Održano vatrogasno zavjetno hodočašće Skrovitoj Gospi Šumanovačkoj

Uz predvoditelja misnog slavlja kancelara Nadbiskupskog ordinarijata mr. Dragu Markovića te domaćeg župnika vlč. Ivana Živića, u svečanom mimohodu do oltarnog prostora sudjelovali su članovi dobrovoljnih vatrogasnih društava iz Županje, Bošnjaka, Vrbanje, Gunje, Strošinaca, Soljana, Račinovaca, Đurića, Posavskih Podgajaca, Rajevog Sela i Drenovaca.

Vlč. Marković homiliju je započeo osvrćući se na naviješten evanđeoski ulomak koji govori kako je Isus ozdravio gluhog mucavca. Ukazavši kako ovog puta nije slučaj da gluhonijemi čovjek, čovjek u potrebi, sam dolazi k Isusu, već se ovdje otkriva značaj i uloga drugih, poručio je: „Nitko ne može do Isusa sam. Bitna je uloga i drugih u našem životu, naročito na vjerskom polju. Po Crkvi i s Crkvom, u odnosu na druge i s drugima, pozvani smo upoznati svoga Boga i s Njim živjeti zajedništvo. Iako smo pozvani i sami gajiti razgovor s Bogom, a to je molitva, činjenica je da svoju vjeru, svoje kršćanstvo ne smijemo, ali i ne možemo privatizirati”.

„Tko su svi ti koji su bolesnog, potrebnog doveli k Isusu? Ako gledamo i ispravno shvaćamo naše sakramente, naročito sakramente inicijacije, zar nisu svi ti koji ga dovode naši katehisti koji nas uče sadržajima vjere, nisu li to naši roditelji koji nas ohrabruju, koji nas dovode k Isusu, nisu li to naši kumovi koji za nas jamče i svjedoče… U svemu ovome pozvani smo prepoznati sakramentalne događaje koji su česta stvarnost našeg vjerničkog života. Živeći sakramente, ne živimo ih sami, već uvijek u odnosu s drugima, od drugih ponukanih, naučeni, ohrabreni, od Isusa izliječeni“, istaknuo je.

Potom je povukao paralelu između zajednica dobrovoljnog vatrogasnog društva i Crkve, istaknuvši da ih povezuje dobrovoljnost. „Biti član Crkve, biti vjernik jest čin slobode. Isus poziva. Čovjek, ako hoće, može se odazvati Njegovu pozivu, ali Isus nikada nikoga ne prisiljava. Također, taj Isusov poziv nije privlačan na način da bi obećavao nešto poput uspjeha, zdravlja, životnog napretka i ljepote, već poziva uz upozorenje da će svaki dan trebati uzeti križ svojega života… Ipak, čovjek to želi učiniti iz svoje slobode, jer vjeruje da je to put koji vodi konačnom dobrom cilju. Jednako tako, kada se vi odlučujete pristupiti vatrogasnom društvu i to je čin slobode, a to činite kako bi proširili krug dobrote. Time što se učlanjujete u dobrovoljno društvo koje pomaže ljudima, vi želite biti od pomoći u svakoj akciji i inicijativi, a na poseban način kada nekoga zadesi neko zlo. Jer, nije samo da gasite vatru, nego pomažete u bilo kojoj nesreći i priskačete u pomoć onima koji su u potrebi“, rekao je vlč. Marković.

Podsjećajući okupljene da se nalaze u Gospinom svetištu, istaknuo je kako je uz Isusa njegova Majka Marija svima nama prvi primjer dragovoljnog predanja. „Iako kao vatrogasci na poseban način častite i utječete se sv. Florijanu, vjerujem da današnji spomendan sv. Majke Terezije iz Kolkate svima nama ima što poručiti“, rekao je propovjednik, dodavši kako je Majka Terezija bila genij žene, ona koja je mijenjala sliku svijeta, čiji je život svima svjedočanstvo radosne ljubavi.

„Pristupajući najsiromašnijima, bolesnima, napuštenima i umirućima, mijenjala je sliku društva, svijeta i Crkve. Žena koja je mnogima dala ljudsko dostojanstvo, tako u društvu često nažalost pogaženo, iznakaženo… Mi joj se divimo. No, je li dovoljno samo se diviti? Vrijeme je već da je svi počnemo nasljedovati, da od nje počnemo učiti“, rekao je među ostalim vlč. Marković.

Podsjetio je na njezine riječi: „Često se osjećam poput olovčice u Božjim rukama. On je taj koji piše, On je taj koji razmišlja, On je taj koji čini pokrete, na meni je samo da budem olovkom“ te je potaknuo okupljene: „Doživimo se i mi poput olovke u Božjoj ruci, kojom Bog želi s nama i po nama ispisivati bolje i ljepše stranice koje su pred nama. Naše je da počnemo činiti nešto lijepo za Boga, a drugi će nastaviti“.

Na kraju homilije okupljenim vatrogascima poželio je što manje požara, poplava i izloženosti pogibeljima te, po primjeru sv. Majke Terezije, što više nesebičnog darivanja, čovjekoljublja utemeljenog u bogoljublju, zajedništva. Poslije mise, pjevajući marijanske pjesme, okupljeni su se uputili prema kapelici i bunaru u šumi, gdje su sudjelovali u prigodnoj pobožnosti Blaženoj Djevice Mariji te molitvi za vatrogasce. Misno slavlje pjevanjem je pratio Crkveni zbor iz Gunje i Đurića, objavio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.