Predavanju je prethodila misa koju je predvodio fra Domagoj Runje koji je euharistijsku molitvu predmolio na crkvenoslavenskom jeziku i time na jedinstven način uveo u smisao tog događaja, tj. zahvalnost nad jedinstvenom duhovnom baštinom koju je naš narod stoljećima imao privilegiju uživati – slušati misu na narodnom jeziku.

Dr.sc. Ana Šimić sa Staroslavenskog instituta u Zagrebu u svom predavanju uvela je u baštinu hrvatskog glagoljaštva, baštinu koja je oplemenjivala narod punih 11 stoljeća. Istaknula je kako je glagoljaštvo u svojoj biti bilo služenje nepovlaštenim članovima društva, malom čovjeku kojem nije bio dostupan „elitini“ akademski, politički i crkveni svijet kojim je vladao latinski jezik.

Brige pape Ivana X. oko narodnog jezika u liturgiji kao mogućeg odstupanja od uniformiranosti s Rimom, pokazale su se neutemeljene, jer je hrvatski narod duboko utkao u svoj identitet vjernost Katoličkoj Crkvi, istaknula je dr.sc. Šimić. „Marija je najspominjanija žena u svim glagoljaškim tekstovima, postoji cijeli niz glagoljaških marijanskih misa, molitava i oficija“, kazala je Šimić.

Važan dio glagoljaške kulturne baštine posvećen Blaženoj Djevici Mariji ostao je sačuvan u pjesmi, starim napjevima kao što je „U sve vrime godišta“, te „Gospin plač“ koji je dio procesije „Za križen“.

Uoči Dana državnosti, to predavanje još je jednom podsjetilo na bogatu kulturnu i duhovnu baštinu hrvatskog naroda koja je utemeljena na velikoj privrženosti prema Blaženoj Djevici Mariji.