Predavanje svećenicima o 25. obljetnici proglašenja kardinala Alojzija Stepinca blaženim održao je mons. Juraj Batelja, postulator za proglašenje svetim Alojzija Stepinca. U svećenički susret uveo je vikar za kler Varaždinske biskupije preč. Anđelko Košćak koji je najavio tijek susreta. U prvom dijelu susreta mons. Batelja održao je predavanje, a u drugom su izneseni planovi za novu pastoralnu godinu.

Mons. Batelja zahvalio je biskupu Radošu na pozivu da progovori o blaženom Alojziju Stepincu o 25. obljetnici njegove beatifikacije. „Svjestan sam da je Božji narod ove biskupije svojoj matičnoj Zagrebačkoj nadbiskupiji stoljećima davao vjerničku prepoznatljivost po življenoj vjeri i hrvatskom osjećaju. Upravo te značajke usmjeruju moje misli da u našem sjećanju oživim Blaženikovu ljubav prema svećeničkom pozivu i ljubav prema čovjeku“, rekao je uvodno mons. Batelja.

Predočujući Stepinčevu pastirsku službu predavač je naveo Dekret o mučeništvu koji napominje: „Kao dobri pastir, živio je usred svoga stada te je vjernike često posjećivao, kako bi ih što bolje poznavao i što obilnije hranio dobrima Otkupljenja, te je posvuda širio svjetlo Kristovo i ugodan miris svojih kreposti“.

„Premda ove riječi sažimlju tek neke odrednice Blaženikova pastirskog rada, dovoljan su poticaj da nam blaženi Alojzije Stepinac bude uzor svećeničke ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Tom ljubavlju je on odgajao Božji narod i uzdržavao ga u pravoj vjeri. Imajući na umu da je on obavio kanonski pohod i podijelio sakrament krizme u gotovo svakoj župi Varaždinske biskupije“, rekao je mons. Batelja te naveo sve euharistijske i marijanske kongrese na kojima je blaženik nazočio.

Prisjetio se i Zavjeta Zagrebačke nadbiskupije iz 1944. u kojim stoji „da ćemo svom dušom i svim sredstvima poraditi oko toga, da se ostvari neostvareni do sada zaključak hrvatskog sabora u Varaždinu godine 1738, da će sagraditi kapelicu predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu na spomen i promicanje štovanja predragocjene Krvi Kristove prolivene na križu za naše spasenje, a za koji je zaključak hrvatskom saboru dao poticaj čudesni događaj, koji se − kako se pobožno drži − zbio poslije podizanja u sv. Misi u Ludbregu g. 1411.; obvezujemo se i zavjetujemo, da ćemo se kroz pet godina svake nedjelje u mjesecu rujnu, kad se u Ludbregu drže proštenja i svečanosti u čast presvete Krvi, po cijeloj Nadbiskupiji zagrebačkoj u pojedinim župnim, redovničkim i inim crkvama gdje se vrši nedjeljno bogoslužje, održati bogoslužje, svečanosti i govore u čast presvete Krvi i pozivati vjernike, da im u što većem broju prisustvuju“, citirao je postulator te naglasio: „Ludbreg u današnjem obliku ne zamisliv je bez tog zavjeta! Nisu kramari stvorili Ludbreg nego vjera svećenika kako reče biskup Petanjak i pobožnost vjernog naroda.“

Mons. Batelja istaknuo je kako je za bl. Stepinca svećeništvo „najčasniji posao i rad“ te ga je citirao: „Rad za Boga naša je najveća čast, rad za Boga naša je prva dužnost! Naša najveća ambicija mora biti da u svemu postanemo slični Kristu. A nije li Krist ostavio jedinstveni primjer neumornog rada svima svojim slugama? On svojim primjerom naš rad oplemenjuje i posvećuje. Rekao je: ‘Primjer sam vam dao da i vi tako činite (Iv 13,15)’. Nastavio je svoj neumorni rad propovijedanjem evanđelja, da zadnju propovijed održi na križu, kad je umirao.“

Naglasio je da je nadbiskup Stepinac svoje svećenike doživljavao kao istinske suradnike i rado se s njima savjetovao. „Upravo zbog otvorenog i očinskog odnosa prema svome svećenstvu mogao je poticati pravo zajedništvo i graditi svećeničko jedinstvo“, kazao je.

Nastavio je dalje govor mons. Batelja o Stepinčevom poimanju svećenika za koji smatra da je dar Crkvi i svemu narodu. „U takvom vrednovanju svećeništva shvatljive su njegove riječi: ‘Nije dosta biti svećenik, već je važno biti dobar svećenik’.“ Napomenuo je kako zbog toga odgojitelji u sjemeništima i u bogoslovijama, a isto tako župnici na župama, moraju budno bdjeti da svaki Božji poziv sazrije u srcu pozvanih.

Nadalje je istaknuo Blaženikovu misao da je euharistija izvor svećeničke radosti. „Zato je želio da svećenik živi od Euharistije i da po ljubavi prema euharistijskom Isusu može dovesti duše svojih vjernika k zalogu vječnog života. Da bi što više probudio među svećenicima duh euharistijske pobožnosti pozivao ih je da u svojim župama utemelje ‘Društvo Presvetog Oltarskog Sakramenta’ te da se pobrinu kako bi župa imala dostojno liturgijsko ruho za sveto bogoslužje“, poručio je mons. Batelja.

U drugom dijelu predavanja mons. Batelja je prema raznim izvorima želio naglasiti nadbiskupovu ljubav prema bližnjemu te je otvorio temu spašavanja ratne siročadi na području današnje Varaždinske biskupije. „Godine 1942. na području današnje Varaždinske biskupije kolonizirano je 1471 (+ 431) ratno siroče“, istaknuo je. Također, govorio je i o spašavanje židovske djece koja su zbrinuta dobrotom više katoličkih obitelji.

Spominjući koloniziranje ratne siročadi u župi Ludbreg, mons. Batelja je rekao da je tisuće ratne siročadi, među kojom je bilo najviše srpske pravoslavne vjere, spašeno brigom i dobrotom Katoličke Crkve, zauzimanjem zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. „Više od 2.000 te siročadi kolonizirano je, udomljeno, u obiteljima i župama današnje Varaždinske biskupije. Kad je u kasnu jesen 1942. godine transport s više od 2.000 djece prispio na željezničku stanicu u Ludbregu, pratioci su djecu doveli u crkveno dvorište. Ludbreški župnik Matija Crnković uzeo je za svoju župu od Caritasa i Crvenog križa 242 djece, ratne siroča­di. Očevici pripovijedaju da se ‘farofsko dvorište’ ispunilo tom djecom. Velikodušni župnik Crnković pozivao je obitelji da pri­hvate tu djecu, da ih zaštite i hrane da ne umru od gladi“, istaknuo je.

Na kraju predavanja postulator za proglašenje svetim Alojzija Stepinca podsjetio je na nadbiskupov govor na radiju 3. siječnja 1941. kada je istaknuo: „Ljubav koja uskraćuje radniku zasluženu plaću nije ljubav, nego isprazno ime i lažan lik ljubavi (…). Teško onoj zajednici, u kojoj više nema veza ljubavi, nego je sva bazirana na krutim vezama prava. Takva je zajednica nalik lješini, koja će doskora pokazati svu grozotu raspadanja“, a naveo je i završne riječi tog radijskog govora: „Jer svi ćemo doći pred sud Božji! (Rim 14, 10). A na tom će sudu izricati pravorijek vječna ljubav po zakonu pravde i ljubavi.“

„Evanđelje ljubavi navještaj je Božjeg milosrđa. Ivan Pavao II. u svojoj enciklici Dives in misericordia potvrđuje: ‘Milosrđe je drugo ime za ljubav, to je ime koje ljubav preuzima kad se susreće sa silama zloga’.“, kazao je mons. Batelja te zaključio: „Neka nam primjer i zagovor blaženog Alojzija Stepinca budu uporište za radostan svećenički život, orijentir u vršenju svećeničkih dužnosti i uzor u obrani svećeničkog dostojanstva i nacionalnog ponosa. Ne zaboravimo da je odvažnim riječima ovdje u Varaždinu ustvrdio: ‘Mi katolički biskupi imamo teških briga i skrbi da sačuvamo prava Crkve Božje.’ Neka i nama to bude slatka briga i pokretačka snaga apostolata.“ Na kraju je mons. Batelja čestitao 26. obljetnicu biskupije te biskupima uručio prigodni dar.

Nakon kratke pauze uslijedio je drugi dio svećeničkog susreta na kojem su predstojnici i predstavnici pojedinih biskupijskih ureda iznijeli pastoralne planove, posebice glede pastorala mladih, pastorala duhovnih zvanja i ministranata, pokretanja Zaklade Varaždinske biskupije za pomoć učenicima i studentima i glede obnove crkava stradalih u potresu.

Na kraju se okupljenim svećenicima obratio i varaždinski biskup Bože Radoš koji je zahvalio mons. Batelji na poticajnom predavanju. Čestitao je umirovljenom biskupu Mrzljaku i okupljenim svećenicima 26. obljetnicu uspostave biskupije te s njima podijelio pastoralne planove i želje kroz iduću godinu, s naglaskom na katehizaciju. Zahvalio im je na dolasku te potaknuo da redovito dolaze na svećeničke susrete na kojima izgrađuju svoju duhovnost i jačaju se u zajedništvu,  izvijestio je Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije.