50. skupština Hrvatske redovničke konferencije održana je u svom prvom dijelu 17. listopada u zajedništvu sa Konferencijom viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH). Viši redovnički poglavari i poglavarice iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine poslušali su dva predavanja na temu smjernica Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života: „Ekonomija u službi karizme i poslanja. Boni dispensatores multiformis gratiae Dei (1 Pt 4,10). Prvo predavanje održao je fr. Slavko Slišković, potpredsjednik HRK, a drugo fra Ratko Radišić, OFM. Drugi dan Skupštine, 18. listopada, viši poglavari i poglavarice Hrvatske redovničke konferencije nastavili su rad najprije poslušavši godišnje izvješće predsjednice o radu HRK, raspravljajući izvještaje povjerenstava HRK i aktualne teme u Crkvi. Raspravljajući sva podnesene izvještaje i prijedloge viši redovnički poglavari i poglavarice donijeli su nekoliko konkretnih odluka i zaključaka.

Uz više redovničke provincijale i provincijalke iz Hrvatske i njihove predstavnike, više redovničke provincijale i provincijalke iz Bosne i Hercegovine, mons. Zdenka Križića, biskupa gospićko-senjskog i predsjednika Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, na Skupštini su sudjelovali i s. Kata Karadža, potpredsjednica KVRPP BiH i s. Mojca Šimenc, HMP, članica Izvršnog odbora Konferencije redovničkih ustanova Slovenije (KORUS).

Skupštinu su kroz oba dana moderirali članovi Vijeća Hrvatske redovničke konferencije: o. Srećko Rimac, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa, s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica Kćeri Božje ljubavi i s. Ksenija Leko, provincijalna glavarica Hrvatske provincije uršulinki Rimske unije

Skupština je Započela molitvom Srednjeg časa i pozdravima koje su uputili s. Ana Marija Antolović, ASC, predsjednica HRK; mons. Zdenko Križić, biskup gospićko-senjski i predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života; s. Kata Karadža, potpredsjednica KVRPP BiH, s. Mojca Šimenc, HMP, članica Izvršnog odbora Konferencije redovničkih ustanova Slovenije (KORUS) te domaćin u franjevačkom samostanu u Dubravi, gvardijan fra Svetozar Kraljević.

Predsjednica HRK zahvalila se biskupu Križiću na prisutnosti i uzajamnom povjerenju. Pozdravila je dobrodošlicom na jubilarnu 50. skupštinu HRK sve više redovničke poglavare i poglavarice, predstavnike i predstavnice zajednica koje nemaju višeg poglavara/icu u Hrvatskoj.

Predstavljajući kratko temu Skupštine s. Ana Marija istaknula je kako „potaknuti smjernicom Ekonomija u službi karizme i poslanja Kongregacije za UPŽ i DAŽ želimo zajedno razmišljati kako biti dobri upravitelji različitih Božjih milosti. Želimo se uzajamno ohrabriti i potaknuti na zahvalnost za darove koje primamo, ali i produbiti svijest da smo pozvani sve ono što jesmo i što imamo ugrađivati u služenju drugima.“

Pozdravljajući Skupštinu biskup Zdenko Križić je rekao: „U ime HBK upućujem pozdrav svim sudionicima ovoga skupa i čestitam jubilej Hrvatske redovničke konferencije. Ovi susreti su duhovni plod Drugog vatikanskog sabora koji je želio jače povezivanje redovničkih zajednica kako bi na taj način obogaćivale jedna drugu s ciljem da Crkva sve više raste u svetosti. Drugi vatikanski sabor je uputio poziv sveopćoj Crkvi na svetost. I ove godine u apostolskoj pobudnici Radujete se i kličite papa Franjo ponavlja takav poziv sveopćoj Crkvi – poziv na svetost s naglaskom da je “Svetost je najljepše lice Crkve“.

Osvrnuvši se na temu Skupštine biskup je rekao kako često riječ ekonomija izaziva spontanu reakciju da ekonomija nema nikakve veze sa svetošću. Ekonomija u službi karizme i poslanja je itekako važna. Biskup je podsjetio na nedavnu poruku pape Franje Generalnom kapitulu kapucina kada je rekao: “U tome ćete biti uvjerljiviji ako i vaše zajednice i strukture budu izražavale trezvenost i umjerenosti, vidljivi znak onog primata Boga i njegova Duha koji se posvećene osobe trude jasno svjedočiti. U toj perspektivi također transparentno i profesionalno upravljanje gospodarskim resursima slika je prave obitelji koja hodi u suodgovornosti i solidarnosti među svojim članovima i sa siromašnima.” (papa Franja 14. rujna 2018.) Vidimo, dodao je biskup,  da je u poruci naglasak na odgovornom ekonomskom upravljanju koje doprinosi zajedništvu redovničkih zajednice koje Papa poziva da njeguje male detalje ljubavi koji učvršćuju bratstvo i sestrinstvo unutar zajednice, a onda i svjedočki djeluju i na cijelo okruženje. Tu je i naglasak na karitas, na osjetljivosti prema siromašnima koji nikako ne smiju bit izvan naše ekonomije. „Neka ova skupština Hrvatske redovničke konferencije donese svima malo više svijetla u življenju svoje redovničke karizme i svog specifičnog poslanja u svijetu i narodu u koji nas je Božja providnost pozvala živjeti i djelovati“, zaključio je biskup svoje obraćanje.

s. Ana Marija Antolović, biskup Zdenko Križić, fr. Slavko Slišković

Predsjednica HRK potom je pročitala pismo kardinala Josipa Bozanića koji se zahvalio na obavijesti o Skupštini te poručio: “Sa željom da Skupština pridonese jačanju zajedništva i solidarnosti, kako bismo kao Crkva, zajednice i pojedinci spremnije davali odgovore na potrebe čovjeka današnjice, zahvaljujem Bogu za dar i poslanje redovništva u Crkvi te za udioništvo redovnika i redovnica u njezinu životu. Ujedno molim Gospodina da redovničke zajednice u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini blagoslovi novim zvanjima na duhovnu dobrobit Crkve i Božjeg naroda”. Kardinal je na kraju pisma na sudionike Skupštine zazvao Božji blagoslov, zagovor Marije Majke Crkve, blaženog Alojzija Stepinca te svetih i blaženih utemeljitelj i utemeljiteljica redovničkih zajednica.

Potpredsjednica KVRPP BiH s. Kata Karadža pozdravila je Skupštinu rekavši da je poglavarima i poglavaricama iz Bosne i Hercegovine drago da su ovdje na Skupštini zajedno s poglavarima i poglavaricama iz Hrvatske. Čestitala je na 50. održanih redovitih skupština poželjevši da bude na slavu Bogu sve što činimo i radimo. Sestra je ispričala predsjednika KVRPP BiH fra Miljenka Šteku na spriječenosti da sudjeluju.

Sestra Mojca Šimenc, HMP, članica Izvršnog odbora Konferencije redovničkih ustanova Slovenije kao izaslanica predsjednika p. Marjana Čudena prenijela je njegove pozdrave i pozdrave redovnika i redovnica iz Slovenije. Poželjela je Skupštini plodan rad na aktualnoj temi ekonomije. Čestitala je na jubilarnih 50 godina i na otvaranju novog sjedišta Konferencije.

Domaćin, gvardijan franjevačkog samostana u Dubravi i član Skupštine HRK fra Svetozar Kraljević u svojoj dobrodošlici je izrekao da ovakvi susreti uvijek upiru pogled na naša sadašnja mjesta ali i mjesta naših osnivača koji su napravili hrabre iskorake. Provincijalima i provincijalkama je poželio takvu, osnivačku hrabrosti i danas.

Ekonomija u službi karizme i poslanja

Ekonomija ne može biti etički i antropološki neutralna jer ili pridonosi izgrađivanju pravednosti i solidarnosti ili pak dovodi do isključivanja i odbacivanja.

Fr. Slavko Slišković, OP

Fr. Slavko Slišković predstavio je višim poglavarima i poglavaricama prva dva dijela smjernica Ekonomija u službi karizme i poslanja. „Kršćanstvo nije nastalo iz ničega niti u zrakopraznom prostoru, nego je Bog svoju avanturu kao čovjek započeo unutar židovske religije i Rimskoga carstva koje je imalo svoju povijest, religiju i državni sustav. Nastajući u takvom okružju Crkva preuzima i od židovstva i od Carstva ono što je područje našeg interesa, a to je ekonomija“, ustvrdio je fr. Slavko rekavši i da je Crkva ta ranija iskustva dobro iskoristila. Na ekonomskom je području Crkva napravila najveće iskorake upravo kroz redovnički život kada uvodi zajedničko privrjeđivanje, valorizira rad, sredstva za proizvodnju, radno vrijeme, uvodi bankarstvo i slično. „Redovništvo je poslužilo i relativiziranju materijalnoga kako ono ne bi postalo važnije od osobe. Zbog toga je Crkva u odnosu redovnika prema zemaljskim dobrima tražila i traži putokaz i korektiv vlastitom djelovanju“ zaključio je fr. Slavko povijesni pogleda na redovništvo iz kuta ekonomije.

U posljednje je vrijeme Crkvena vlast uočila kako je „nemali broj ustanova posvećenog života i družbi apostolskog života suočen s problemima ekonomske naravi“ (Ekonomija u službi karizme i poslanja, br. 3) zbog smanjenja snaga i povećanjem troškova oko njihove skrbi, tako i zbog nedostatne izobraženosti u gospodarskim pitanjima što je povezano i s manjkavim planovima. Taj je problem čak doveo u pitanje opstanak čitavih zajednica, ustvrdio je fr. Slavko dodajući kako se o ovom dokumentu ustanove posvećenog života i družbe apostolskoga života potiče da budu dobri upravitelji i u pogledu raspolaganja i upravljanja materijalnim dobrima stavljajući ih u službu evangelizacijskog poslanja za dobro cijele Crkve.

Smjernice, rekao je fr. Slavko možemo promatrati kroz dvije tematske cjeline. Prva je promišljanje o ekonomiji u duhu vjernosti pojedinoj karizmi. Druga se sastoji od praktičnog djela u kojemu se izlažu pojedini aspekti kanonskoga prava i praksa Kongregacije kada su u pitanju materijalna dobra, te predlažu mogući instrumenti planiranja i programiranja.

Dokument ponajprije ističe kako je posvećeni život odraz želje za nasljedovanjem Krista i potpunog suobličavanja Njemu. Predstavljajući se na početku svoga javnog djelovanja Isus se dao prepoznati kao onaj koji naviješta blagovijest siromasima (Lk4,18). Budući da su oni uvijek bili u središtu njegove pozornosti onda i usmjerenost Crkve na siromahe nije sociološka, kulturna ili politička, nego teološka kategorija, istaknuo je predavač.

Kod govora o crkvenim dobrima ona moraju biti usmjerena svrsi u skladu s poslanjem Crkve. Vjernost karizmi i poslanju glavni je kriterij za prosuđivanje. Pri tome je važno razlučivanje kroz osluškivanje Božje riječi i učenje na povijesnom iskustvu kako bi se izabrala djela koja daju novo dostojanstvo najugroženijima: slabima, siromašnima, novorođenima, starima, bolesnima, invalidima, a u novije vrijeme papa Franjo osobito inzistira i na izbjeglicama.

Govoreći, nadalje, o teologiji siromaštva fr. Slavko je rekao da „siromaštvo postaje izvor osobne slobode i omogućuje rast u ljubavi koja ima oči otvorene za potrebe drugih i srce milosrdno da im pritekne u pomoć. Svojim siromaštvom Bogu posvećene osobe svjedoče kvalitetu istinskog ljudskog života koji relativizira sva druga dobra ukazujući na Boga kao apsolutno dobro.“

Nadalje, predavač je istaknuo kako čovjek i njegovo istinsko dobro moraju imati primat u svakoj djelatnosti, pa i ekonomskoj: „Nipošto ga se ne smije promatrati kao potrošnu robu koju se može odbaciti nakon što je izrabljena ili postala viškom, kako je to prisutno u današnjem mentalitetu. Ekonomija ne može biti etički i antropološki neutralna jer ili pridonosi izgrađivanju pravednosti i solidarnosti ili pak dovodi do isključivanja i odbacivanja. Bogu posvećene osobe u takvom ozračju trebaju paziti da ne podlegnu napasti tehničke i organizacijske učinkovitosti materijalnih resursa i djela namjesto djelotvornosti na evanđeoskom planu.“

Podsjetio je i kako je papa Franjo govorio o potrebi umjerenosti koja se u naše vrijeme čini aktualnijom nego ikada. S jedne je strane očit gubitak osjećaja za mjeru i sam smisao stvari gotovo na svakom koraku, dok se s druge strane suočavamo sa sviješću o ograničenosti resursa ovoga planeta zbog čega je nužno smanjenje potrošnje i briga za stvoreni svijet. To onda traži nametanje obvezne kočnice vlastitim prohtjevima.

„Dokument ističe osobitu važnost izgradnje za ekonomsku dimenziju u smislu stjecanja specifičnih znanja i sposobnosti, ali ne delegirajući nekog pojedinca, nego obuhvaća odgovornost cijele zajednice. Svi članovi moraju postati odgovornima u upravljanju ekonomskim dobrima u službi ciljeva koji su izraz vlastite karizme. Naime, zbog sve veće složenosti u upravljanju pojavila se tendencija slabljenja ili gubitka odgovornosti te povjeravanja ove zadaće samo nekim članovima ili čak pojedincu. To ne dovodi u opasnost samo osobe koje upravljaju u smislu mogućih zlouporaba, nego i drugi članovi gube osjećaj za troškove života te se stvara osjećaj tegobe upravljanja. Tako nastaje jaz između ekonomije i poslanja. Stoga je potrebno pristupiti procesu razlučivanja, čišćenja i obnove kako bismo bili svjedoci drukčijeg načina činjenja, djelovanja i življenja. To se po riječima pape Franje postiže odgovornom jednostavnošću i skromnošću života, zahvalnom kontemplacijom svijeta te brigom za potrebe siromaha i zaštitu okoliša. Jednako tako, potrebno je još u formacijskom procesu gajiti duhovnost koja uči promatrati stvarnost s točke gledišta siromašnih čime će se razviti djelotvorno suosjećanje s njima, preuzeti teret boli te predano i odgovorno raditi na promicanju pravde, mira i cjelovitosti stvorenoga svijeta“, zaključio je fr. Slavko predstavljanje prvog dijela Smjernica.

Govoreći o drugom poglavlju „Božji pogled: Karizma i poslanje“ ustvrdio je da je posvećeni život nužno vezan uz eshatološko iščekivanje. Činjenica da budućnost postoji mora mijenjati sadašnjost kako bismo svojim djelima potvrđivali prisutnost kraljevstva ovdje i sada. Međutim, djela ne treba poistovjećivati s poslanjem, nego su ona tek modalitet u kojemu poslanje postaje vidljivim. Djela se mogu mijenjati, dok poslanje ostaje vjerno početnoj karizmi ucjepljujući se u današnje vrijeme. To onda otvara vrata budućnosti karizme. Božji pogled omogućuje spremnost nadilaženja načina na koji se nešto čini, struktura koje su postale nedjelotvorne i zastarjele. Upravo „karizme omogućuju vidjeti sposobnost tamo gdje drugi opažaju samo neprikladnost.“ (br. 24)

Govoreći o potrebi planiranja u upravljanju predavač je naglasio kako Smjernice ističu da je to tim žurnije jer se kapacitet pojedine karizme „suočava s brzinom i globalizacijom promjena koje su u tijeku (društveno-ekonomske, političke, zakonodavne) koje su posljedice složenosti problema s kojima se treba uhvatiti u koštac, uključujući i pitanje upravljanja“. (br. 26) Smjernice ističe nužnost djela koje će imati društveno-crkvenu znakovitost i evanđeosku djelotvornost, a pri tome se ne treba plašiti pri ocjeni stvarne izvedivosti pojedinog djela uz valoriziranje znanja ustanove uključiti i vanjske stručnjake.

Karizme koje imamo služe obnovi i izgradnji cijele Crkve, a jasan znak autentičnosti karizme je njezina sposobnost da se uklopi u život Božjega naroda i na dobro sviju. Misija posvećenog života je sveopća i mnoge naše zajednice su međunarodnog karaktera, ali nam naša samostalnost ne daje pravo izbjegavati ili zaobilaziti prethodno savjetovanje s biskupima. S druga strane, biskupi su pozvani nadilaziti prosuđivanja u okvirima korisnosti i funkcionalnosti. U novom pogledu na crkvenost potrebno je nadići nekada samorazumljive kriterije da je unutar Crkve nešto bilo vlastito „naše“ ili da se to promatralo isključivo kao „djelo redovnika“ ili pojedine zajednice. Naša djela trebaju biti crkveno znakovita i tiču se nas kao Crkve i kao Crkva im moramo pristupati.

Činiti zajedno znači ne prepuštati određeno djelo samo pojedincu ili samo pojedinoj zajednici, nego treba biti plod međusobne suradnje. „Zajedničko činjenje podrazumijeva također koordinaciju i dijeljenje na razini planiranja i upravljanja, mentalitet, kulture i prakse koje, ako budu ozbiljno ostvarivane, mogu jamčiti kontinuitet ne malom broju djela, njihovu evanđeosku djelotvornost i ekonomsku održivost“. (br. 33.) „Uz takvu koordinaciju“, zaključio je fr. Slavko svoje izlaganje, „bila bi zajamčena pouzdanost koja izlazi iz jasne vizije, profesionalnost u smislu djelotvornosti i stjecanja novih znanja, te iskustvenost koja je vezana uz kontinuitet.“

Fra Ratko Radšić, OFM

Fra Ratko Radišić kao crkveni pravnik, govorio je 3. i 4. poglavlju smjernica Ekonomija u službi karizme i poslanja koja donose konkretne upute, savjete i tumačenje propisa. Govoreći o Održivosti djelâ fra Ratko je naveo kako smjernice naglašavaju potrebu stalnog planiranja i projektiranja ekonomskih aktivnosti s ozbiljnošću i bez improvizacije koja se neozbiljno oslanja na Boga. U planiranju treba definirati ciljeve, način realizacije te ekonomsko financijsku kompatibilnost. A kako bi znali planirati potrebni su nam poglavari i ekonomi koji su s time upoznati, koji transparentno vode ekonomiju, no, dodao je, kako za prihvaćanje određenih dijela kriterij ne smije biti samo ekonomska isplativost.

Govoreći o osnovnoj imovini redovničkih ustanova fra Ratko je citirajući Smjernice br. 72 naglasio kako osnovna imovina mora jamčiti opstanak ustanove i ostvarivanje njenog poslanja. Istaknuo je važnost vođenja popisa osnovne imovine za redovničku zajednicu. Pozornost je obratio i na načine vođenja imovnika naglasivši da za određivanje što spada u osnovnu imovinu, kojom se ne može slobodno raspolagati, treba gledati bez čega određena ustanova ne bi mogla živjeti i ostvarivati svoje poslanje.

Govoreći o odgovornosti, transparentnosti i povjerenju fra Ratko je naglasio da je stalno potrebno pravodobno predviđati učinke ekonomskog upravljanja, a ne pretpostavljati kako je sve dobro. Istaknuo je kako je na nama odgovornost pred Bogom, Crkvom i državom. Vrhovni poglavari moraju nazirati nadzirati ekonomsko upravljanje nižih razina. Mora svima biti jasno da nadzor ekonomskog upravljanja od strane više redovničke vlasti nipošto ne znači ograničavanje samostalnosti niže razine ili nedostatak povjerenja, nego je to nužno sredstvo za očuvanje dobra cijele zajednice.

Transparentnost je istoznačnica za polaganje računa o aktivnostima, izvršenim ekonomskim odlukama i postignutim rezultatima.

I u upravljanju materijalnim dobrima potrebna nam je vjernost karizmi koja je uvijek živa stvarnost pozvana razvijati se u kreativnoj vjernosti. Vjernost karizmi mora se izražavati u operativnim izborima. Tako redovnike treba krasiti odgovorna skromnost, zdrava poniznost, radosna umjerenost i raspoloživost za potrebe siromaha.

Govoreći o četvrtom poglavlju Smjernica fra Ratko je prenio kako ono donosi operativne upute i pojašnjenje propisa o upravljanju materijalnim djelima. Vremenita dobra ustanova posvećenog života jesu crkvena dobra i zato se njima opravlja propisima iz V. knjige ZKP-a, a i propisima kanona 634. – 640. Ako se dobrima ne upravlja primjenjujući te propise to nerijetko dovodi do zloporaba i materijalnih štete za zajednice kojima se tako narušava vjerodostojnost života.

U nastavku je fra Ratko govorio o ulozi koju u ekonomskom upravljanju trebaju imati vrhovni i provincijski kapitul, provincijal i ekonom, ekonomsko vijeće, predstavnička tijela i povjerenstva. Posebno se osvrnuo na ono što Smjernice govore o ekonomima, njihovom izboru, mandatu, profesionalnosti i naravnoj sklonosti za tu službu.

Govoreći o uputama Smjernica po pitanju donacija fra Ratko je naglasio kako redovnici trebaju paziti na karakteristike darivatelja, izvore iz kojih dolaze darovi. Ako nam daruju političari ili stranke moramo procijeniti je li to uključuje obvezu da ih propagiramo. Darove s takvim obavezama ne bismo smjeli prihvaćati. Isto tako, ako nam daruje vlasnik firme koji ne isplaćuje svoje radnike, ne bismo smjeli prihvatiti ni taj dar.

Na kraju svog izlaganja fra Ratko je još naveo što Smjernice govore o gradnji novih građevina, ugovorim o zakupu, otuđenju nekretnina, financijskom ulaganju i zaduživanju.

Misno slavlje prvoga dana Skupštine

Prvoga dana 50. skupštine Hrvatske redovničke konferencije, 17. listopada, u crkvi Kraljice svete Krunice u ulici Antuna Kontaka 1, euharistijsko slavlje predvodio je mons. Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup i predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života. U koncelebraciji su bili potpredsjednik HRK fr. Slavko Slišković i drugi viši redovnički poglavari.

Homilija biskupa Križića

Pavao nabraja djela tijela koja se u konkretnom životu lako prepoznaju. Potom izričito veli da oni koji takvo što čine Kraljevstva Božjeg neće baštiniti. Potom nabraja darove Duha Svetoga koji trebaju karakterizirati lik kršćanina. Kršćani su pozvani da naprave ispit savjesti s obzirom na djela tijela i darove Duha – i vidjeti što preteže. No, tu je uvijek pitanje sposobnosti vidjeti sami sebe, vidjeti se objektivno, vidjeti se u istini. Tu uvijek prijeti opasnost duhovnog sljepila. Mnoge se osobe lako uvjere da sebe i sve oko sebe dobro vide, a zapravo vide sve kako žele vidjeti, odnosno kako im odgovara.

Farizeji će se naljutiti na Isusa i žestoko reagirati zato što ih naziva slijepima. Isus nije umanjio svoju tvrdnju, nego još dodaje: „Kad biste bili slijepi ne biste imali grijeha. Ali vi velite: ‘Vidimo’. Tako vaš grijeh ostaje“. Isus ovdje daje vrlo jasnu i vrlo konkretnu poruku: Izuzetno je važno vidjeti i priznati svoju istinu bez obzira što ona može biti daleko od idealne, jer se samo tako živi u istini. Bježati od svoje istine, zamatajući je u ne znam kakve ukrasne papire, znači završiti u hipokriziji, a to je jedan od najopasnijih virusa za duhovni život.

Redovnik i redovnica nisu osobe u čijim životima su djela tijela nešto posve strano, nepoznato. I ta djela su, nažalost, dio nas. Svjestan je toga i Pavao kada svjedoči da često čini ono što mrzi. I tu je ključ svega. Pavao pada, ali on to mrzi, ne prihvaća, on to ne želi legalizirati u svom životu.

I sam Isus je jako svjestan čovjekove slabosti, pa će i reći da je duh voljan, ali je tijelo slabo. Slabosti su nešto svojstveno ljudskom životu, ne isključujući redovnički život. Ono što Isusu smeta jest kada se čovjek izmiri sa slabostima u smislu da ih prihvati i ozakoni u svom životu. U razgovoru sa Nikodemom Isus napominje da je On, svijetlo, došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu nego svijetlo. Ovdje je bit problema: „ljudi su više voljeli tamu“. Nije najveći problem upadati u tame, nego zavoljeti tamu, prihvatiti tamu kao nešto normalno u životu. Tama onda onemogućuje osobu da se vidi, da se upozna, a posljedica toga je nesposobnost da se kaje i da se promijeni.

Sjećam se jednog provincijala koji je rekao za jednog svoga redovnika: „Ja bih tako želio da se on promijeni, i znam da i Bog to želi, ali on neće“.Možda nije da on neće nego je postao nesposoban da se promijeni. U svojoj tami on sebe zapravo ne vidi, ili se vidi na deformiran način, na način da ne vidi nikakvog razloga da se mijenja jer mu izgleda da je on posve na mjestu. Štoviše, on je uvjeren da je provincijal taj koji se treba mijenjati i još mnogi drugi koji prigovaraju njegovu životu.

To je ono što govori Psalmista u prvom psalmu koji smo slušali nakon prvog čitanja. On naziva blaženim čovjeka koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca. Psalmista predstavlja tu progresiju zla. Osoba prvo čuje loše savjete ili vidi loše primjere od grešnika, zatim pristupi i stane na njihov put, onda na tom putu zasjedne, to mu postane smjer, odnosno stanje.

Kako je zlo zavodničko! Malo po malo osvoji osobu. Kako je važno stoga praviti redovito ispit savjesti i provjeriti u svom životu prisutnost djela tijela prije nego se ode daleko kada postane izuzetno teško vratiti se.

Osim toga, Psalmista upozorava na još jednu zabrinjavajuću istinu: grešnika ima uvijek više nego pravednika. Psalam započinje u jednini kada govori o čovjeku pravedniku. A onda kada počinje govoriti o opakima prelazi u množinu. Nije to samo neka gramatička promjena, nego naglasak da pravednika ima, nažalost, uvijek manje od opakih. To potvrđuje cijela povijest spasenja i Starog i Novog zavjeta. Zato Isus govori o malom stadu, a Stari zavjet o „ostatku“ Izraela.

I naše redovničke zajednice su stalno na ispitu ove istine. Svaka zajednica ima svojih jakih i slabih članova, da se poslužim Pavlovom terminologijom. Nisu problematične one zajednice u kojima su jaki u vjeri većina. Ta zajednica funkcionira, i takva zajednica može biti svjedočka bez obzira na slabe članove. Prijetnja zajednici je onda kada slabi postanu većina ili se nametnu zajednici i uvjetuju njezin smjer.

Problem je kada u zajednici oni jaki u vjeri pokleknu, povuku se i prepuste slabima u vjeri da dominiraju, ili se dadu zavesti u smislu da se uopće ne suprotstavljaju njihovu stilu života, štoviše, nekada im, nažalost, i podilaze i tako im pomažu da se učvrste na svom krivom putu. Razlozi tome su najčešće oni najniži: ne žele se zamjeriti. Ne postavljaju uopće pitanje da li se tako zamjere Bogu, da li bi Isus tako radio? Ili se računa s tim da naš Bog može puno toga podnijeti i s njim je puno lakše sređivati račune? Na ovaj način zajednica tone i sve manje postaje znakovita.

Konkretno: Problem je kada jaki u vjeri nemaju hrabrosti reći istinu slabima, jasno istinu u ljubavi, ali reći je nedvosmisleno. Tako onda oni koji imaju milost za više i bolje, odreknu se te milosti, i počnu slijediti savjete opakih, da bi potom završili na njihovu putu na kojem će jednom i zasjesti.

Ovo nisu baš sitni grijesi pred Bogom, ali mi se čini da nema puno onih koji se zbog tih grijeha previše kaju. Vjerojatno većina od vas pretpostavljenih ima iskustvo da kada se dirne u slabosti određenih članova zajednice, ostaje se bez podrške drugih u zajednici, tih koje zovemo jakima u vjeri. Nasamo će vam ovi iznijeti puno prigovora na ponašanje nekih članova u zajednici, a na sastanku zajednice neće progovoriti niti jednu riječ, ili će čak tada pokazati neizmjerno razumijevanje prema tim slabima da im se dodvore. Žalosno je što često puta takve osobe koje u zajednici šute i ne žele se zamjeriti, lako se uvjere da su one zbog toga fine i ponizne, a to je zapravo suprotnost poniznosti.

Nitko od nas neće ustvrditi da Isus nije bio ponizan. On sam će nas pozvati da učimo od njega jer je blaga i ponizna srca. Ali njegovo ponašanje nema nikakve sličnosti sa ponašanjem ovih poniznih.

To smo, samo dijelom, mogli čuti i u današnjem evanđelju i njegovu „jao vama“upućeno direktno u lice osobama koje su bile duhovni autoriteti u tom vremenu.Taj njegov „jao vama“ ima i danas ljekovito djelovanje. S ovim Isus uznemiruje savjesti. Kako je korisno promeditirati ovaj Isusov „jao vama“, pa znati ga i čuti kao direktno upućen svakome od nas. Za to treba imati hrabrosti. Istina, to boli, ali i liječi.

Pismoznanci i farizeji su u onom vremenu bili narodu duhovni autoriteti, ili učitelji u vjeri. To je ono isto što smo mi danas. I duhovni autoriteti se mogu deformirati, mogu u mnogočemu izobličiti lice redovničke zajednice i Crkve. Zar o tome ne slušamo u ovo zadnje vrijeme! Koliko je tu Crkva izgubila na svojoj autentičnosti! Ali nije pedofilija jedina ljaga koja nagrđuje lice Crkve. Zato nas ovaj Isusov „jao vama“ poziva da se ispitamo je li ima tu išta što se odnosi i na nas danas? To je također poziv na kajanje. Isus je uvijek ganut pred raskajanom osobom. I Petar kada se priznao grešnikom, nije odbačen, nego naprotiv dobio je primat, dobio jamstvo da će loviti ljude. Duhovni autoritet se stječe poniznošću i spremnošću pasti na koljena.

Molimo Gospodina da svatko od nas doživi upravo to iskustvo.

Blagoslovljeno novo sjedište Hrvatske redovničke konferencije

Nakon misnog slavlja viši redovnički poglavari i poglavarice, sudionici 50. Skupštine posjetili su zgradu novoga sjedišta Hrvatske redovničke konferencije u ulici Slavoljuba Bulvana 4, na Borongaju u Zagrebu. U toj prigodi mons. Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup i predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života blagoslovio je novo sjedište.

Blagoslivljajući „kuću“ biskup je napomenuo da se „blagoslivljaju ljudi koji će se u kući okupljati, da oni budu nositelji blagoslova. Vođeni duhom neka se svi prema svome pozivu neprestano trude da Krist uvijek prebiva u sredini. Da oni u ovoj kući rađaju nove ideje. Da u kući uvijek bude dovoljno svjetla za redovništvo u našem narodu. Neka ih Božji blagoslov prati, a Duh Sveti nadahnjuje u iznalaženju uvijek novih putova Duha.“

Odluku da se za potrebe Tajništva, Škole za novakinje i drugih programa Hrvatske redovničke konferencije kupi adekvatniji prostor donijela je Skupština Hrvatske redovničke konferencije 2016. godine. Kuća u Bulvanovoj ulici kupljena je početkom 2018. godine.

Preseljenje u novo sjedište predviđeno je do kraja 2018. godine nakon što se obave potrebne adaptacije i opremanje.

Radni dio Skupštine

U radnom dijelu Skupštine viši redovnički poglavari i poglavarice prihvatili su Godišnje izvješće o radu i Financijsko izvješće predsjednice Hrvatske redovničke konferencije za proteklo razdoblje. Provincijali i provincijalke su radeći u skupinama Skupštini predložili više prijedloga. Glasovanjem su prihvaćeni prijedlozi o osnivanju Škole za odgojitelje u okviru Hrvatske redovničke konferencije. Prihvaćen je i prijedlog da se organiziraju seminari iz područja ekonomije kako bi se provincijali i provincijalke te ekonomi zajednica upoznali s aktualnim ekonomskim pitanjima.

Provincijali i provincijalke raspravljali su i o sve većoj potrebi organizirane i zajedničke skrbi za starije članove zajednica. Zaključeno je da se po tom pitanju ispita mogućnost organizirane skrbi za starije unutar već postojećih kapaciteta neke od redovničkih zajednica.

Skupština je na kraju usvojila i Pravilnik o radu i gospodarskom i financijskom poslovanju Hrvatske redovničke konferencije.

Nakon raspravu usvojena je i odluka o osnivanju radne skupine HRK koja će raditi na izradi Smjernica za zaštitu maloljetnika i ranjivih skupina.

Skupština je završena euharistijskim slavljem u samostanskoj kapeli. Slavlje je predvodio potpredsjednik Konferencije fr. Slavko Slišković u koncelebraciji s višim redovničkim poglavarima.