Tema susreta bila je fotografija, a prvo predavanje održao je don Danko Kovačević koji je, pozdravivši sve okupljene, predstavio poruku pape Franje za 59. Svjetski dan sredstava društvenog komuniciranja. U svome izlaganju stavio je naglasak na papin govor o Kristovu licu kao izvoru nade, imajući u vidu i nedavnu proslavu Gospe od milosrđa (30. svibnja) i drevnu splitsku ikonu Gospe od Žnjana. „Crkva je pozvana poput Gospe na ikoni osloniti svoj obraz na Kristov. Zapravo, Crkva i prima svoje lice, svoj imidž, od Krista. Njemu je pozvana suobličiti se. Tako i ona postaje odraz nade u ovom svijetu. U tome je prilika za službu fotografa u Crkvi; fotografiranjem članova Crkve, crkvenih zajednica,  događanja i aktivnosti komunicirati nadu, blago i s poštovanjem“, poručio je. Na kraju je govorio i o ponašanju fotografa u liturgijskom prostoru te predstavio smjernice nekih talijanskih biskupija u odnosu na tu temu.

Drugo predavanje održao je fotograf Borko Gunjača, koji je fotografiju definirao kao pisanje svjetlom te izložio njezin povijesni razvoj. Sudionike je proveo kroz ključne etape, od prvih metoda izrade trajnih slika do uvođenja fotografskog filma koji je popularizirao fotografiju i učinio je dostupnom široj javnosti. Posebnu je pozornost posvetio žarišnoj duljini objektiva.

Treći se obratio fotograf i snimatelj Andrija Jurčević, koji je kroz model pitanja i odgovora praktično govorio o fotografiranju u crkvenom prostoru, kretanju fotografa i osnovnim razlikama između mobitela i fotografskog aparata. Pojasnio je da je, od same tehničke kvalitete fotografije, važnije aktivno i svjesno sudjelovati u liturgijskom slavlju, te je zaključio ohrabrenjem da svaki mobitel, ako se koristi s pažnjom i poštovanjem prema prostoru i trenutku, može biti dobar alat za bilježenje nade i svetoga.

Posljednje predavanje održala je novinarka Tiskovnoga ureda i fotografkinja Danijela Musulin. U izlaganju „Fotografija kao svjedočanstvo“ govorila je o fotografiji kao sredstvu bilježenja svakodnevice te prenošenja nade i smisla. Naglasila je važnost promišljanja prije pritiska okidača te sudionike upoznala s osnovama vizualne pismenosti: kompozicijom, perspektivom, vrstama kadra i slojevitošću fotografije. Posebno je istaknula tzv. „filmski pristup“ događaju, odnosno kombinaciju širokog, srednjeg i krupnog kadra koji zajedno pričaju potpunu i dojmljivu priču. Zaključno je istaknula da fotografija ostaje kao trag pogleda fotografa te pozvala prisutne da s pažnjom bilježe i naizgled obične trenutke, ulažući vrijeme u vlastito usavršavanje.ž