Prisutnim medijskim djelatnicima obratili su se predsjednik Sinode kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, profesor dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i generalni tajnik Sinode dr. sc. vlč. Mario Bernadić te predsjednik pastoralne stručne skupine Sinode dr. sc. vlč. Šimo Maršić, ravnatelj Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ i profesor pastoralne teologije na spomenutom KBF-u. Konferencijom je moderirao glasnogovornik Tiskovnog ureda Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Dražen Kustura.

U svom obraćanju kardinal Puljić uputio je pozdrav nazočnim medijskim djelatnicima i izrazio radost i zahvalnost što će u javnost prenijeti njihovo nastojanje oko održavanje ove prve nadbiskupijske Sinode. Pojasnio je da riječ „sinoda“ označava „zajednički hod“ te da je upravo to bio smisao sazivanja Sinode. Dodao je da je cilj sinodalnog sazivanja bilo i poratno stanje u nadbiskupiji iz koje su prognani i izbjegli brojni vjernici te ratne posljedice na međuljudske odnose.

„Zato sam htio da ‘zajedno hodimo’, i svećenici i redovnici i redovnice i vjernici laici, da pokušamo vidjeti što može ova mjesna Crkva učiniti“, rekao je kardinal Puljić, podsjetivši da je jedna od prvih akcija tim povodom bio poziv na zajedničku molitvu. „Mi smo vjernici i znademo da bi bez Božje pomoći bilo uzaludno sve što organiziramo. Zato smo najprije pozvali da se u svim župama zajednički moli, i poslije svete mise, redovito izmoli jedna molitva za Sinodu“, riječi su kardinala Puljića koji je rekao da se potom pristupilo sastavljanju povjerenstva sa zadaćom da pripravi materijale te sagleda situaciju na terenu.

Istaknuo je da je cilj Sinode obnoviti vjerska stajališta budući da smo, kako je kazao, svjedoci urušavanja moralnih načela koja su „ispolitizirana i materijalizirana“. Upravo zbog toga je za Sinodu izabrano geslo ‘Sve obnoviti u Kristu’, na čijem se uskrsnuću temelji vjera kršćanska. Pojasnio je da je sva priprava vodila zajedničkim zasjedanjima. „Možemo reći da slavimo zajednički zasjedanje ove Sinode tijekom kojeg ćemo razgovarati i dogovarati kako da dijecezanski biskup dalje vodi ovu mjesnu Crkvu“, rekao je kardinal Puljić te dodao da je lakše „obnoviti ono što su mržnja i bombe srušili fizički“ nego ranjenost srca i duše u ljudima.

Dosadašnji rad Sinode, nakon što je uputio pozdrav svim medijskim djelatnicima, predstavio je generalni tajnik vlč. Bernadić. Podsjetio je da je kardinal Puljić na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2012. najavio prvu Sinodu Vrhbosanske nadbiskupije i predstavio njezine ciljeve i pozvao na molitvu za njezin uspjeh. Uslijedio je saziv Tajništva i Povjerenstva za pripravu Sinode i izrada Statuta koji je prezentiran u prvom broju Biltena Sinode, službenog glasila Sinode Vrhbosanske nadbiskupije.

Rekao je da je da je do danas održano devet krugova dekanatskih zasjedanja Vrhbosanske nadbiskupije, a da je u radu ovih susreta redovito sudjelovalo između sedam stotina i tisuću svećenika, redovnika i redovnica, kateheta, vjeroučitelja i drugih vjernika, članova župskih pastoralnih i ekonomskih vijeća s područja nadbiskupije. Spomenuo je i da je, tijekom tih susreta, provedeno i devet sinodskih anketnih ispitivanja u kojima su obrađivane različite teološke i socijalne teme pa su prikupljeni deseci tisuća stranica pisanog materijala koji je tijekom 2020. pretočen u prijedlog radnog dokumenta Sinode, čija je službena verzija nedavno i predstavljena.

Taj dokument predstavlja, istaknuo je tajnik Bernadić, temeljni radni materijal za rad Sinodske skupštine i njezinih tijela, a sastavljen je od strane pet stručnih skupina od kojih je svaka bila zadužena za pojedino tematsko područje: eklezijalno-pravno, pastoralno, liturgijsko, religiozno-pedagoško i medijsko. Rad Sinodske skupštine na kraju bi trebao rezultirati zaključcima koji će biti pretočeni u Završni dokument Sinode. Neki od ovih zaključaka će samim činom objavljivanja preći u službene pravne akte, a oni ostali u tzv. „programske nagovore za budućnost“, pojasnio je tajnik Sinode vlč. Bernadić.

O pastoralnoj važnosti same Sinode progovorio je vlč. Maršić koji je pojasnio da „pastoralno djelovanje“ predstavlja „sveukupno crkveno djelovanja svih vjernika kojim se Bog slavi, Božja ljubav naviješta i po svijetu pronosi, vlastita vjerska uvjerenja svjedoče, živi u zajedništvu vjernika, te pomaže onima koji su u najvećoj potrebi“. Rekao je da je u dosadašnjem radu puno toga zabilježeno iz različitih područja crkvenog djelovanja i organiziranja, ali da je to zapravo tek početak radova koji će dovesti do „pastoralne i misijske preobrazbe”, i to prema načelima Svetog Oca pape Franje zabilježenim u apostolskoj pobudnici „Evangelii Gaudium – Radost evanđelja“: Preuzeti inicijativu, uključiti se, pratiti, davati ploda i radovati se! (EG 24).

Bit će potrebno izaći iz „puke administracije”, „crkvenih struktura koje same sebi služe” (EG 25), i susresti se s čovjekom današnjice u misionarkom zanosu obnove svega u Kristu, te ozbiljno, timski, organizirano i institucijski poraditi na pastoralnim programima i planovima, i to na nadbiskupijskoj, provincijskoj, dekanatskoj i župnoj razini. Napomenuo je da će, nakon pastoralnih zaključaka Sinode, biti potrebno zadužiti osobe koje će pratiti što se događa s pastoralom, i koje su stvari implementirane, a za koje treba više vremena. Na kraju je izrazio čvrsto uvjerenje da se već s početkom ovog sinodalnog procesa otvorilo „novo poglavlje pastoralnog djelovanja u Vrhbosanskog nadbiskupiji i da slijedi zajednički hod svih vjernika sa svojim pastirima, redovnicima i redovnicama u suodgovornosti i suradnji u aktualnim prilikama u kojima se nalazimo u kojima ne nedostaje pastoralnih izazova“.

Sugovornici su potom bili otvoreni za pitanja novinara. Na pitanje, na čemu bi, u kontekstu današnjice, najviše trebalo insistirati u radu Sinode – na samoj vjeri, odnosima vjernika ili nečemu drugom, kardinal Puljić je odgovorio da vjera u biti zapravo izgrađuje kulturu, a da se vjernik vjerodostojno treba nositi u životu i radu u bilo kojoj strukturi društva. „Počevši od materijalne izgradnje, čuvanja okoliša do politike – svugdje treba unijeti taj zdravi duh i mi želimo ovim, na neki način, da vjernici hrabro svjedoče ono što jesu“, rekao je kardinal Puljić, dodajući da je jedan od ciljeva Sinode očuvati vjeru kako se ona ne bi razvodnila današnjim trima najzastupljenijim kriterijima u javnom mnijenju: imati, trošiti i uživati. Kazao je da je upravo odnos čovjeka s Bogom i čovjeka s čovjekom veliki dio programskog rada Sinode.

Upitan, hoće li tijekom Sinode biti raspravljano o pitanjima značajnim za sve građane, poput općeg gubitka nade za opstanak na ovom tlu i nepovjerenje u ljude koji vode ovu državu, kardinal Puljić je odgovorio da su te i druge teme prisutne u Radnom dokumentu. Kazao je da su sudionici Sinode svakako dio društva u kojem žive, a da, vezano uz okoliš, i sam papa Franjo poziva sve na prihvaćanje i očuvanje Božjih darova.

Na pitanje koliko je zadovoljan pastoralnim prilikama u današnjem društvu kao i međuvjerskim odnosima, vlč. Maršić je odgovorio da u današnjem vremenu vidi mnogo izazova za sve vjerske zajednice, pa tako i za Katoličku Crkvu za koju smatra da treba biti „kritičko-proročki“ glas u društvu. Istaknuo je da je tijekom ispitivanja, vezanim uz Sinodu a kroz dimenziju socijalnog nauka Crkve, uočeno da su vjernici Vrhbosanske nadbiskupije itekako zahvaćeni svim društvenim problemima koji zahvaćaju i druge članove cjelokupnog društva poput korupcije, gubitka perspektive, nade, itd. Rekao je da će stoga tijekom zasjedanja Sinode svakako biti riječi o tome, ali da je danas potrebno i izvan Sinode neumorno se zalagati oko isticanja pozitivnih događanja u društvu te tako davati nadu drugima.

Na zamolbu da pojasni što konkretno znači „zajednički“ djelovati u Sinodi, vlč. Maršić posvijestio je da Sinoda predstavlja, bar u odnosu na tradicionalno, hijerarhijsko djelovanje unutar Katoličke Crkve, osluškivanje vjerničkog razmišljanja u smislu ispitivanja njihovih potreba te približavanja Boga konkretno u skladu sa stvarnom situacijom u kojoj se nalazi, a ne govoriti im „iznad glava“.

Biskupijska sinoda jedan je od najvažnijih događaja za Vrhbosansku nadbiskupiju u proteklih 30 godina te će u bitnome odrediti budući put ove crkvene pokrajine. Podrazumijeva jednu temeljitu duhovno-katehetsku pripravu koja je obavljena, kako na župnoj, tako i na dekanatskoj i biskupijskoj razini. Prvu sinodu Vrhbosanske nadbiskupije sazvao je kardinal Puljić 2012. te nakon devetogodišnje priprave slijedi svečarski dio u kojemu će članovi Skupštine usvojiti završni dokument,  objavila je KTA.