Nazočne je u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi pozdravio generalni vikar i moderator Biskupskog ordinarijata Želimir Žuljević te im predstavio tijek programa. Zahvalio je kanoniku Josipu Krpeljeviću što je prihvatio kao voditelj duhovne obnove prigodnim razmatranjem pomoći sudionicima u njihovoj duhovnoj pripravi za svetkovinu Uskrsa.

Kanonik Krpeljević je održao razmatranje na temu obraćenja koje je razložio na temelju svetopisamskih tekstova, ističući kako pojam „obraćenje“ izvorno znači „povratak“. Naglasio je da se glagol „vraćanje“ spominje više od tisuću puta u Bibliji, gotovo na svakoj stranici, te da o tome govori i prorok Hošea, pozivajući izraelski narod da se vrati Bogu. „Prvi spomen ovoga glagola nalazi se u Knjizi postanka (Post 3,19) u kontekstu čovjekova pada. Nakon što su Adam i Eva sagriješivši izgubili raj, glagol ‘vratiti se’ upućuje na prolaznost života podsjećajući da se čovjek nakon zemaljskog života vraća u prah. Ista se misao ponavlja i na početku korizme u obredu pepeljenja“, ustvrdio je.

Pojasnio je zatim kako se povratak u izgubljeni raj ne odnosi na mjesto i prostor, nego na odnos zajedništva s Bogom za koje je Isus otkupio čovjeka vazmenim otajstvom svoje muke, smrti i uskrsnuća.

Obraćajući se djelatnicima u središnjim biskupijskim ustanovama, preč. Krpeljević je u drugom dijelu svoga izlaganja naglasak stavio na promišljanje u ljudskom radu. „Posljedica grijeha prvih ljudi, između ostaloga, očituje se i u stvarnosti ljudskoga rada: ‘U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti’ (Post 3,19). Prije pada čovjek je sa zadovoljstvom radio i uživao u zajedništvu s Bogom, međutim nakon što je sagriješio, rad mu postaje muka i napor“, pojasnio je te, aktualizirajući tu misao, istaknuo kako je suvremeni način života i rada olakšan raznim strojevima, pomagalima i naprednom tehnologijom, ali je čovjek unatoč tome možda više nego ikada izložen stresu i patnji. „Iako je čovjek pao u grijeh, svojim radom u stvaranjem čovjek je suradnik s Bogom u projektu spašavanja svijeta“, poručio je voditelj obnove.

Kazao je nadalje kako su djelatnici u središnjim biskupijskim ustanovama koji obavljaju specifičan i poseban posao na određeni način pozvani od Boga i privilegirani. „Bog od svakoga od vas očekuje puno i vi sudjelujete u izgradnji njegove Crkve. Osim toga, vjera se uvijek konkretizira radom i djelima. Mi živimo u vremenu kada su mnogi poslovi podcijenjeni, pa je vaš zadatak da pokažete drugima koliko vrednujete i cijenite svaki rad, osobito onaj koji nije mjerljiv u novcu i zaradi“, rekao je.

U završnom dijeli razmatranja je istaknuo da je Bog stvorio čovjeka da s njim surađuje u stvaranju. Na kraju je podsjetio da je korizma vrijeme za povratak i obraćenje. „Potrebno je uočiti sve ono što je suvišno ili iskrivljeno u vlastitom životu i vratiti se na pravi put kroz odricanje, molitvu i djela milosrđa. Potrebno je vratiti se sebi i drugima pomirenjem, osobito ako nas je netko povrijedio ili ako smo mi nekoga povrijedili. Gradimo put zajedništva uklanjajući sve oblike podjela. To je put nade jer Bog nikada ne odustaje od nas“, zaključio je preč. Krpeljević.

Program se nastavio u požeškoj katedrali molitvom krunice dok su svi sudionici imali mogućnost pristupiti sakramentu pomirenja. Duhovna obnova zaključena je euharistijskim slavljem koje je prigodom 20. obljetnice smrti sv. Ivana Pavla II. u svečevoj kapeli u kripti katedrale predvodio biskup Martinović.