Na okruglom stolu sudjelovali su pročelnik Katedre fundamentalne teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doc. dr. Tomislav Kovač, vjeroučiteljica Islamskog centra u Zagrebu Lamija Alili, članica redovničke zajednice Isusovih malih sestara m.s. Vesna Zovkić, đakon Srpske pravoslavne crkvene općine u Zagrebu Petar Kozjakijević i glavni rabin u Republici Hrvatskoj Luciano Moše Prelević. Okrugli stol je moderirala novinarka i urednica Redakcije religijskog programa Hrvatskog radija Blaženka Jančić.

Govoreći o okruglom stolu moderatorica Jančić istaknula je da su ovakve teme potrebne našem društvu i da „vjerske zajednice; i židovi, i kršćani i muslimani imaju što ponuditi i posvjedočiti iz svojeg vjerskog duhovnog iskustva – imaju što reći jedni drugima, a onda i biti autentični svjedoci svoje vjere, poštivanja drugoga i drugačijega u društvu i svijetu u kojem živimo i za koji smo svi jednako odgovorni“.

„Dobro je da se Duh Asiza koji je 27. listopada 1986. započeo sveti Ivan Pavao II pozvavši u Asiz predstavnike svih svjetskih religijskih zajednica kako bi zajednički uputili Bogu molitvu za mir– da se ta inicijativa iz godine u godinu širi na svim razinama, ujedinjujući ljude u spoznaji da je mir moguć i da je ta čežnja zajednička svim ljudima“, rekla je Jančić.

Ističući kako je papa Franjo u svojoj posljednjoj enciklici Fratelli tutti podsjetio da je upravo aktualna zdravstvena kriza pokazala kako se nitko ne može sam spasiti, da smo jedan ljudski rod u kojem smo svi braća, Jančić je istaknula da je ovaj okrugli stol „pokušaj davanja odgovora o tome kakva smo mi to braća, što mislimo jedni o drugima, kako živimo svoju vjeru, možemo li se međusobno uključivati ili smo nužno suprotstavljeni, na koji način možemo živjeti i svjedočiti zajedništvo u današnjem svijetu i sekularnom društvu i zašto nam je zajedništvo važno“.

Odgovarajući na pitanje postoje li u praksi ekumenizam i dijalog u izjavi za Hrvatsku radio-televiziju i Hrvatski katolički radio dr. Kovač je ocijenio da su u našem društvu nominalno prisutni ekumenizam i međureligijski dijalog, da su na pozitivnoj razini, ali i da nisu iskorišteni svi potencijali. „Treba raditi na tome. To je dug put koji predstoji pred svima nama“, rekao je dr. Kovač.

„Važna su načela. Treba krenuti od općih načela. Ta načela se primjenjuju na različite načine, ovisno o društvenom, političkom, povijesnom kontekstu. Često se govori da za ekumenizam i međureligijski dijalog i za suradnju s drugima treba neko svojevrsno obraćenje, dakle promjena perspektive gledanja na druge“, pojasnio je dr. Kovač.

„Ako ozbiljno shvatimo biblijski izvještaj o stvaranju čovjeka vidimo da je svaki čovjek stvoren od Boga i usmjeren prema Bogu. Svaki čovjek, neovisno o njegovoj kulturi, narodnosti i religiji. (…) Prema Bibliji svaki put do Boga prolazi nužno kroz drugoga, pozvani smo uvažavati drugoga i s njim putovati do Boga“, rekao je dr. Kovač.

Napomenuo je da je ova tribina trebala biti održana u vrijeme korizme, kao duhovna i društvena tribina s temom koja se tiče i vjere i društvenog angažmana vjerskih zajednica: „U tom svjetlu htjeli smo istaknuti da je vjera važna za svakog pojedinca, ona je osobna, ali nije privatna. Ona nužno uključuje društveni angažman. Da bi taj društveni angažman mogao funkcionirati važno je uvažavati druge, biti tolerantan u pozitivnom smislu riječi, dakle ne samo trpjeti drugoga, nego doista s drugim surađivati. Vjernici, posebice u sekularnom društvu imaju što za dati kao doprinos društvu bilo u humanitarne svrhe, etičke ili duhovne svrhe. Vjernici su pozvani svjedočiti svoju vjeru i prema društvu i jedni prema drugima i tako će pridonijeti društvu i tako će biti autentični u svojoj vjeri“.

Isusova mala sestra Vesna Zovkić je zbog iskustva i znanja arapskog jezika pomagala izbjeglicama na prijemnom punktu u Opatovcu. No, kako je rekla, u svome redovničkom poslanju ne traži Boga u nekakvim izvanrednim situacijama. „S izbjeglicama je bila jako teška, izvanredna situacija na granici 2015. Sad smo u svakodnevnici, premda je ponovno izvanredna situacija zbog Covida-19. Moje mjesto susreta s Bogom i s ljudima je najobičnija svakodnevnica koja, premda jako obična, nije nimalo banalna. Skoro je opasno tražiti Boga u izvanrednim situacijama jer ćemo ga jako teško naći, On nam je ovdje na dohvat duše. Boga ćemo naći u svakom ljudskom biću, počevši od vlastitog srca. Ako ga tu ne nađemo uzalud su sva ostala traženja i napori. To je moje iskustvo. Kad me netko pita gdje mogu naći Boga, kažem sada i u ovom trenutku moga života takvog kakav jest, a ne nekakav o kakvom sanjam“, rekla je m.s. Zovkić.

Rekla je da želi u našim okolnostima skromno, koliko može, dati vlastiti mali svakodnevni doprinos na više uključivosti u društvu, na više jedinstva u različitosti, „da se oslobodimo jednoumlja koje je vrlo snažno prisutno na našim prostorima“.

Govoreći o sadašnjoj zdravstvenoj krizi m.s. Zovkić je pojasnila: „Temelj moje nade je u Bogu, ali ja se ne mogu vezati za Boga i prezirati svu medicinu i epidemiološke mjere, to je suludo. Bog od mene traži da poštujem pravila znanosti koju je On dao da čovjek dođe do nekakvih saznanja. Dar Božji su i vjera i znanost. Za mene one apsolutno nisu u sukobu nego su komplementarne. I jako mi je žao kad vjernici smatraju da ne trebaju nositi masku jer će ih od covida-19 štiti Bog. Bog štiti na drugi način, a na nama je da se štitimo svim mjerama koje se od nas traže“.

Istaknula je da bi ova situacija trebala biti prigoda za bolju međureligijsku suradnju. „I papa Franjo govori da smo svi na istom brodu, nitko se ne spašava sam. Ako sad nismo shvatili do koje smo mjere međuovisni i povezani, onda se bojim da to nećemo nikad razumjeti. Mislim da je ovo prilika da se mi kao društvo koje je sklono propitivanju prošlosti, kopanju po starim ratnim i ostalim ranama, da se konačno okrenemo sadašnjosti i vidimo kako se danas nositi s ovom situacijom i kako se osloniti na Boga, ali računajući pritom na čovjeka“, poručila je m.s. Zovkić.

Osvrnuvši se na odnose među religijskim zajednicama vjeroučiteljica Alili je istaknula da suživot i tolerancija nemaju alternativu unatoč svim iskušenjima i tegobama. Trebamo biti ustrajni, okupiti se oko lijepe riječi. Intencija islama je da se tolerancija i suživot u okvirima zadanog islamskog učenja i moralnih vrijednosti poštuju. Nužno je isticati ono što spaja religije. Često se i u javnom, medijskom diskursu potenciraju razlike. Ovaj okrugli stol je dobar primjer ustrajavanja na onom što je zajedničko, a to je upravo da svijetu treba mir. Jedan od pridjeva kojim Bog sebe naziva je mir. A to zagovaraju monoteističke religije, pojasnila je Alili.

Rabin Prelević upozorio je da su religije prestale biti relevantne u društvu, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Europi i svijetu. Izuzev islama koji još ima neku snagu i njihovim vjernicima znači nešto, u svim drugim religijama ima puno više ljudi koji svoj svjetonazor uguraju u religiju, a ne žive svjetonazore svojih religija jer da žive svjetonazore svojih religija onda bi bilo i tolerancije i suživota i ljubavi među ljudima, rekao je rabin Prelević.

Međurelgijski dijalog, gledamo Bliski istok, sukobe, koliko su to religijski a koliko interesni i politički,

Komentirajući sukobe u svijetu i to koliko su neki od njih religijski, a koliko zapravo interesni i politički, rabin Prelević istaknuo je da religije mogu pomoći u rješavanju sukoba na način da vjerski vođe jasno i glasno pozovu ljude da ne odlaze u ratove, riječima da to nisu vjerski ratovi, to je politika, novac je iza toga. Religije se uglavnom iskorištavaju za te borbe, ratove, interese, primijetio je rabin Prelević.

Istaknuo je da religije uvijek mogu surađivati, pa i u vrijeme ove pandemije: „Ne bih ovo nazvao covid-krizom, to je više kriza odgovornosti ljudi i nedostatka ljubavi jednih prema drugima. Jer kriza ne bi bila ovolika da se svi mi odgovorno ponašamo. Ne samo u Hrvatskoj, nego vidimo i u svijetu su još neodgovorniji, rade demonstracije protiv krivih fokusa, kao demokracija je sloboda izbora imati masku. Sloboda izbora je napravit izbor između dobra i zla i s druge strane biti odgovoran za to. Nošenje maske je izraz ljubavi prema drugim ljudima. Jer ne želim povrijediti druge ljude koje mogu povrijediti ne noseći masku“.

Đakon Kozjakijević rekao je da u društvu ima tolerancije i dijaloga, ali je potrebno i više: „Na tome svaka religijska zajednica treba raditi više i intenzivnije. Pravoslavlju su vjera, tolerancija i suživot u temeljima, to su osnove naše vjere i kršćanske teologije. Kada kažemo tolerancija mi kršćani pod time podrazumijevamo puno jači termin, a to je ljubav koja u kolokvijalnom govoru ima različita značenja, ali za nas je to pojam koji podrazumijeva da se odričemo sebe i svoga egoizma, da se dajemo drugome, da smo otvoreni za drugoga. A termin suživot je iskustvo Crkve, jer Crkva je zajednica u kojoj učimo živjeti jedni s drugima, zajednica mnogih osoba s Gospodinom. To iskustvo iz Crkve samo trebamo preslikati na društvo u kome se nalazimo i bit će mnogo bolje. I mi kršćani imamo odgovornost kada, svjesno ili nesvjesno, pridonosimo nekakvim podjelama i lošim pojavama u društvu Pozvani smo to prevladati i biti konstruktivni element svakog društva“.

Primjedbu da se u društvu ne vidi previše ekumenizam i dijalog, đakon Kozjakijević je prokomentirao: „Često u stvarnosti dolazi do ideologizacije religija. Religija se doživljava kao ideologija, kao jedan rigidan sustav vrijednosti koji često biva u suprotnosti s našim životom. To je odgovornost koju svatko treba tražiti u svojoj zajednici, odnosno u sebi samom, a ne da upire prstom u drugoga i da kaže kako taj drugi nije kako treba i neka popravi sebe pa će svijet biti bolji“.

Istaknuo je da religije automatski bolje surađuju kad se vrate svojim korijenima i kad su vjernici autentični onako kako religije traže da budu. Situacije kao što su pandemija ili potres u Zagrebu su prilike u kojima trebamo preispitivati kakvi smo, jesmo li uistinu pravi vjernici, koliko odstupamo od osnovnih načela i temelja naše vjere. Mislim da je to pozitivno, zaključio je đakon Kozjakijević.