Održana Zlatna harfa za Zadarsku nadbiskupiju u crkvi sv. Frane u Zadru

Ovogodišnja glazbena tema Harfe koja okuplja nastup dječjih župnih zborova je jubilej 800. obljetnice Božića u Grecciu i Stigme sv. Franje.

Na Harfi je nastupilo oko 250 djece u 7 dječjih župnih zborova. Dječji zbor Sv. Lovre, Kali, s voditeljicom Lanom Cimera, izveli su autorsku pjesmu ‘S tobom ljubav pobjeđuje’ (Ana Vidov) i Blagoslov. Dječji zbor Janjevački anđeli iz Kistanja (s. Blaženka Delonga) izveli su ‘Vijek hvaljen budi’ i ‘S Franjom pred jaslama’. Dječji zbor iz župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Pašmanu (don Mario Mršić) izveli su ‘Jerihonske zidine’. Dječji zbor iz župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Privlaci (don Žarko Relota) izveli su ‘Danas smo sretni’. Dječji zbor Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Zadra (s. Benita Antolović) izveli su ‘Uzmite, jedite’ i ‘Hvala ti na ovoj gozbi’. Dječji zbor župe Sv Josipa iz Zadra (Nataša Arbanas) izveli su ‘Glasnik velikoga Kralja’ i ‘Ljubav se rodila’ i dječji zbor ‘Slavuji sv. Ante’ župe sv. Ante Padovanskog iz Zadra (s. Marijana Mohorić) izveli su ‘Agnus Dei’ i ‘Slatko je u mom osjetiti srcu’ (tekst: sv. Franjo Asiški; glazba: Riz Ortolani; prijevod: o. Kornelije Šojat).

Kroz program je vodio mr. don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije, koji je ispratio generacije djece na susretima Harfe koju vodi već 25 godina. Osobito je ohrabrio i pozdravio kao primjer i drugima, pa i većim i gradskim župama, prisutnost tri nova dječja zbora na Harfi, od kojih su dva s otoka, iz Kali i Pašmana te zbor iz Privlake. Bio je to njihov prvi nastup na Harfi. Čestitavši im na angažmanu, rekao je da su pogotovo otočani ugodno iznenađenje i osvježenje ovogodišnje Harfe.

Don Gašpar je istaknuo da dječji zborovi u župama njeguju crkveno liturgijsko pjevanje kao „raspjevani poslužitelji kod euharistijskog slavlja. Služe Bogu i potiču narod da aktivno sudjeluje u liturgiji, da potaknuti lijepim pjevanjem uzdignu dušu Bogu“. Dodić je zahvalio djeci koja se na taj način daruju u svojoj župu, redovnicama i vjernicima laicima koje ih vode i okupljaju na probama te obogaćuju misna slavlja i život župe.

Don Gašpar je prigodno razmatrao temu Harfe, uz visoki jubilej prvih živih jaslica koje je postavio sv. Franjo Asiški na Badnjak 1223. u Grecciu blizu Asiza, godinu dana prije nego je dobio stigme. Rekavši da su Greccio i sv. Franjo po uprizorenju živih jaslica postali „novi Betlehem“, don Gašpar je naglasio da je i Zlatna harfa odraz betlehemskog svjetla, a djeca po svojim izvedbama koja slave Isusa poput uprizorenja novog Betlehema.

„Taj čarobni prizor je snažno podsjećanje na pravi smisao kršćanskog Božića i na njegovu poruku za nas. Ovako je sv. Franjo molio sa svojom braćom na Božić: ‘Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu! Jer nam je presveto ljubljeno Dijete darovano, rodilo se za nas na putu i bi položeno u jasle, jer za nj ne bijaše mjesta u svratištu’.

Sv. Franjo Asiški bio je osobito posvećen Djetetu Isusu i smatra se da je ideju za postavljanjem živih jaslica dobio nakon što je posjetio betlehemsku špilju, mjesto Isusova rođenja, tijekom hodočašća u Svetu Zemlju. Toma Čelanski pripovijeda: ‘U vezi s tim vrijedno je trajnog spomena i pobožnog slavljenja ono što je svetac ostvario tri godine prije svoje slavne smrti u mjestu Greccio, na dan Rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Bijaše u tom kraju čovjek imenom Ivan, dobra glasa i još boljeg života, veoma drag sv. Franji jer je, premda plemenita roda i vrlo čašćen u svom kraju, više cijenio plemenitost duha nego tijela. Oko dva tjedna prije svetkovine Rođenja, sv. Franjo ga pozva k sebi i reče: ‘Ako želiš da slavimo Isusovo rođenje u ovom mjestu, odi i pripremi što ti kažem: htio bih prikazati Dijete rođeno u Betlehemu i na neki način, tjelesnim očima vidjeti nevolje u kojima se našao lišen onoga što je potrebno novorođenčetu, kako je bio smješten u štalu i kako je ležao na slami među volom i magarcem’. Čim je to čuo vjerni i pobožni prijatelj, spremno pođe u određeno mjesto pripremiti sve potrebno prema želji sveca’“, citirao je don Gašpar zapis iz Franjevačkih izvora.

Nadalje, Toma Čelanski je zapisao: „I dođe dan savršenog veselja, vrijeme klicanja! Za tu prigodu ovdje su sazvana mnoga braća iz različitih krajeva; muškarci i žene dolaze veselo iz obližnjih kuća noseći, svatko prema svojim mogućnostima, svijeće i baklje da rasvijetle noć u kojoj je na nebu zasjala sjajna zvijezda koja obasjava sve dane i sva vremena. Na kraju dolazi Franjo, vidi da je sve postavljeno prema njegovoj želji i blista od radosti. Sada se uređuje štala, u nju se unosi slama i uvode se vol i magarac. U tom dirljivom prizoru blista evanđeoska jednostavnost, slavi se siromaštvo i preporuča se poniznost. Greccio je postao novi Betlehem“ (Franjevački izvori, 469).

Dodić je podsjetio i kako je sv. Bonaventura opisao noć u kojoj su nastale prve žive jaslice: „Braća su pozvana, ljudi su u zajedništvu pohitali, njihovi glasovi odjekivali su šumom, a tu časnu noć proslavila su mnogobrojna i sjajna svjetla te zvučni psalmi veličanja”. I Franjin evanđeoski proživljeni Božić u svima prisutnima stvara izvanredno iskustvo koje postaje pravo obraćenje srca po susretu s blagim, poniznim i siromašnim Isusom. Ovo je božićna  noć, ali jednog posebnog Božića. Sada je kasna noć u Grecciu, meni dragom gradu. Narod se vratio svojim kućama, baklje su se ugasile, glasovi su tihi, tišina vlada. Ali moje oči ponovno proživljavaju one divne i svečane trenutke koji su upravo prošli, moje uši još uvijek čuju melodiju hvalospjeva koje smo razdragano pjevali Gospodinu. Ovaj Božić nećemo zaboraviti, zauvijek će ostati utisnut u našim srcima“.

Don Gašpar je potaknuo djecu da razmisle o značenju koje pridaju Božiću, da spoznaju Zvijezdu koja obasjava sve dane i vremena, da svojim glasovima i pjevanjem i dalje budu svjetlo na liturgijskim slavljima. „Samo ako je Isus naš gost, slavlje je uspješno; samo ako ga pozovemo da slavi s nama, možemo doživjeti pravu radost“, poručio je don Gašpar, poželjevši dostojanstveno vrednovanje liturgijskih slavlja pjevanjem.

„Ako ljubav ne obnavljamo, gubimo kontakt s onim što nas oživljuje“

Nastupu zborova prethodilo je misno slavlje koje je predvodio fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima. Fra Tomislav je rekao da je uprizorenjem jaslica u Grecciu sv. Franjo želio da se ne zaboravi uspomena na dijete Isusa. „Opasno je za ljubav kad se zaboravi. Zato i slavimo misu – misa je spomen čin na kojem se sjećamo Božje ljubavi, obnavljamo je. Ako ljubav ne obnavljamo, onda gubimo kontakt s onim što nas oživljuje“, upozorio je fra Tomislav, rekavši da je uloga i glazbe podsjetiti nas na Božju veličinu.

„Pozvani smo uskladiti note našeg života s Božjim notama. U tom glazbenom crtovlju, violinski ključ je križ koji sve naše note, polovinke, četvrtinke, šesnaestinke, dovodi do punine. I kada padamo, Gospodinu trebamo dopustiti da on postavlja povisilice i snizilice, da ih on upravlja, a ne da mi sami sebe povisujemo ili snižavamo u životu, nego da dopustimo Bogu da on to čini. Tako usklađeni s Božjom ljubavlju, pjevamo kako on želi i naš život postaje pjesma Božjoj dobroti i ljubavi. Bog ne traži od nas da budemo savršeni u izvedbi, nego da damo svoje srce“, poručio je fra Tomislav, istaknuvši da je bitno uhvatiti Božji ritam.

„Bog koji se u djetetu Isusu spustio s neba na zemlju, uhvatio je naš ljudski ritam. Bog se ponizio da je postao malo dijete koje ne zna ni govoriti. Učio je govoriti od majke Marije i Josipa, da bi on nas onda učio govoriti Božjim jezikom. Da bi mi, slušajući njega koji je naučio naš jezik, naučili govoriti njegov jezik, jezik Božje ljubavi. Svi smo pozvani uhvatiti Božji ritam. Ljubav uvijek ima ritam onoga koji je sporiji“, rekao je fra Tomislav.

Istaknuo je i kako je važno da svatko otkrije svoje mjesto u životu. „Nitko ne može pjevati sve glasove. Kad čovjek nađe svoje mjesto, može pjevati glasom kojeg mu je Bog dao i da voli kad drugi pjeva svojim glasom, onda se upotpunjujemo. Bitno je pronaći svoju notu, svoj glas, svoju pjesmu i uživati i kad drugi pronađe svoje note. Onda zajedno pjevamo veliku Božju pjesmu“, poručio je provincijal Šanko.

U Molitvi vjernika molilo se i za mir u Svetoj Zemlji i Ukrajini.

Na početku susreta, prije mise, sudionike Harfe pozdravio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Čestitao je djeci na trudu da pjevaju u svojim župama, voditeljima koji rade s djecom i prate ih na tom putu, kao i roditeljima na podršci pjevanju njihove djece, što čine rado i sa srcem. Crkvene pjesme su odraz ljepote i bogatstva Boga kojem su upućene te je nadbiskup potaknuo djecu da i dalje kroz pjesmu uzdižu svoj duh Bogu koji je izvor istinske ljepote i umjetnosti. Poželio je djeci da i dalje pjesmom proslavljaju Boga.

Svi su zahvalili franjevcima na domaćinstvu za održavanje Zlatne harfe u crkvi sv. Frane. Caritas Zadarske nadbiskupije priredio je okrepu za sudionike susreta koji je završen zajedničkim druženjem u klaustru samostana sv. Frane, izvijestio je Tiskovni ured Zadarske nadbiskupije.