Na simpoziju održanom u Velikoj dvorani Centralnoga bogoslovnog sjemeništa sudjelovalo je četrnaestero predavača – dva inozemna, iz Italije i Austrije, te dvanaestero domaćih znanstvenika.

Na početku programa prisutnima se obratio izv. prof. dr. sc. don Josip Dukić, prodekan za znanost KBF-a u Splitu, koji je rekao da je želja sudionika na simpoziju da se predavanja usmjere na argumentirano i kritičko raspravljanje o vlasti te svima zaželio ugodan rad.

Potom se prisutnima obratio rektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Dragan Ljutić, koji je istaknuo kako je taj simpozij pokazatelj boljitka i početka brojnih skupova na Sveučilištu, a ujedno je podsjetio na važnost papinske službe za povijest našega naroda i svima poželio ugodan i plodonosan simpozij.

Dekan prof. dr. sc. don Mladen Parlov pozdravio je sve prisutne, najavio predavače i izrazio nadu da će simpozij pomoći da bolje shvatimo papinstvo u Crkvi i društvu, a potom je svima zaželio ugodan boravak u Splitu i plodan rad.

Veliki vicekancelar dr. sc. fra Marko Mrše, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, okupljenima je približio novozavjetni pojam vlasti i rekao da ona u crkvenom okruženju ne označava nadmoć čovjeka nad čovjekom, već koncept služenja i to u najširem smislu te riječi. Zaključno je podsjetio na aktualnost te teme, svima zaželio osobnu i zajedničku duhovnu korist i proglasio simpozij otvorenim.

Jutarnji dio simpozija sastojao se od dvije sesije. Prvom je moderirao prof. dr. don Ivan Bodrožić, a predavanja u njoj su održali prof. dr. sc. Pablo Argárate s Katoličkog teološkog fakulteta Sveučilišta u Grazu i dr. sc. Benito Giorgetta iz Udruge Iktus – Onlus. Prof. Argárate u predavanju naslovljenom „Jorge Bergoglio/papa Franjo. Njegove preobrazbe i suprotstavljeni pogledi o njemu“ predstavio je promjene u djelovanju pape Franje od trenutka kada je u Argentini izabran za isusovačkog poglavara sve do današnjih dana te naglasio da njegov pontifikat nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Dok s jedne strane vlada neizmjerna potpora Franjinoj viziji papinstva, drugi mu se, čak u samoj Rimskoj kuriji, otvoreno protive.

Dr. sc. Giorgeta održao je predavanje „Ne znakovi moći, nego moć znakova“ u kojem je istaknuo brojne Papine geste koje pokazuju jedan drugačiji pontifikat obojen jednostavnošću te podijelio vlastito iskustvo njegovih sedam susreta s Papom u kojima se osvjedočio kako se Franjo uistinu predaje svome sugovorniku.

Nakon rasprave uslijedila je druga sesija kojom je moderirao prof. dr. sc. fra Ante Vučković, a predavanja su održali pomoćni zagrebački biskup nasl. prof. dr. sc. mons. Ivan Šaško, prof. dr. sc. fra Ante Crnčević s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. s. Dijana Mihalj s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu.

Mons. Šaško u predavanju „Unitatis fidei et communionis principum et fundamentum. Papinska služba prema obredima započinjanja petrovske službe rimskoga biskupa“ rekao je da na sažet, ali simbolički snažan i bogat način ocrtava papinsku službu kojoj obredni itinerarium i simboli papinske službe daju okvir za ekleziološko razumijevanje vlasti kao služenja, po uzoru na Krista Dobroga pastira.

Prof. dr. Crnčević u predavanju „Auctoritas et potestas, servus et pastor. Naglasci liturgijske euhologije za jasnija poimanja papinske pastirske službe“ istaknuo je da je slika pastira, veoma draga ranokršćanskoj tradiciji, u liturgijskoj euhologiji povlašteni način govora o službi rimskoga biskupa, pastirskoj službi, koja svoju cathedru ima u liturgiji, jedinstvenom mjestu jedinstva Crkve.

Dr sc. Dijana Mihalj u izlaganju „Necessitas Ecclesiae i papinska zakonodavna vlast u aktualnom crkvenom kontekstu“, slijedeći postsaborske dokumente, govorila je o pravnom načelu necessitas Ecclesiae koje određuje načine i opsege vršenja papinske vlasti sa svim njezinim atributima, a najučinkovitije sredstvo odgovora na to pravno načelo jest zakonodavna funkcija papinske vlasti. Potom je dr. sc. Mihalj kratko predstavila izmjene u Zakoniku kanonskoga prava koje su, od 1983. do danas učinjene na vlastitu inicijativu rimskog prvosvećenika. Nakon ovoga predavanja uslijedila je rasprava i popodnevna stanka.

Popodnevni dio simpozija otvorio je prof. dr. sc. don Tonči Matulić izlaganjem „Doprinos i recepcija nekih moralnih aspekata u naučavanju pape Franje“ u kojem je rekao da papa Franjo u sveopćoj Crkvi, kojom kao Petrov nasljednik upravlja, izaziva podijeljene reakcije i da se, slijedeći evanđeosku logiku, to može promatrati kao prednost. Dalje je prof. Matulić predstavio glavne teme i naglaske Papina učenja – evanđelje i evangelizacija, ljubav i milosrđe, svetost i siromaštvo, zajedništvo i jedinstvo u različitosti, izgradnja zajedničkoga doma, obitelj i mladi, bratstvo i sestrinstvo, i rekao da svi ovi naglasci imaju duboke moralne implikacije. Zaključio je kako se nemjerljivi doprinos pape Franje moralnom učenju Crkve ogleda u novim naglascima i pristupima koje Papa donosi.

Dr. sc. Silvana Burilović Crnov iz Tiskovnog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije putem online platforme održala je izlaganje „Pluralnost recepcija naučavanja pape Franje i njegovih izjava u hrvatskom medijskom prostoru: od manipulacije do poslušnosti“ u kojem je istaknula kako papa Franjo putem suvremenih medija promovira „kulturu susreta“ i istakla činjenicu da je već 2013. proglašen komunikatorom godine. Potom je analizirala razlike u prenošenju Papinih poruka u službenim i poluslužbenim crkvenim glasilima, liberalnim svjetovnim medijima te na katoličkim konzervativnim portalima.

Posljednje predavanje treće sesije, kojom je moderirao mr. sc. don Ivan Lovrić, naslovljeno „Pape trećeg tisućljeća i pitanje ređenja žena“ pripremili su izv. prof. dr. sc. don Marijo Volarević i doc. dr. sc. don Emanuel Petrov s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Istaknuli su da se pitanje ređenja žena sve više potencira nakon Drugoga vatikanskog sabora pod pritiskom brojnih feminističkih udruga. Pape trećeg tisućljeća u svojim su odgovorima na te zahtjeve uvijek isticali značajnu ulogu i dostojanstvo žene u Crkvi te isticali da je pogrešno promatrati crkvene službe pod prizmom moći i vlasti jer je njihova bit u u služenju na slavu Trojedinoga Boga i korist puka, a svi u Crkvi od Krista baštinimo to poslanje. Nakon izlaganja uslijedila je rasprava.

Posljednjom sesijom simpozija moderirao je dr. sc. fra Domagoj Volarević, a prvo predavanje „Drugi vatikanski koncil i proširenje papinskih dogmi“ održao je doc. dr. sc. don Edvard Punda s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Najprije je pojasnio konstitucije Prvoga vatikanskoga koncila i sadržaj dogmi o Papinu primatu i nezabludivosti, a potom istaknuo da je na Drugom vatikanskom koncilu došlo do proširenja teološkog shvaćanja tih dvaju dogmi i otkrivana njihova eklezijalnog značenja.

Sljedeće izlaganje pod nazivom „Katolički odgoj i izazovi pontifikata pape Franje“ održao je doc. dr. sc. don Mihael Prović s  Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu te ustvrdio da je trenutačna krizna situacija, u svijetu i Crkvi, uvelike utjecala na katolički odgoj. Potom je pojasnio pontifikat pape Franje u odnosu na razne izazove pred kojim se sam Papa i vjernici Crkve nalaze i konačno ustvrdio da bi katolički odgoj svojom katehizacijom i pastoralnim djelovanjem trebao pronaći nove mogućnosti rješavanja kriznih situacija u Crkvi i društvu po sugestijama pontifikata pape Franje.

O „Problematici papinstva u ekumenskim dokumentima između Katoličke Crkve i ekumenskih partnera“ govorio je doc. dr. sc. fra Ivan Macut koji je ustvrdio da je papinstvo pitanje od iznimne važnosti za Katoličku Crkvu, jedna od glavnih prepreka na ekumenskom putu. Potom je predstavio sve dokumente, od Drugog vatikanskog koncila do današnjih dana, koji govore o tom pitanju te tako dao dobar uvid u ovu važnu ekumensku problematiku i u konačnici, u svjetlu doprinosa pape Franje, dao pogled u budućnost iste.

Posljednje predavanje nazvano „Osporavani dijelovi Amoris Laetitie“ održao je mag. oec. et mag. phil. Hrvoje Vargić, doktorand na Katoličkom sveučilištu Ivana Pavla II. u Lublinu, koji se dotakao nekih točaka ove apostolske pobudnice koje su izazvale veliku polemiku u društvu. Smatra da je ono što spomenute točke čini spornima upravo pogrešan okvir za tumačenje i razumijevanje Amoris laetitia i da su glavni uvidi Wojtyłine filozofije, koje je predstavio, dobar okvir za tumačenje ovih mjesta pobudnice.

Nakon rasprave dekana prof. dr. sc. don Mladen Parlov zahvalio je Povjerenstvu za organiziranje znanstveno-teoloških simpozija na izboru teme i organizaciji, svim izlagačima koji su na stručan i zanimljiv način pristupili svojim temama te izrazio nadu da je održani simpozij pobudio nove spoznaje i da će svi radovi biti poslani na vrijeme i tako objavljeni u Crkvi u svijetu.

Održavanje simpozija pripomogli su Splitsko-makarska nadbiskupija, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja i Sveučilište u Splitu.