Prvi dio sjednice činila je rasprava o bioetičkim izazovima sadašnjice s naglaskom na pobačaju za koji je u pripremi novi zakon, a koji izaziva izražene društvene prijepore. Vijeće je obrađivalo temu s više aspekata. Dok se hrvatski javni prostor, pojedina radna mjesta (među inima i ona koja određuju održivost i razvoj cijelog društva, poput državnih dužnosnika, pravnika, liječnika, pa i učitelja te znanstvenika), ali i osobni odnosi „običnog čovjeka“ nalaze u stanju latentnog tinjanja vrijednosnog sučeljavanja oko niza bioetičkih tema (koncept „roda“ i njegova implementacija, pobačaj, medicinski potpomognuta oplodnja, poimanje ljudske spolnosti i prava osoba s homoseksualnim, biseksualnim i transseksualnim orijentacijama, redefiniranje braka i obitelji, uloga roditelja u odgoju djece i dr.), postavlja se pitanje kako se vjernik treba postaviti prema takvim bioetičkim sučeljavanjima u hrvatskom društvu.

Glede pitanja pobačaja, Vijeće je mišljenja kako je potrebno znatno više koristiti dominantne i sve brojnije znanstvene dokaze biomedicinskih istraživanja o početku života začećem, kao i pravna mišljenja nadležnih katedri većine sveučilišta u Republici Hrvatskoj. Tu argumentaciju potrebno je na primjeren način artikulirati za uvrštavanje u školske kurikulume, a posebice za pastoralni rad s obiteljima u svim hrvatskim biskupijama. Upućeno je i na vrijedna pravna rješenja nekih država čije državno-političke strukture eksplicitno uvažavaju kršćansko viđenje ove tragične pojave suvremenog društva. Zaključeno je kako će Vijeće temeljem rasprave o toj temi formulirati svoje očitovanje te ga dostaviti Konferenciji na znanje.

U drugom dijelu sjednice članovi su tematizirali ulogu Vijeća i pripadnog Ureda za laike u svjetlu dokumenta HBK Za život svijeta, za koji je sa žaljenjem ustvrđeno kako je nedovoljno iskazan interes da se upozna i primjeni u pastoralnoj praksi u našim nad/biskupijama.

U prijedlozima za unaprjeđenje djelovanja Vijeća i za daljnju promociju laikata u Hrvatskoj istaknuto je kako je potrebno dodatno se angažirati oko promjene naslijeđenog mentaliteta hrvatskih katolika prema kojem je aktivnost Crkve većinom zadaća klera i redovništva, premda je niz uspješnih društvenih angažmana hrvatskih laika već pokazao jasne pomake u tom smislu, a koji su prepoznati i u međunarodnim katoličkim ustanovama i udrugama.

Izraženo je i mišljenje kako je potrebno suočavanje s elementima fanatizma i fundamentalizma u nekim oblicima djelovanja organiziranog laikata, kao i prisutne opasnosti parcijalnog pristupa u pogledu naglašavanja zauzimanja samo za određene istine vjere i morala, a ne cjelovita pristupa evanđelju, posebice evangelizacije u odnosu na svijet znanosti, kulture i obrazovanja.

Zaključeno je kako je potrebno formirati laike u duhu kulture dijaloga i komunikacije s drugima, a formaciju promovirati kao višeobličnu aktivnost, naglasak staviti na različite oblike škola, sastanaka i seminara koje će u različitim prigodama omogućiti susret s kršćanskim naukom, a Vijeće bi u tom smislu trebalo biti tijelo koje potiče, pomaže i promovira formaciju laika. U svezi s time istaknuto je da bi u Uredu za laike trebalo zaposliti još jednog djelatnika.

Sjednica Vijeća bila je plodna i u pogledu iznošenja teškoća i izazova angažiranih laika s predstavnicima klera i teolozima, ali i obrnuto. Nadajući se kako je to početak dijaloga na obostrano plodno crkveno djelovanje sjednica je zaključena mišlju o potrebi češćeg međusobnog susretanja i komuniciranja.