Ivana Dizdar, jedna od govornica o knjizi, pjesnikinja je marijanske duhovne poezije, a njezina poezija govori o biblijskim događajima u kojima je prisutna Marija.

“Poticaj za pisanjem je bio višestruk. Pisanjem poezije se bavim posljednjih desetak godina. Objavila sam pjesmu koja je bila tematski vezana uz Mariju. Reakcija publike je bila pozitivna, pa sam odlučila krenuti u tom smjeru. No, treba taj Bogom dani talent brusiti i smatram da se tek sada, posljednjih godina stvorilo dovoljno materijala za zbirku marijanske poezije. Imala sam sreću da sam se godinama u Splitu sastajala sa pjesnicima, manje ili više poznatima i iznenadila sam se koliko mnogo ljudi piše i čitaju, ali vam to ne govore. Međutim, teško je marijansku duhovnu poeziju koja na to nije navikla dočarati. Razlog zašto pjesme objavljujem na Facebooku jest jer su tamo ljudi”, rekla je Dizdar, a na upit kako je iščitala Blaženu Djevicu Mariju kroz meditacije Luke Tripala rekla je da joj je “zanimljiva slika Marije kao sastajališta. To je upravo ono što je večeras učinila i što radi na pučkim pobožnostima gdje stvarno mnogi sudjeluje svim srcem. Svatko to shvati na svoj način. Ona je za mene mjesto susreta, ona je to samim time što je Bogorodica, mjesto susreta Boga i čovjeka. Druga, ona proširena slika Marije kao majke, a kažem proširena jer igra mnogo drugih uloga. Primjerice, draga mi je slika Marije kao učiteljice. Zbog toga što sam to po struci i razmišljam kako je bilo učiti Boga i kako će Bog od tebe nešto učiti. Poezija je barem danas u 21. stoljeću i dalje popularnija u užim krugovima. To joj daje čar i intimu, međutim mi ne možemo računati na masovna okupljanja, a pogotovo ako je riječ o duhovnoj poeziji. Nije lako marijansku duhovnu poeziju uopće razumjeti jer ona zahtijeva jednu otvorenost duha, predznanje i refleksiju nad onime što se pročita. Publika postoji, nije brojna, ali mislim da je svim srcem uz ono što pišem”, zaključila je Dizdar.

Ivo Džeba rekao je između ostalog, da je čitajući meditacije primijetio aktualnost s kojima se susreću te da bi to čitateljima trebalo biti atraktivno jer ove meditacije detektiraju suvremeni problem, a Marija je poput ključa koji pruža rješenje. “Čitajući te meditacije shvatio sam da su to ozbiljne meditacije za koje se valja sabrati. Meditacije su mi se vrlo svidjele jer imaju određenu aktualnost. Mnogo je stvari u kojima se Marija može uzeti kao uzor. Čini mi se da danas nedostaje “prebiranja” koje je Marija činila kroz svoj život. Prebiranje je danas luksuz, to je vidljivo primjerice u novinarstvu. Ako neka vijest ne izađe odmah ili već sutra o toj temi nemate mišljenje, nikoga za dva tjedna to više neće zanimati. Nema se vremena za prebiranje koje je ključno. Današnji svijet misli da je vrlo ažuran, ali mu nedostaje ta vrlina prebiranja koju ima Djevica Marija. Marija je pohitila u gorje Elizabeti i željela je prenijeti tu radosnu vijest drugoj osobi. Na neki način ona je prva nositeljica Radosne vijesti. Ako netko radi novinarski posao, a ako nema ljubavi, radosti i sreće koju bi podijelio sa drugom osobom, onda bi bilo poželjnije da se bavi nečim drugim”, rekao je citirajući u nastavku Gilberta Keitha Chestertona, engleskog književnika “da se krjeposti trebaju “izbalansirati s drugim krjepostima, jer inače stvari ispadaju van iz balansa. Zato je, čini mi se, Luka uzeo Mariju jer je ona balans svih krjeposti. Kad su krjeposti balansirane kao što su to u Mariji, onda je to lijek za problem današnjeg društva i Crkve”.

“Ponekad imam dojam da se Marija predstavlja kao ideal koji pokušavamo živjeti u smislu da je postavljamo na neki pijedestal uzora, no meni je takva slika hladna i ne mogu se identificirati s njom. Nedavno sam bila na konferenciji za žene na kojoj se postavilo pitanje koji je to ideal žene. U svakom slučaju mnogo toga se stavilo na ženu i osjećala sam da je to opterećujuće. Jedna od sudionica pritom je rekla da bi žena prije svega trebala biti u redu sama sa sobom s čime se djelomično slažem, ali to nije dovoljno. Smatram da ja to ipak ne mogu sama. To je duhovna perspektiva koju mi Marija pokazuje. Ti možeš biti ti samo u odnosu s Bogom. Ni ono što je ona ostvarila nije ostvarila sama. Iako je rekla Da, znamo od koga je dobila tu milost. Marija je jedna od nas. Prolazila je sve što ja prolazim, i slomljenost, odbačenost, neke lijepe i teške trenutke, ali zna se s kime ih je živjela”, rekla je Jurišić te u nastavku dodala da bi voljela napraviti istraživanje što kršćani poimaju pod pojmom ženstvenosti. “Ideja ženstvenosti koju donosim na blogu pokušava odgovoriti na pitanje vrijednosti i svijesti o tome da znam tko sam. Marija mi je odgovorila na prekrasan način kroz događaj Utjelovljenja i događaja svadbe na Kani kada Isusa potiče na akciju. Rekla bih da je to škola povjerenja. Susrela se s problemom i ona nam reflektira koji se stav zauzima tada. Ona se ne ljuti na Boga, ne mrlmja već jednostavno kaže: Što god vam rekne, učinite! Dakle, sav svoj život pa i tu ženstvenost Marija živi kroz odnos s Bogom”, zaključila je Jurišić.

Luka Tripalo, autor knjige „Ime bez svake gorčine. Biblijska razmatranja o lauretanskim litanijama“ rekao je ideja za pisanje knjige došla na poticaj glavnog urednika Glasa Koncila, a zapravo je usmjerena na litanije sasvim slučajno jer je nedjelja kada su trebale izaći novine i prva meditacija bila na blagdan Imena Marijina pa je to bio prvi znak za nastanak knjige. Duhovni plod koji bih priželjkivao kao autor ove knjige jest da se s Marije skine teški veo nedohvatljivosti i udaljenosti i da se shvati da je Marija prije svega bila jedna žena i da je upravo ta ženstvenost, dakle čovječnost, koju je živjela kao žena, majka, supruga ono što nju najdublje povezuje s nama, odnosno ono što ju je povezivalo s nama i prije nego je postala Kraljica neba i zemlje”, rekao je Tripalo.

Knjiga, ilustrirana nakitom Gospe Sinjske, sabire 56 razmatranja o Blaženoj Djevici Mariji koja su izvorno objavljivana u Glasu Koncila tijekom više od godinu dana. Riječ je o kratkim tekstovima koji uz pomoć biblijskih navoda povezuju zazive Lauretanskih litanija s Gospinim krjepostima i njihovim znakovima. Kako je Sveti Otac lauretanske litanije posljednji put proširio tek 2020., to je prva knjiga njihova potpuna tumačenja u Hrvatskoj, a iz istoga joj razloga ni u svjetskim razmjerima nema mnogo sličnih.

„Siguran sam da će polagano iščitavanje i razmatranje ove knjige biti na korist našoj duši. Ne će nam pružiti samo dublje poznavanje naše Majke, nego će nam omogućiti i da ju više volimo i više s njom razgovaramo“, zaključuje u predgovoru knjizi Josep Peguera Poch.

»Ime bez svake gorčine. Biblijska razmatranja o lauretanskim litanijama« autora Luke Tripala je knjiga objavljena u izdanju Glasa Koncila.