Održan online liturgijsko-glazbeni seminar za crkvene glazbenike
Foto: Unsplash // ilustracija
Zagreb (IKA)
Korizmena duhovna obnova i liturgijsko-glazbeni seminar za crkvene glazbenike održani su u ponedjeljak, 11. ožujka. Susret je organiziralo Hrvatsko društvo crkvenih glazbenika, a ostvaren je preko platforme Google meet.
Sudionicima koji su se priključili iz različitih biskupija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Makedonije te iz različitih hrvatskih katoličkih misija izlaganje je održao fra Branimir Novokmet, mag. mus., mag. theol.
Predavanje fra Branimira bilo je oblikovano u tri koherentne cjeline. Prvo, govorio je općenito o glazbi i glazbenicima u liturgijskome slavlju, nakon toga presjekom i pregledom općih normi korizmenog vremena uveo je u treći i najbitniji dio seminara, a to je glazbeno oblikovanje liturgijskih slavlja u korizmenom vremenu. „Glazba nije izvanjski ili strani element u liturgiju, ona je jedan od izričaja liturgije, jednako kao i molitva, poklik i šutnja. Zato je važno prisjetiti se da svaka služba, pa i naša, ima svetu zadaću: omogućiti da nas liturgija oblikuje”, poručio je o. Novokmet.
Posebnu pažnju svrnuo je na korizmu koja je po narativi vrijeme pokore. Korizma nije vrijeme promišljanja o tragediji muke, već je ona put pokore i posvješćivanja da nam je potrebno obratiti se kako bismo spremni stigli do Uskrsa. Brojni crkveni glazbenici i danas kroz cijelo korizmeno vrijeme pjevaju popijevke o Muci Gospodnjoj što se kosi s karakterom korizme kao takve. Pozvao je sudionike na promišljenije biranje popijevaka za glazbeno oblikovanje liturgijskih slavlja. Crkveni glazbenici trebali bi moći i znati obrazložiti vlastiti odabir, pa onda i svećeniku – argumentirano – obrazložiti svoj postupak. U trećem dijelu, o. Novokmet je naglasio potrebu stvaranja himna nakon pričesti. OURM predviđa mogućnost pjevanja prikladna himna, kao zahvalu nakon pričesti. Takva praksa još uvijek nije zaživjela kod nas te je potrebno smislenije promišljati i u tom pogledu, zaključio je o. Novokmet.
Na kraju, sudionicima je bilo ponuđeno vrijeme za raspravu i postavljanje pitanja. Iznošenjem različitih osobnih iskustava, predlaganjem možebitnih rješenja za probleme koji se susreću u liturgijskom pastoralu izražena je potreba za ovakvim susretima koji bi se trebali češće održavati, osobito u online izdanju.