Na duhovnoj obnovi promišljalo se o odgovornosti kao načinu iskazivanja ljubavi.

Vlč. Škvorc posvijestio je prisutnima da su oni aktivni sudionici važne etape jednog obrazovnog tijeka te da je nužno promisliti kako se postaviti prema mladima u čijem sadašnjem obrazovnom trenutku participiraju te omogućavaju anticipaciju u budućnosti. „Da bi do toga došli početna pozicija je upoznati koju je investiciju Bog položio u naše živote te onda iz toga možemo uputiti osobni aktivni odgovor Bogu. Iako danas sustavu možda nije stalo da mladi steknu osobnu odgovornost, sustav čine pojedinci koji se mogu odlučiti pokazati mladima primjer odgovornosti. Iz osobne osviještenosti da je biti učitelj životni poziv potrebno je djelovati odgovorno prema izvršavanju svakodnevnih obaveza i tako davati istinski primjer. Na tom putu i iskreno „ne“ je izričaj ljubavi“, kazao je vlč. Škvorc.

Tijekom duhovne obnove bilo je euharistijsko slavlje u školskoj kapeli koje je predvodio vlč. Škvorc te naglasio da mudrost nadilazi ljudsko znanje kao poznavanje činjenica. „Mudrost je dar Božji, plod je ustrajne molitve i omogućuje nam da razlikujemo dobro od zla“, istaknuo je propovjednik. Na kraju je zaokružio cjelokupno promišljanje izrekom: „Quidquid agis, prudenter agas et respice finem“. „Šta god radiš, radi razborito i misli na svršetak“, poručio je.