Konferencija je okupila 15 govornika iz zemlje i svijeta, a tijekom sva tri dana mogle su se čuti različite teme vezane za zaštitu života. Otvorena je u petak svjedočanstvom i govorom Patricije Sandoval, američke pro-life aktivistice koja je, kako je rekla, prošla pakao od tri abortusa, rada u Planned Parenthoodu gdje je vidjela kako zaista izgledaju abortusi, droge i beskušćništva, pa sve Božjeg milosrđa.

Nakon Sandoval, župnik Župe Majke Božje Lurdske u Zagrebu fra Ante Bešlić govorio je o duhovnim posljedicama pobačaja. Predavanje „Pogled na ljudski život prije rođena kroz stoljeća“ održala je bioetičarka Marina Katinić Pleić, koja je kao zaključak iznijela jasan stav da je, za razliku od medijskog diskursa o životu i namjernom pobačaju, zapravo situacija poprilično jasna i znanstvena jer je znanost dokazala kad počinje ljudski život. Nakon govora, fra Ante i Katinić Pleić odgovarali su na pitanja iz publike.

U subotu je tema bila borba za život u Italiji, o čemu je govorio Antonio Brandi; Sloveniji, o čemu je govorio đakon Ljubljanske nadbiskupije, a prije voditelj inicijative „40 dana za život“ u Ljubljani Matjaž Venta; Poljskoj, o čemu je govorio Filip Łapiński te Nizozemskoj, o čemu je govorio Daniel Eijkelenkamp.

Istaknuto je da se u Velikoj Britaniji za život bori organizacija Centar za bioetičku reformu, o čemu je govorila Ruth Rawlins. Iznijela je svoje 10-godišnje iskustvo borbe za život i otkrivanja strahote pobačaja, kao jednog od uspješnih načina borbe za život. Naime, spomenuta organizacija izlazi na ulice želeći pokazati stvarnost pobačaja, pa paralelno uspoređuju slike živog djeteta u majčinoj utrobi, od 6, 7, 24 tjedna trudnoće i pobačenog djeteta u tim istim tjednima. Cilj ove organizacije jest promijeniti svijest i srca ljudi kako bi shvatili da je namjerni pobačaj uvijek pogrešan.

Održana su još tri izlaganja. Dopredsjednica Udruge „Hrvatska za Život“ Petra Milković održala je predavanje o porukama života blaženog Alojzija Stepinca. Blaženik je često govorio o bijeloj kugi, a u predavanju su istaknute neke od njegovih najsnažnijih poruka za život.

Potom je svjedočila Martina iz Švicarske, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, a sada u Švicarskoj živi i radi te je majka dvije djevojčice. Govorila je o svojoj drugoj trudnoći, nikakvim šansama koje su njezinoj djevojčici dane za život, prisiljavanju na „inducirani porod“, odnosno pobačaj svoje djevojčice, jer nakon takvog poroda, s obzirom na tjedne trudnoće i zakon, ne bi imala pravo na inkubator i bila bi samo puštena da umre, te o apsolutnoj pobjedi Krista koji je pobijedio smrt i dao život, kako je istaknula.

Predsjednik udruge „Hrvatska za Život“ Ante Čaljkušić dotaknuo se svih umjetničkih djela koje je Udruga napravila u svrhu širenja kulture života. Tu su video spotovi, pjesme, dokumentarni film „40 dana…“, spomenik ubijenoj trudnici na Ovčari Ružici Markobašić i knjige, govorio je i o trenutnom projektu, prvom dugometražnom igranom pro-life filmu u Hrvatskoj „Loveći Teslu“.

Tijekom subotnjeg programa predstavljena je i najnovija mobilna aplikacija „Evelyn“, a praćenje menstrualnog ciklusa i učenje Billingsove metode, a predstavila ju je prof. Marija Ćurlin, koja je na Konferenciji prisustvovala u ime Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

U nedjelju je govoreno o četiri teme.

Luka Tripalo, farmaceut po struci, govorio je o tome ima li u ljekarni mjesta za savjest te je potaknuo brojna pitanja iz publike.

Slavica Janković, magistra sestrinstva i primalja, koja je 46 godina radila u KBC-u Zagreb (i predsjednica je Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara) iznijela je svoja brojna iskustva čuvanja života na radnom mjestu, što nalaže i profesionalna etika.

Sudionike je zanimalo kako izgleda borba za život u ljekarni i u bolnici te su postavljali brojna pitanja.

Vlč. Ivica Berdik, pro-life senior kako organizatori zovu njega i sve pro-lifere koji su utemeljili pokret za život u našoj domovini, iznio je dio svog bogatog iskustva rada u zaštiti života.

Gordon Macdonald iz organizacije Care not killing (Brinuti, ne ubijati) govorio je o međunarodnoj praksi zakona o potpomognutom samoubojstvu i eutanaziji. Iznio je statističke podatke i najčešće razloge zašto netko sam odluči oduzeti svoj život, a najčešći razlog završetka života na taj način nije strah od boli i patnje, već strah da se neće moći sudjelovati u zabavnim aktivnostima s obzirom na bolest ili starost, istaknuo je. Zaključio je da države u kojoj je palijativna skrb na visokoj razini nemaju potrebe za takvim zakonima, a svi nabrojani najčešći razlozi za takvo ubojstvo, zapravo imaju rješenje i mogu se riješiti kroz brigu o starima i bolesnima, naglasio je.

Za kraj su okupljeni čuli svjedočanstva o spašavanju života koje je činila Udruga „Hrvatska za Život“, a koja tijekom proteklih 10 godina zna za više od 160 mališana spašenih od pobačaja, te su članovi Udruge iznijeli i koje sve projekte i programe provode u svrhu širenja i pobjede kulture života.

Udruga će nastaviti organizirati slične konferencije, a sljedeća će biti održana od 2. do 4. svibnja 2025. godine.