Misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Ane služio je župnik preč. Stjepan Soviček. Euharistiji je prethodila župnikova molitva pred Kranjčićevim grobom na križevačkome Gradskom groblju. Župnik Soviček molio je prigodne molitve vjernika, a izmolio je i molitvu za otvorenje procesa za proglašenje blaženim Stjepana Kranjčića.

Sam dan Kranjčićeve smrti 10. travnja ove godine pada na Veliki petak. Zato je svečanost spomena obljetnice bila zakazana za 7. travnja. Zbog pandemije koronavirusom misa je služena bez vjernika, a otkazan je popratni pripremljeni program Kranjčiću u čast.

U spomen 52. obljetnice smrti križevačkoga župnika na glasu svetosti Stjepana Kranjčića još je nekoliko svećenika, osobno i duhovno povezanih s Kranjčićem i Križevcima, slavilo mise u njegovu čast.

Stjepan Kranjčić rođen je u Petrijancu 5. prosinca 1918. u pobožnoj obitelji u kojoj je rođeno desetero djece od kojih je i stariji brat Matija zaređen za svećenika. Nakon gimnazije i studija teologije za svećenika ga je 6. lipnja 1943. godine zaredio nadbiskup Alojzije Stepinac. Od 1943. do 1945. bio je kapelan u Požegi, zatim od 1945. do 1947. kapelan u Župi sv. Marka na zagrebačkome Gornjem gradu gdje se pokazao kao sposoban, radišan, beskompromisan i neustrašiv svećenik. Godine 1947. postao je bilježnik Nadbiskupskoga duhovnog stola te tajnik biskupu Franji Salis-Seewisu. Kao svećenika izrazite Stepinčeve linije vlasti su ga 1950. godine prognale iz Zagreba pa je on od 1950. do 1952. bio kod karmelićanki u Hrvatskom Leskovcu gdje je napisao doktorski rad koji je obranio 31. svibnja 1952. na zagrebačkome KBF-u. U to je vrijeme i pomagao susjednome župniku Franji Kuhariću, kasnijem zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu, u Rakovu Potoku te je zajedno s Kuharićem posjećivao nadbiskupa Stepinca u internaciji u Krašiću. Godine 1952. postao je župnik u Križevcima, a bio je i sudac Nadbiskupskoga ženidbenog suda u Zagrebu. Kao župnik istaknuo se nevjerojatnom pastoralnom revnošću, karitativnošću, darežljivošću, gostoljubivošću, duhovnošću, skromnošću, poniznošću i asketskim načinom života. Držao je redovite duhovne obnove za okolne svećenike, koji su veoma rado dolazili k njemu. Nakon 16 godina apsolutne zauzetosti za svoje vjernike na svim razinama življenja, umro je 10. travnja 1968. u 50. godini života od posljedica druge operacije tumora na mozgu u jednoj rimskoj poliklinici. Pokopan je na križevačkome Gradskom groblju 16. travnja 1968. uz neviđen oproštaj naroda i klera. Više od pedeset godina kako je umro, vjernici Kranjčića drže na glasu svetosti, mole mu se, a njegov je grob, bez organiziranih pohoda, redovito okićen cvijećem i svijećama.