boris Vulić o temi „Marija Majka Crkve – duhovno majčinstvo Blažene Djevice Marije”. Izv. prof. dr. Vulić istaknuo je da je Crkva zarana počela razumijevati samu sebe u svjetlu otajstva osobe i poslanja Blažene Djevice Marije. Ona je Nova Eva koja je s Bogom surađivala tako što je prihvatila biti Majkom Božjom. Marija je Crkva u osobi. Crkva jest bezgrešna djevica i majka kojoj je obećana slava neba. Primarno se ono bitno odnosi na majčinsku dimenziju Crkve, no rijetko se susreće tematiziranje majčinstva Crkve. Crkva kao majka, ako se i spominje, čini se sporadično i u kontekstu manje važnosti te je na djelu reduciranje. Često se svodi da je Crkva majka u smislu karitativnog i humanitarnog djelovanja pri čemu sadržaj vjere nema odlučujuće značenje. No, bitne dimenzije majčinstva su rađanje i odgajanje. Marija je bila Kristova odgojiteljica, prva učiteljica. No, predavač je istaknuo da kako je Isus rastao, kako ga je Marija sve više odgajala, tako je postajala sve više njegovom učenicom. Marija i Crkva imaju isti temeljni poziv, a to je majčinstvo. S obzirom da majčinstvo uvijek bitno uključuje rađanje i odgoj, to je značilo da Marija otajstveno sudjeluje u rađanju vjernika, ali i njihovu odgoju u vjeri. To je najvažniji izraz Marijina duhovnog majčinstva Crkve. Marija rađa u nama Krista tako da nas svojim primjerom i zagovorom dovodi sve bliže Kristu. Kao nekoć Isusa svojim primjerom, Marija odgaja Crkvu za život u slobodi, u siromaštvu i poniznosti, istaknuo je izv. prof. dr. Vulić.

Poslijepodnevni dio simpozija otvorila je izv. prof. dr. sc. Barbara Preložnjak s Pravnog fakulteta u Zagreba temom „Surogatno i ‘transrodno’ majčinstvo – pravni aspekti i otvorena pitanja”. Predavačica se u predavanju pozvala na zakon iz 2015. po kojem hrvatski pravni sustav kaže da porođaj prestaje biti presumpcija majčinstva i time je majčinstvo postalo oborivo. Prema izv. prof. dr. Preložnjak, surogatno majčinstvo je najkontroverzniji oblik potpomognute oplodnje. Radi se o nošenju i porodu djeteta od strane treće osobe te je istaknula da postoji tradicionalno i gestacijsko surogatno majčinstvo. U oba slučaja ugovara se predaja djeteta majci naručiteljici. U Republici Hrvatskoj zakonom je zabranjeno surogatno majčinstvo jer bez obzira o kojem se obliku surogatnog majčinstva radi, zapostavlja se dijete i oko toga uglavnom postoji konsenzus unatoč brojnim pritiscima. Izv. prof. dr. Preložnjak je progovorila i o transrodnom majčinstvu čiji broj slučajeva pred sudovima sve više raste. Javljaju se slučajevi da pojedini transrodni roditelji traže da se u državne matice upiše da dijete ima dva oca ili dvije majke, jer su oni u vremenu trudnoće promijenili spol. Sud za ljudska prava zaključio je da trebaju prevagnuti interesi djeteta, no europska legislativa nije uvijek jedinstvena kod takvih slučajeva i budućnost je poprilično neizvjesna kad su ta dva oblika majčinstva u pitanju.

Drugo predavanje u poslijepodnevnom ciklusu o temi „Važnija od oca?”, održao je dr. sc. Dan Đaković, profesor na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu. Na tragu promišljanja nad knjigom postanka kao i filozofskim promišljanjima Alice von Hildebrand istaknuo je da ako je žena važnija, onda je i majka važnija.

Posljednje predavanje u trećem ciklusu, održao je doc. dr. sc. Franjo Mijatović, a tema njegova izlaganja bila je „Majčinska etika i duh feminizma”. Predavač je istaknuo da je tema majčinstva unutar feminizma vrlo sporna i diskutabilna. Cilj feminizma i feminističke etike je izazivanje rodnih nejednakosti u društvenom svijetu. Politički je motiviran jer zagovara uklanjanje neravnoteže moći i društvenih nejednakosti usredotočenih na spol. S feminističkog stajališta konvencionalne filozofske i moralne teorije inherentno su „rodno slijepe”. Feministička etika ušla je u upotrebu 70-ih i 80-ih godina i prema doc. dr. Mijatoviću u sukobu je s tradicionalnom etikom. Feministička etika najbliža je etici vrlina.

Posljednji blok predavanja otvorila je izv. prof. dr. sc Marica Liović s Filozofskog fakulteta Osijek koje je progovorila o „Slici majke u klasičnim epovima svjetske književnosti”. Promišljala je o majkama u epu o Gilgamešu i epu o Ilijadi. Istaknula je da se u epovima općenito tematiziraju vjerovanja ili znanja koja su bitna za određenu kulturu.

Simpozij je završen predavanjem prof. dr. sc. Ivice Raguža koji je donio „Teološki pogled na majčinstvo”. Prof. dr. Raguž je istaknuo starozavjetne prijekore kada je u pitanju majčinstvo. Prvi se odnosi na percepcija majčinstva kao svojevrsnog oruđa gdje se ono instrumentalizira za ostvarivanje nekih drugih ciljeva (vidljivo kod Rahele i Lee) ili pak protežiranje jednog djeteta u odnosu na drugo dijete od strane majke unutar iste obitelji. I jedno i drugo predavač uviđa i danas kao što uviđa i težnju prema ne-majčinstvu koju Sveto pismo prekorava. Ono prekorava ženu koja želi ugasiti svoju utrobu, želi odrezati svoje grudi, te želi biti kompletna kao muškarac. Žena nije kompletna kako to ističu sv. Augustin i sv. Toma, ali danas to nije prihvaćeno iako žena u sebi osjeća nedostatak daleko više nego li muškarac. No, u Bibliji je vidljiva i pohvala majčinstvu o čemu je predavač također govorio. Za razliku od žene hedonizma, Pismo govori da je spas za ženu bol, Bog kažnjava. Zlo nije u kazni, nego u grijehu. Bog kažnjava muškarca radom, da se pati idejama i u svom radu. Žena je pak kažnjena bolom rađanja i „spasiti će se rađanjem“ (1 Tim 2, 15). „U muci ćeš rađati djecu svoju“ i to je spas ženi. Majčinstvo se shvaća isključivo kao događaj milosti i dar Božji. Prof. dr. Raguž pozvao se i na sv. Augustina koji govori da svaka majka treba imati na umu da u kršćanskom životu prednost ima duhovno majčinstvo. Kršćanska majka uvijek će staviti sebe na drugo mjesto, stavljajući na prvo mjesto život Crkve. Majka treba ljubiti svoje dijete caritas publica (javnom ljubavlju) iako danas nažalost vlada caritas privata.