U uvodnom dijelu biskup Bogdan podsjetio je povjerenike na početke rada Komisije od odluke HBK 2010. godine, čemu je poticaj dao sam papa Ivan Pavao II. s ciljem da mjesne Crkve „ne prepuste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo“. Podsjetio je i na odluku Konferencije od 2012. o imenovanju biskupijskih povjerenika koji će u župama svoje biskupije inicirati i koordinirati rad na popisu žrtava. S time u vezi usvojena je i metodologija rada povjerenstava koja je aktualna i danas. Na tragu tih zaključaka u praksi je popisivanje žrtava nastavljeno i ono se s različitim intenzitetom odvija po nad/biskupijama sukladno i ponajviše prema kadrovskim mogućnostima. Slijedom toga, povjerenici su iznijeli svoje dosadašnje rezultate na planu prikupljanja podataka o žrtvama, njihovoj provjeri, pohranjivanju u zajednički program te obradi i publiciranju u vidu članaka, monografija, zbornika i sl. Povjerenici su također izvijestili o prigodnim komemoracijama koje su zaživjele u mnogim mjestima masovnih ratnih i poratnih stradanja, obilježavanju grobišta i stratišta, zatim o ekshumiranju posmrtnih ostataka iz prošlostoljetnog razdoblja na određenim lokalitetima, o publiciranju prikupljenih podataka o žrtvama pojedinih mjesta, krajeva i slično. Povjerenici su iznijeli i poteškoće s kojima se susreću, ponajviše u provjeri postojećih podataka za koje se traži provjera župnih matica, a koje se međutim nalaze u raznim državnim ustanovama što otežava provjeru i daljnje istraživanje. S time u vezi, govorilo se o potrebi izvršenja sporazuma povratka oduzetih matičnih knjiga Crkvi. Povjerenike je don Šimun Šindija upoznao s promjenom programa za popisivanje žrtava koji je bilo potrebno “osvježiti”, sukladno novim tehničkim i sigurnosnim mogućnostima koje omogućuje HBK, a povjerenici su iznijeli svoja zapažanja i prijedlozima pridonijeli tome da program odgovara dosadašnjem njihovu radu te unapređenju mogućnosti za rad.