Na rekolekciji je izlagao vlč. Vladimir Dugalić koji je u svjetlu milosrđa i nade naglasio potrebu da Crkva bude „Crkva izlaska“.

„Bog je milosrdan i prašta. U Bogu nema negativnosti. Sakrament ispovijedi KKC naziva i sakrament obraćenja, pokore, oproštenja i pomirenja. Ne naziva se sakrament oprosta. Oprost nije isto što i pomirenje. Pomirenje polazi od kajanja, od osobe koja se kaje. Mi od Boga tražimo oprost jer se želimo pomiriti s Bogom i po kajanju dobiti oprost. Bog sve oprašta, ali oprost se mora zatražiti“, istaknuo je Dugalić.

Govoreći o nadi, predavač je rekao da nada dolazi od latinske riječ spes, što znači otvorenost i težnja prema drugome. Katekizam Katoličke Crkve u govoru o nadi upotrebljava riječ ufanje te piše: „Ufanje (nada) je bogoslovna krepost po kojoj čeznemo za nebeskim kraljevstvom i vječnim životom kao za svojom srećom, stavljajući svoje pouzdanje u Kristova obećanja i oslanjajući se ne na svoje sile, nego na pomoć milosti Duha Svetoga“.

„Stoga je naše djelovanje neshvatljivo bez ufanja. U redovničkoj zajednici ufanje znači da je Bog prisutan i da okreće sve na dobro. Krepost ufanja treba biti habitus redovničkog života. Ufanje pretpostavlja krepost vjere. Krist jest i uvijek treba biti temelj redovničkog života i autoritet redovničke zajednice. Tada nas krepost ufanja vodi prema istinski življenoj kršćanskoj ljubavi“, rekao je.

Predavač je upozorio kako u kršćanskim, pa i u redovničkim zajednicama postoji duhovna lijenost koja se sastoji u nezainteresiranosti. „Iz duhovne lijenosti razvija se očaj koji se očituje u nedostatku pouzdanja u Božju dobrotu. Mnogi žive u grijehu preuzetnosti jer smatraju da će Bog, koji je milosrdan, sve oprostiti, pa žive po svome, kako hoće“, upozorio je Dugalić.

Istaknuo je kako papa Franjo potiče da redovnici trebaju znati slušati i biti u dijalogu s ljudima; da se trebaju oduprijeti napasti osrednjosti i truditi se pronaći u redovničkom životu novu viziju i nove ideale. Da bi tako mogli djelovati, moraju se usredotočiti na obnovu, a ne na preživljavanje, rekao je predavač, podsjetivši na poticaj pape Franje: „Moramo se udaljiti od napasti u kojoj brinemo samo o preživljavanju, umjesto da živimo u punini, prihvaćajući milost sadašnjosti, čak i s rizicima koje nosi“.