Prof. dr. sc. Marijana Braš diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1995., te je nakon završenog staža do 1998. godine radila je u Domu zdravlja Medveščak, a od 1999. do 2006. u Klinici za psihijatriju Kliničke bolnice Osijek. Od 2006. do danas radi u Klinici za psihološku medicinu Kliničkog bolničkog centra Zagreb na kojoj je predstojnik od 2015.. Objavila je više od 80 znanstvenih i stručnih radova u časopisima, autorica je brojnih poglavlja u udžbenicima i priručnicima za dodiplomsku i poslijediplomsku nastavu te urednica više knjiga. Redovito sudjeluje na međunarodnim i domaćim skupovima, a i sama je sudjelovala u organizaciji brojnih i domaćih i međunarodnih skupova.

Nakon početnog pozdrava i predstavljanja gošće, prof. Braš je između ostalog naglasila važnost govora o mentalnom zdravlju. “Možemo pričati koliko smo mentalno zdraviji, a ne bolesni. Definicija u svijetu kaže da smo zdravi ako smo sposobni voljeti, kreativno stvarati i uživati u životu. Što smo više sposobni voljeti to smo zdraviji. Dakle, ljudi koji to nisu sposobni nisu mentalno zdraviji. Ima mnogo ljudi koji nisu sposobni voljeti, prilično su hladni, ne mogu se dati obitelji, bližnjima. Većina nas ima emotivnih problema. Nema onoga tko se nije probudio i bio tjeskoban, ponekad ljut, imao problem s pamćenjem. Svi imamo svoje emocije i to nas čini ljudima. Što više znamo o mozgu to se bolje razvija tehnologija. Mozak ima 10 na 11-tu živčanih stanica uronjenih u tu masu mozga. Tijekom trudnoće je to vrlo važno za razvoj djeteta, da nema nekih većih stresova. Svaka stanica se dijeli i množi te stavlja na svoje mjesto. Onda jedna postaje zadužena za vid, jedna za sluh. Znanstvenici kažu da vide hardver, ali ne znaju tko i kako je ugradio softver. Svi neuroznanstvenici postavljaju to pitanje. U mozgu možemo imati razne poremećaje. Neki se rode s nekom mentalnom zaostalosti zbog neke traume pri porođaju, neki to nose, pa se kasnije aktivira poremećaj ili uz dobro i podržavajuće okruženje nikada ne dođe do pojave mentalnog poremećaja. U ljudskom tijelu imamo mozak kao centralni živčani sustav, leđnu moždinu i enteralni živčani sustav u našim crijevima. Naša crijeva su duga gotovo devet metara, u njima je 2 kilograma bakterija i mi smo u suživotu s njima, a taj živčani sustav stvara produkte koji idu prema mozgu i ta veza je vrlo važna”, rekla je prof. Braš.

U nastavku je prof. Braš rekla da velika većina mentalnih poremećaja uzrok ima u stresu. “Društvo utječe na nas. Mi smo zemlja koja je prošla rat, tranziciju, gubitke radnih mjesta, pandemiju, potres. Sve to utječe na rizik od nastanka mentalnog poremećaja. Radno mjesto je također važno. Na radnom mjestu se može pojaviti pojava “sagorijevanja”. U sagorijevanju nema više motiva, javlja se mučnina, spavamo loše, ne da nam se ići na radno mjesto. Tako da je vrlo bitno promatrati gdje provodimo vrijeme. Mi smo također i zemlja koja ima najslabije razvijenu psihosomatsku medicinu u ovom dijelu Europe. Primjerice, netko od vas tko ima kardiološku bolest, u Njemačkoj bi najnormalnije pošao na Kliniku za psihosomatiku. Tamo bi se utvrdilo je li vaš visoki tlak ili štitnjača uvjetovana emocijama i obrnuto hoće li štitnjača poremetiti psihu. Tamo je najnormalnije javiti se za pomoć, pogotovo u području onkologije, gdje je nezamislivo nemati psihološku ili psihijatrijsku pomoć, jer vam to jednostavno treba i pokazalo se da to utječe i na ishode”, naglasila je prof. Braš.

“Hipofiza regulira sve hormone u našem tijelu. Naše emocije i misli mogu djelovati na hipofizu. Dobrim mislima i djelima možemo zacijeliti tijelo i dušu. Tijelo voli biti u ravnoteži, a ako ga izbacimo iz ravnoteže to izaziva stres. Ako smo u kroničnom stresu i imamo veliki problem koji ne znamo kako riješiti to je uzrok stresa koji je povezan kao uzrok u 70 % poremećaja u tijelu. Najveći izvor stresa su naše misli i emocije. Često ne možemo promijeniti stvarnost, ali možemo promijeniti način na koji je gledamo i reagiramo na nju. Čovjek je izgrađen od 10% onoga što mu se događa i 90% kako gleda na to. Mi ne možemo znati što život donosi, a što više kontroli imamo u životu to više koračamo ka stresu i bolesti jer nas pritom mogu obuzimati opsesivne misli”, istaknula je Braš te nastavila naglasivši da je “u liječenju potreban multidisciplinaran pristup i multidimenzionalna dijagnoza bolesti. Smatra se da će ovog stoljeća biti stoljeće usamljenosti. Mnoštvo kontakata ne znači da je osoba manje usamljena”, rekla je prof. Braš.

Govoreći o duhovnosti kod palijativnih bolesnika prof. Marijana Braš naglasila je važnost emotivne podrške koja se može pružiti pacijentu. Također, istaknula je empatiju kao jedno od najljepših pojava u medicini jer smo mi ljudi osjećajna bića i mi suosjećamo s drugima. “Tuđa bol i nas dotiče, ali mi koji smo profesionalci u medicini suosjećamo i razumijemo što se događa. Za osobu koja boluje važni su susreti, atmosfera koja je u prostoru. U hrvatskoj medicini nažalost, nema podrške profesionalnog duhovnika, a svi smo duhovna bića, bez obzira na to je li netko ateist ili vrlo religiozan. Iz mojeg iskustva mogu reći je da je ateistima teže jer se u svojoj teškoj neizlječivoj bolesti nemaju osloniti na tu snagu koju ima osoba koja vjeruje stoga je duhovnost itekako važan element u liječenju, pogotovo palijativnoj skrbi”, naglasila je Braš.