Odredište hodočašća je bila župa sv. Stjepana u Luci, rodna župa don Eugena koji je nositelj skupine Slugu Božjih Zadarske nadbiskupije za koje je pokrenut proces kauze.

Hodočašće je počelo pobožnošću križnog puta od dugootočke župe Zaglav, preko Žmana do Luke u dužini osam kilometara. Na postajama križnog puta čitala su se razmatranja o mučeničkim smrtima šesnaest Slugu Božjih Zadarske nadbiskupije za koje je pokrenut proces kauze. To su svećenici: Janez Kranjc, Ljubomir Magaš, Mirko Didović, Ante Letinić, Ante Adžija, Ante Ćotić, Nikola Kuvač, Šime Batković, Ivan Tičić, Ivan Manzoni, Srećko Lovretić, s. Agneza Petroša, bogoslov Blaženko Dunatov, sjemeništarac Vojko Gregov i vjernik laik Ivo Mašina.

Nakon četverosatne pobožnosti koju je predvodio nadbiskup Zgrablić, slavljena je misa na obali podno župne crkve sv. Stjepana u Luci, gdje je don Eugen predvodio svoju mladu misu 3. kolovoza 1938. godine.

Sjećanje na povijesne događaje „želi doprinijeti očuvanju našeg identiteta i našeg duhovnog, vjerskog i moralnog temelja. Povijest nije samo zapis prošlih događaja, već i izvor nadahnuća i pouke za sadašnjost i budućnost“, rekao je nadbiskup.

„Mučenici su spremno podnijeli progon jer su znali da Božja pravednost i ljubav imaju posljednju riječ“, istaknuo je nadbiskup.

„Progon ne uništava Crkvu nego je jača, jer je ukorijenjena u Kristu koji je pobijedio smrt. Život don Eugena svjedoči o vjernosti Kristu do kraja, u ljubavi i istini. Mučeništvo i progon, premda teški i bolni, nisu kraj za one koji vjeruju. Kršćanska nada nije puki optimizam, već povjerenje u Božju vjernost i njegovu pobjedu nad zlom. Mučenici svjedoče da smrt nije kraj, nego prijelaz u puninu Božje slave. Njihova žrtva nije uzaludna, već postaje izvor nadahnuća, snage i obnove za Crkvu“, poručio je propovjednik.

Nadbiskup je prenio i dijelove iz zapisa sjećanja svjedoka koji je 1945. bio desetogodišnjak, o okolnostima smrti don Eugena. Svjedok se prisjeća blagog osmijeha don Eugena i susreta s njim kad ga je dječak pozdravio kao novog župnika.

U noći don Eugenovog ubojstva, 26. studenog 1945., Privlaka je bila „prestrašena viješću da je more u Sebačevu izbacilo tijelo don Eugena. Rodbina župnika govorila je kako se župnik don Eugen nije vratio, nakon što su ga dvojica mladića pozvala da podijeli sakramente njihovoj majci koju je, navodno, udario konj“, zapisao je svjedok.

Prije don Eugena, Privlaka nije imala župnika dvije godine, jer su komunisti bili uhitili njihovog župnika Antu Matacina. Prvu misu u Privlaci don Eugen je imao na svetkovinu Krista Kralja u nedjelju, 24. studenog. Privlačani su bili oduševljeni novim župnikom. Jutro nakon ubojstva, 27. studenog 1945., dva privlačka ribara ugledala su mrtvo tijelo župnika u plićaku punte Sebačevo. Brojni Privlačani došli su na mjesto ubojstva župnika.

„Vidim i sada lokvu krvi i dijelove njegove odjeće, što je sve upućivalo da je na tom mjestu prije smrti prethodilo mučenje. Pronio se glas da je oko 300 m zapadno, u napuštenom poljskom bunaru viđen i župnikov crni šešir. Netko ga je uzeo i odnio prema župnoj kući. Mrtvo tijelo najprije je uneseno u crkvu. Na glavi su bile rupe puščanog metka. Ljudi su dolazili, škropili blagoslovljenom vodom i glasno molili. U tom tužnom času shvatio sam da su zli ljudi ubili pravednika“, zapisao je svjedok.

„Okrutna i nepravedna smrt don Eugena nije bila kraj, već prijelaz u vječni život s Bogom i postala je sjeme iz kojeg raste novi život vjere i zajedništva u Kristu. Don Eugenovo predanje Bogu, njegova ustrajnost u vjeri i spremnost da se po služenju bližnjima ne odrekne Krista ni u po život opasnim trenucima je pšenično zrno koje je palo na tlo, a iz njega je niknulo ohrabrenje i svjedočanska vjera za sve nas“, rekao je nadbiskup Zgrablić.

„Umrijeti kao pšenično zrno i donositi obilat rod ne znači samo podnijeti žrtvu u ekstremnim trenucima, nego svakog dana živjeti svoje poslanje s ljubavlju. Živjeti kao pšenično zrno znači činiti što je Bogu milo, vršiti njegovu volju. Vršiti njegovu volju znači unositi njegov Duh u naše odnose, djela i odluke. Kada živimo svoju vjeru kroz služenje, oprost i suosjećanje, ugrađujemo vječnost u sadašnjost, unosimo Božje kraljevstvo u stvarnost koju dijelimo s drugima“, poručio je mons. Zgrablić.

Jubilejska godina je vrijeme milosti, milosrđa i oprosta te je nadbiskup govorio i  o opraštanju kao činu ljubavi koji nas oslobađa i daje nam mir, na što nas poziva i Krist.

Nadbiskup je podsjetio da se u Luci obilježilo i 1000 godina Hrvatskog kraljevstva, kojim povodom su 1926. u Luci vjernici podigli crkvicu sv. Nikole. Ovogodišnja obljetnica 1100 godina od Hrvatskog kraljevstva i krunjenja kralja Tomislava „izraz je našeg narodnog identiteta, vjere i zahvalnosti Bogu za dar slobode i opstanka hrvatskog naroda“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da nam mučenici i svjedoci vjere pokazuju put hrabrosti, ustrajnosti i vjernosti Kristu u svim okolnostima života.

Hodočašće su organizirali Povjerenstvo za kauzu slugu Božjih Zadarske nadbiskupije s predstojnikom don Filipom Kucelinom i don Frane Šindija, župnik Luke, Sali i Žmana sa suradnicima.

Prije mise, nadbiskup Zgrablić predvodio je molitvu odrješenja za pokojne kod groba don Eugena koji je 29. studenog 1945. pokopan u obiteljskoj grobnici na groblju pokraj lučke župne crkve sv. Stjepana, tri dana nakon što su ga u 31. godini života ubila dvojica komunista u Privlaci gdje je bio župnik svega šest dana.