Na tom susretu Povjerenstvo se sastalo kako bi prije ljetne stanke dogovorili planove za daljnji rad Povjerenstva i odredili realizaciju događaja za nadolazeću jesen i zimu, a u nadležnosti su toga Povjerenstva. Osobiti razlog tomu je činjenica da je više kandidata kauze mučenički izgubilo život baš u drugom polugodištu, odnosno krajem kalendarske godine.

To se odnosi na sljedeće žrtve komunističkog režima: don Mirko Didović, kojemu je presuda za strijeljanje izrečena 11. srpnja 1945. godine. Don Srećko Lovretić i don Ivan Manzoni ubijeni su kao žrtve maloiškog ustanka 20. srpnja 1942. godine. Fra Jozo Poljak ubijen je 19. kolovoza 1946., a don Ivan Tičić ubijen je sredinom listopada 1943. u Lici. Na Dušni dan, 2. studenog 1943., u savezničkom bombardiranju Zadra poginuli su don Šime Batković i don Nikola Kuvač na čije sjećanje Povjerenstvo želi potaknuti s pijetetom.

Fra Krunoslav Tadin ubijen je 14. studenog 1944., a vjernik laik Ivo Mašina ubijen je 20. studenog 1962. u Staroj Gradišci. Don Eugen Šutrin, čije je ime nositelj skupine od 16 Božjih ugodnika u procesu kauze, ubijen je u Privlaci 26. studenog 1945. Sjemeništarac Vojko Gregov koji je imao samo 18 godina, stradao je 26. studenog 1944. godine. U prosincu 1943. ubijen je don Ljubomir Magaš, a 24. prosinca 1941. ubijen je don Janez Kranjc.

Ti datumi pogibija navedenih Božjih ugodnika žele se prigodno obilježiti u zahvalnom spomenu na njihovo svjedočko življenje i mučeničku smrt do kraja ove godine. Na sjednici se razmatralo na koji način će se obilježiti godišnjice tih pogibija.

„Nekima od tih kandidata ove godine će biti 70. godišnjica smrti: to su don Ivan Tičić i don Ljubomir Magaš. Nekima je okrugla obljetnica mučeničke smrti bila prošle godine. Bez obzira bile to okrugle obljetnice ili ne, želimo se sjetiti svih žrtava s pijetetom“, istaknuo je predstojnik Povjerenstva don Filip Kucelin.

Dosad se u Zadarskoj nadbiskupiji misnim slavljem i molitvom zadarskog nadbiskupa, klera i vjernika laika, 26. studenoga obilježavao spomen mučeničke smrti don Eugena Šutrina u njegovom rodnom mjestu Luka na Dugom otoku i u Privlaci gdje je ubijen.

Također, svakoga ljeta kada hodočasnici brodom plove prema crkvi Rođenja BDM na otočić Piškeru u kornatskom arhipelagu, saljski župljani i ostali koji im se pridruže s hodočasničkim brodom, zaustave se pokraj otočića Borovnika te bacanjem vijenca u more i molitvom spomenu se don Srećka Lovretića koji je na tom području svezan bio bačen u more i utopljen. Otkad je službu zadarskog nadbiskupa preuzeo mons. Zgrablić, Povjerenstvo je oživjelo spomen na mučeničku smrt redovnice Agneze Petroša te su vjernici Zadarske nadbiskupije u korizmi, 11. ožujka ove godine, hodočastili na njen rodni otok Molat i pohodili njen grob.

Također, dok je još bio zadarski nadbiskup koadjutor, mons. Zgrablić pohodio je Nunić u Benkovačkom dekanatu i na svetkovinu Božića 25. prosinca 2022. u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog u Nuniću predvodio misu u spomen na 81. obljetnicu mučeničke smrti don Janeza Kranjca (1914.-1941.) koji je bio župni vikar u Nuniću i Erveniku od 1939. do svoje smrti 1941. godine. Don Janezova smrt je osobito potresna, jer je bio stavljen na ražanj i njegovo tijelo ispekli su baš na Badnjak.

„Povjerenstvo kauze svakoj žrtvi na prikladan način želi dati pijetet i odrediti na koji način će se memorirati njihovo spomen obilježavanje. Povjerenstvo želi svaku žrtvu otrgnuti zaboravu jer svaka žrtva nam je važna. Svatko tko prolije krv, na bilo koji način, Crkvi je važan kao svjedok vjere koji je položio svoj život u vjernosti Gospodinu i nije iznevjerio svoje poslanje. Te žrtve i te ljude treba oteti zaboravu i treba im dati pijetet, barem minimalnu ljudsku zadovoljštinu“, istaknuo je don Filip.

Također, na sjednici se razmatrao zaključni tekst molitve koja bi se molila u Zadarskoj nadbiskupiji, čime se dodatno želi proširiti glas među pukom o tim mučenicima. To je i osnovni zahtjev kršćanskog djelovanja i poslanja po primjeru Isusa Krista, a to je molitva. U Privlaci je već zaživjela molitva koja se odnosi na don Eugena Šutrina. Sadržaj molitve želi biti reprezentativan obrazac i prikladnošću svoje formulacije i sadržaja obuhvatiti sve sluge Božje za koje se vodi proces kauze.

„I s tom molitvom želi se osvijestiti ljudima da se molimo proglašenim svecima, ali nije zabranjeno molitveno se spominjati onih koji još nisu proglašeni blaženima i svetima, ali jesu na glasu svetosti i mučeništva – to je slučaj s našim kandidatima. Postoji način, vrijeme i mjesto gdje se i kako to čini. Primjerice, u ovoj fazi postupka još uvijek se ne može slaviti misu na čast tih ljudi, kao što se to čini za blaženike i svece, ali može se slaviti misa za njih“, pojasnio je predstojnik Kucelin.

Također, u pripremi za jubilej, Svetu godinu 2025. na razini sveopće Crkve, papa Franjo odredio je da 2024. bude Godina molitve. Između ostaloga, Crkva je u tom vremenu potaknuta produbljivati molitvu i oživjeti molitvenu praksu Lectio divina. „Tražit će se načina da se ta molitva potakne, oživi, osvježi, osnaži i uđe u što više obitelji. I molitvu za naše kandidate kauze želimo proširiti među pukom u Nadbiskupiji, čiji će konačni sadržaj odobriti zadarski nadbiskup“, rekao je predstojnik Kucelin. Evidentno je da nastojanja Povjerenstva u procesu kauze padaju na plodno tlo među ljudima, što je konkretno pokazalo i Hodočašće Zadarske nadbiskupije na Molat – iako je odmak vremena od mučeničke smrti tih kandidata višedesetljetni.

„Glede reakcija ljudi na spomen naših mučenika, važno je reći da su ljudi odahnuli jer mnogi su, negdje, znali za te ljude i za te događaje, odnosno zločine koji su se dogodili. Ali, znali su i da nije oportuno i sigurno o njima govoriti. Zato su se i ustručavali govoriti o njima, uopće ih spominjati, a kamoli išta o tome izražavati u tom smjeru, osim pomoliti se na njihovom grobu. Rijetka su mjesta, poput Privlake i Luke gdje se održala javna uspomena na te događaje. U Privlaci je odmah bilo označeno mjesto gdje je don Eugen Šutrin ubijen, postavljena je spomen ploča i ljudi se tamo okupljaju na molitvu. Također, u Luci na Duhom otoku ljudi odlaze na grob don Eugena i glas don Eugenovog mučeništva je bio i ostao jak i snažan. Međutim, u nekim drugim slučajevima to nije tako, osobito u slučajevima gdje nema groba, gdje ne znamo za grob nekog Božjeg ugodnika“, rekao je don Filip, istaknuvši da memorija kod ljudi postoji.

Ali, mnogi ljudi još uvijek su u strahu, što je posljedica djelovanja i njihovog življenja u komunističkom režimu u kojem je hrvatski narod imao traumatična i dramatična iskustva kada bi se govorilo o žrtvama partizanskih i komunističkih zločina, dodao je.  „S druge strane, većina ljudi koji se sjećaju tih događaja sada su stari i još uvijek se boje za svoju djecu i za svoje unuke. Taj silan strah sada je ipak umanjen time što se sada slobodno, javno govori o tim događajima; što ljudi znaju da se o tome može govoriti, da se ovom kauzom pokušava dati neka zadovoljština za to što su proživjeli. Ljudi su ohrabreni“, poručio je don Filip.

S obzirom na živote svjedoka tih događaja prije više desetljeća, providonosni je Božji zahvat da se, ljudski gledano, gotovo u zadnji trenutak, spomen na te ljude vjerne Kristu i Crkvi otrgne zaboravu i da se nikad ne zaboravi. Ujedno, to je i odgovor na poticaje sv. Ivana Pavla II., pape koji je za svog pontifikata proglasio najviše, više stotina blaženika i svetaca – da sve mjesne Crkve u Katoličkoj Crkvi sastave martirologije, popis svojih mučenika s kraja drugog tisućljeća. Naime, 20. stoljeće bilo je najkrvavije u povijesti čovječanstva.

Svjedočanstvo kršćana do spremnosti davanja njihovog vlastitog života znak je vjere u uskrsloga Krista i vlastito uskrsnuće duše i tijela. Ujedno je zalog plodnom kršćanskom življenju budućih naraštaja, jer sjeme bačeno u zemlju uvijek klija s više plodova i uzvraća višestruko po onome tko se odrekao života u vjernosti Bogu i vrednotama u pologu vječnog života.

Kršćanski mučenici nisu ulazili u kompromise s nemoralnim ponudama svijeta, nisu podlijegali zabludama i zamamnim ponudama prolaznih svjetovnih i bezbožnih ideologija; za nijedan zemaljski interes, vlast i moć, po cijenu davanja vlastitog života, nisu pristali iznevjeriti svoje svećeničko, redovničko ili poslanje Kristovog vjernika laika.

Također, na sjednici je određeno da se priredi novo izdanje knjižice u kojima će se sabrati svi podaci o Božjim ugodnicima za koje se vodi proces kauze, jer je u cijelosti podijeljeno dosadašnje izdanje pok. mons. Rozarija Šutrina, autora knjižice ‘Dvanaestorica naše umorene braće – žrtve bogoljublja i čovjekoljublja – naš ponos i poticaj’ u kojima je don Rozario opisao živote zadarskog klera ubijenog u Drugom svjetskom ratu i poraću.

Tu je knjižicu mons. Šutrin u nakladi Zadarske nadbiskupije bio napisao o 50. obljetnici njihove okrutne smrti, kao i u sjećanje na više od 600 svećenika, redovnika i redovnica ubijenih u Crkvi u Hrvata, što je najveći broj stradaloga klera u Drugom svjetskom ratu i poraću u nekoj europskoj zemlji koja u kojoj je komunistički režim vladao desetljećima te se na osobiti način brutalno obračunavao i života lišavao pripadnike Katoličke Crkve, kler i angažirane vjernike laike.