Ovogodišnji susret o temi „Prorokovati mir okruženi bukom rata: Mirotvorstvo u doba militarizma“ obilježilo je snažnije uključivanje studenata, čija su pitanja usmjeravala raspravu i otvorila niz osjetljivih tema – od ratnih trauma i međureligijskoga dijaloga do odgovornosti vjerskih zajednica u suvremenome društvu.

Na pitanje što bi vjerske zajednice trebale promijeniti kako bi postale vjerodostojni zagovornici mira, sudionici su se složili da promjena mora početi u vlastitim zajednicama.

Vladika Grigorije istaknuo je da je najveći izazov imati hrabrosti suprotstaviti se govoru mržnje, bez obzira na to od koga dolazi.

„Moramo imati hrabrosti usprotiviti se svakoj ružnoj riječi o onome drugome. Drugi i drugačiji uvijek je ikona Božja. Ako dopuštamo da se u našim zajednicama nesmetano govori loše o drugima, onda nismo dobri pastiri“, rekao je vladika Grigorije.

Dodao je da Crkve ljudima trebaju naviještati nadu, a ne pesimizam. „Moramo propovijedati nadu da će dobro na kraju pobijediti, iako se danas često čini da zlo dominira“, poručio je.

Profesorica Sihem Djebbi upozorila je da je u islamskim zajednicama poseban izazov nepostojanje jedinstvenoga autoriteta koji bi mogao sustavno promicati međureligijski dijalog. Uputila je da se dijalog mora odvijati na dvije razine – među vjerskim vođama, ali i među običnim ljudima. Potrebno je, istaknula je, razvijati kritičko mišljenje, propitivati vlastite sigurnosti i graditi društvo u kojem različitost nije prijetnja, nego bogatstvo.

Profesor Stipe Odak istaknuo je kako bez samokritičnosti nema ni istinskoga mira.

„Lakše je kritizirati svijet nego sebe, ali upravo od sebe moramo krenuti. Istodobno, uz kritičnost trebamo njegovati i milosrđe jer ćemo se u protivnom zatvoriti u osjećaj vlastite moralne superiornosti“, poručio je Odak.

Posebno je istaknuo važnost dobrohotnosti u međureligijskim odnosima. „Treba stvarati prostore dobrohotnosti, ali i iskrenosti. Pravi prijatelji jedni drugima mogu reći kada nešto nije dobro i zajedno tražiti rješenja“, mišljenja je Odak.

Palestinska teologinja Viola Raheb podsjetila je da autentičnost predstavlja temelj svakoga dijaloga. „Ne predstavljamo apstraktne religije, nego vlastite zajednice. Ljudi će nas prepoznati samo ako ono što govorimo i živimo bude isto“, pojasnila je. Govoreći o mladima, dodala je kako im nisu potrebna nova predavanja, nego uvjerljivi primjeri.

Govoreći o konkretnim iskustvima izgradnje mira, vladika Grigorije izdvojio je zajedničke posjete mjestima stradanja svih naroda u Bosni i Hercegovini, na kojima su sudjelovali predstavnici Katoličke Crkve, Islamske zajednice, Židovske zajednice i Srpske Pravoslavne Crkve. Posebno ga je, rekao je, potresao posjet Korićanskim stijenama, gdje su tijekom rata ubijeni zarobljenici. Prisjetio se kako taj događaj gotovo nije bio medijski popraćen.

„Političari često nemaju hrabrosti pratiti pomirenje. Zato tu hrabrost moramo imati mi, vjerski vođe“, rekao je vladika.

Viola Raheb upozorila je da se o pomirenju ne može govoriti bez priznanja zločina i patnje svih žrtava. „Prije nego što govorimo o pomirenju, moramo priznati i imenovati što se dogodilo – nasilje, zločine, ubijanja i genocid“, rekla je.

Kao primjer navela je zgradu u središtu Bejruta koja je tijekom građanskoga rata služila kao uporište snajperista. Nakon rata postojala je namjera da se sruši, no građanski aktivisti izborili su se da ostane trajni podsjetnik na ratna stradanja. Govoreći o Gazi, naglasila je da ljudi koji svakodnevno nastoje preživjeti rat nemaju luksuz govoriti o miru.

Profesor Odak istaknuo je kako se mir ne gradi samo političkim sporazumima, nego i malim osobnim gestama koje mijenjaju pogled na prošlost. Govorio je o obiteljima nestalih koje, bez obzira na nacionalnost, dijele istu bol. „Rat za njih nije završio 1995. godine. Završit će tek kada saznaju gdje su njihovi najmiliji. Upravo ta zajednička patnja često postaje prostor susreta ljudi koji su nekad bili na suprotnim stranama“, rekao je.

Posebno je izdvojio ideju muzeja koji bi, umjesto da prikuplja svjedočanstva o ratnim zločinima, bilježio priče o dobrim djelima koja su ljudi tijekom rata činili jedni drugima, ne gledajući na nacionalnost ili vjeru.

Brojna pitanja studenata odnosila su se i na komemoracije ratnih stradanja, na kojima se vjerski obredi nerijetko isprepliću s političkim porukama. Vladika Grigorije podsjetio je na sprovod mladoga vojnika tijekom rata u Bosni i Hercegovini, kada je spriječio politički govor vojnoga predstavnika jer to obitelj poginuloga nije željela. „Otac poginulog sina rekao mi je da maknem čovjeka koji je došao držati politički govor. Ni ja tada nisam govorio. To je bio trenutak žalosti, a ne politike“, spomenuo je. Naglasio je da Crkve moraju biti osobito osjetljive prema ranama ljudi. Dodao je da upravo vjerske zajednice trebaju spriječiti politizaciju ljudske patnje, a ne sudjelovati u njoj.

Među temama okrugloga stola našlo se i pitanje umjetne inteligencije te njezina utjecaja na religiju i društvo. Profesorica Djebbi upozorila je kako umjetna inteligencija nije samo tehnološko, nego i duboko društveno, političko i teološko pitanje. Podsjetila je da je društvo još prije nagloga razvoja umjetne inteligencije ušlo u razdoblje koje mnogi nazivaju erom postistine, a posebnu zabrinutost izrazila je zbog sve češće uporabe chatbotova u religijskom području.

„Sve više ljudi odgovore na vjerska pitanja traži od chatbotova umjesto od stvarnih ljudi i zajednica. Time religija lako postaje skup pravila, dok u drugi plan odlaze etika, duhovnost, filozofija i osobni odnos među ljudima“, rekla je Djebbi.

Na pitanje mogu li religije same po sebi jamčiti mir, profesor Odak odgovorio je da nijedna religijska tradicija nije potpuno imuna na mogućnost zlouporabe.

Naglasio je kako nasilje nikada ne proizlazi samo iz svetih tekstova, nego iz spleta društvenih, političkih i povijesnih okolnosti. Upozorio je i da se čak i miroljubivi ulomci svetih knjiga ponekad mogu koristiti za opravdavanje nasilja jer stvaraju privid moralne ispravnosti. Zbog toga, smatra, vjerske zajednice ne bi smjele prešućivati problematične dijelove vlastite tradicije, nego ih odgovorno tumačiti, izvijestila je Riječka nadbiskupija.