Susret je započeo okupljanjem ispred ulaza u dvorište biskupove rodne kuće u 16 sati polaganjem svijeća i cvijeća ispred kamenog reljefa te prigodnom molitvom koju je predvodio župnik preč. Željko Zec. Na stepeništu lijepo uređene starinske kuće u kojoj je 16. travnja 1812. rođen taj veliki sin ovih prostora.

Radni dio susreta započeo je predavanjem povjesničara Josipa Šiklića o temi „150 godina izlaženja lista Naša sloga“, prvog hrvatskog lista za Hrvate u Istri i na Kvarneru. List je po prvi pit izašao 1. lipnja 1870., u malom formatu, na 4 stranice. Pokretanje Naše sloge, kao i prvog kalendara Istran (1869.), snažno je idejno i financijski podupirao biskup Dobrila. Na pokretanje lista Dobrila se vjerojatno odlučio u Rimu, u kojem je krajem 1869. prisustvovao na Prvom vatikanskom saboru gdje se je družio s biskupom Josipom Jurjom Strossmayerom. Na početku izlaženja Naše sloge odgovorni urednik bio je svećenik Krčke biskupije Antun Karabaić, no stvarno ga je uređivao Mate Batian.

Preporodni list Naša sloga osmišljen je kao poučni gospodarski i politički list. Tiskan je i izdavan pod motom „Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari”. Od 1889. do 1915. list je izdavan u Puli. U početku  je bio dvotjednik, kasnije se je ustalilo tjedni izlaženje. List je pokrenut u Trstu jer je Trst u 19. stoljeću imao dominantan utjecaj u kulturnom životu Istre gdje se okupljao veći broj hrvatskih i slovenskih intelektualaca. U Trstu je djelovalo Slavijansko društvo kojem je Dobrila pristupio 1848. godine, a koje je 1849. pokrenulo mjesečnik Slavijanski rodoljub, dijelom namijenjen i Istri člancima na slovenskom, i hrvatskom ilirskom jeziku. Dobrila je u Trstu objavio svoj molitvenik “Oče budi volja tvoja”, koji je vrlo brzo postao najomiljenija knjiga istarskih Hrvata, iz koje su mnogi naučili prepoznavati slova i čitati, rekao je prof. Šiklić.

Za razliku od preporodnih listova Banske Hrvatske i Dalmacije koji su se na početku narodnog preporoda obraćali inteligenciji kao jezgri domoljuba pozvanoj da budi sve slojeve naroda, Naša sloga obraćala se izravno istarskom hrvatskom seljačkom puku. Naša sloga je bila u svome pisanju vrlo blaga i kompromisna, nije izlazila s borbenim programom već je posvećivala veću pažnju političkom odgoju hrvatskih seljaka, poticala u njima ljudsku i nacionalnu samosvijest i vrlo oprezno ukazivala na pripadnost Istre Hrvatskoj, gdje je podržavala Narodnu stranku. Naša sloga posvećivala je veliku pažnju općinskim izborima i borbi da općine dođu u hrvatske ruke, zatim pokrajinskim i parlamentarnim izborima, zalažući se da se biraju naši i pošteni ljudi. Od 1874. u listu se počinju osjećati ideje mladih pravaša. Od 1877. list počinje izlaziti u većem formatu. Naša sloga je bila ne samo pratilac izvjestitelj o političkom i gospodarskom životu Hrvata u Istri nego je često bila osnovni činilac hrvatske politike u Istri. Taj je list sustavno poticao hrvatsku državotvornu i političku misao i učvršćivao hrvatski identitet Istre, rezimirao je Šiklić. Na kraju je pročitao ulomak iz spomen knjige biskupa Dobrile u kojem je citirana njegova misao da želi počivati na groblju Majke Božje podno Berma. Ako se ovih dana, nakon deset stoljeća u Istru vraćaju relikvije sv. Romualda, valjda se nakon 130 i više godina mogu vratiti u Istru posmrtni ostaci znamenitog, zaslužnog i slavnog sina istarskih Hrvata biskupa Jurja Dobrile, zaključio je predavač.

Uslijedilo je izlaganje vlč. mr. Mladena Juvenala Milohanića o biskupu Dobrili koji je lijepo i koncizno, kroz sedam točaka sažeo velike zasluge tog duhovnog i političkog velikana koji je neprocjenjivo mnogo učinio za istarskog čovjeka. Predavač je spomenuo da je o njemu do sada izdano 6 knjiga i više stotina članaka, a sačuvano je oko 6000 njegovih rukopisa. Njegovo ime nosi najviša obrazovna ustanova u Istri – Sveučilište Jurja Dobrile u Puli. Izdao je brojne publikacije upućene puku, a najvažniji je svakako molitvenik „Oče budi volja tvoja“. Osnivao je zaklade za podupiranje talentiranih siromašnih studenata, a kao saborski zastupnik sudjelovao je u radu raznih odbora preko 20 godina. Dr. Juraj Dobrila bio je svećenik, profesor, župnik, kanonik, ravnatelj, saborski zastupnik, parlamentarac i zastupnik u Poreču i Beču, pisac, izdavač, rodoljub, osnivač đačkih zaklada, graditelj crkava i župnih stanova, miroljubivi pobožnik, zaštitnik siromašnih i neukih i branitelj potlačenih i obespravljenih. Bio je vrsni intelektualac, visokotalentirana osoba koja je upornošću i radinošću ustrajala u životu na raznim dužnostima i službama, davao je sve od sebe  – ljubeći nadasve Boga i čovjeka u priprostom puku Hrvata, Talijana, Slovenca ili Austrijanca. Svojim jedinstvenim svestranim djelovanjem usmjerenim uvijek žarko jednome cilju – na slavu Božju i dobrobit puka, biskup Juraj Dobrila trebao bi i danas biti uzor političkim, vjerskim i kulturnim djelatnicima jer je svoj osjećaj za pravo i pravdu svima, ne samo naglašavao nego i provodio u duhu humanosti i Evanđelja.

Mirjana Ferenčić iznijela je zatim kronologiju procesa otkupa imanja vezanog uz biskupovu rodnu kuću, koji je započet 2013. godine u cilju objedinjavanja njemu posvećenog muzejskog prostora. Nakon stupanja u kontakt s nasljednicima iz Pule, Opatije i Njemačke otkupljen je i primljen na dar dio suvlasničkih udjela u privatnom vlasništvu, a za dio u vlasništvu Grada Pazina izvršena je zamjena zemljišta u vlasništvu župe pored župne crkve sv. Lucije za potrebe izgradnje groblja kojeg župa nije imala. Proces je uspješno završen te je Župa sv. Lucije Pazinske postala cjeloviti vlasnik i posjednik imanja rodne kuće biskupa Dobrile. Prije završetka prvoga dijela programa ispred biskupove rodne kuće podijeljene su zahvalnice osobama zaslužnima za razrješavanje procesa otkupa suvlasničkih dijelova. Zahvalnica je uručena i Alekseju Červaru iz Opatije koji je svoj suvlasnički udio poklonio župi.

Uslijedilo je otvorenje novoizgrađenog Društvenog doma „Dr. Juraj Dobrila“, uz svečani blagoslov biskupa u miru mons. Ivana Milovana. O kronologiji događaja uz izgradnju društvenog doma govorila je Mirjana Ferenčić. Stari omanji društveni dom izgorio je u listopadu 2013. godine. Izgradnja novog, na lokaciji udaljenoj nekoliko stotina metara, započela je u rujnu 2017. a dovršena je dan prije inauguracije, 19. lipnja 2020. godine. Vrijednost objekta procijenjena je na oko sedamsto tisuća kuna, u čemu je grad sudjelovao sa sto tisuća a ostalo su donirali mještani Ježenja, materijalom, radom i novčanim donacijama. Pomoć je pristigla i od izvođača radova iz susjednih mjesta, pa su tom prigodom posebno zaslužnima podijeljene zahvalnice.

Tom se je prigodom okupljenima obratiti pazinski gradonačelnik Renato Krulčić koji je istaknuo da taj objekt predstavlja sinergiju, zajedništvo, našu slogu.

Mons. Milovan je, prije blagoslova podsjetio da izgradnja ovoga doma utjelovljuje i potvrđuje geslo tiskovine Naša sloga o kojoj je bilo riječi u prvome dijelu programa, da „slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari.“ Zaželio je mještanima da im ovo okupljalište bude mjesto gdje će se ljudi izgrađivati u čovječnosti, po uzoru na biskupa čije ime dom nosi.

Čast simboličnog otkrivanja naslovne ploče doma povjerena je najstarijoj mještanki Ježenja, devedesetogodišnjoj Josipi Ukušić koja je to učinila zajedno sa svojim unukom Karlom.

Misa zahvalnica u čast biskupu Jurju Dobrili održana je u župnoj crkvi u Svetoj Luciji u nedjelju, 21. lipnja.