Okrugli stol: Ekumenizam 40 godina poslije

Zagreb, (IKA) – Želeći obilježiti 40. obljetnicu objavljivanja dekreta o ekumenizmu “Unitatis redintegratio” Drugoga vatikanskog sabora, Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog i Katedra ekumenske teologije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu priredili su 30. studenoga okrugli stol “Ekumenizam 40 godina poslije” u prostorijama Tribine grada Zagreba.
Na početku je nazočne pozdravio predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić. Podsjetio je na donošenje samog dekreta o ekumenizmu prije 40 godina, te na riječi pape Ivana Pavla II. kako je ekumenski put – put Crkve. U svom govoru podsjetio je i na riječi najvećeg koncilskog teologa u Hrvatskoj Tomislava Janka Šagi-Bunića, koji je poticao na čežnju za jedinstvom te na pogled uprt prema onom što je zajedničko, a ne ono što razdvaja odijeljene kršćanske Crkve. Napomenuo je kako je Katolička crkva svjesna da podijeljenost među Crkvama nije vjerodostojno nasljedovanje Krista, već treba težiti za jedinstvom i raditi na ekumenizmu.

Nakon biskupa Košića prigodnim riječima obratio se srpskopravoslavni metropolit zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije Jovan Pavlović, koji je ukazao na obvezu zajedničke suradnje kako bi se dao doprinos miru. Drugi vatikanski koncil otvorio je mogućnost suradnje, napomenuo je metropolit Pavlović, te nastavio kako tu suradnju osjeća na području svoje dijeceze, što se vidi u brojnim primjerima. Jedan od tih je da Katolička crkva u nekim područjima ustupa bogoslužne prostore pravoslavnoj Crkvi, te se na istom oltaru služe dvije liturgije dviju Crkava. Uz to spomenuo je i ekumenske susrete u Rimu i Asizu, kao i susrete s papom Ivanom Pavlom II. u tijeku njegovih posjeta Hrvatskoj.

Prodekanica Teološkog fakulteta “Matija Vlačić Ilirik” u Zagrebu dr. Lidija Matošević rekla je kako je koncil na kojem bi sporna pitanja razmotrila cijela Crkva bio duboka čežnja reformacijskog pokreta. Činjenicu da opći koncil tada nije bio sazvan, dr. Matošević ocijenila je kao tragediju i za protestante i za rimokatolike, koja je vodila “zaboravu Crkve”. Kod protestanata taj “zaborav” očitovao se tako što se s vremenom odustalo od traganja za jedinstvom Crkve, te se zaboravilo da biti kršćanin ne znači biti samo kršćanin u lokalnoj Crkvi, ili naprosto pobožan. Svojevrstan “zaborav Crkve” dogodio se, rekla je dr. Matošević, i u rimokatoličanstvu. Rimokatoličanstvo doduše nikada nije odustalo od načela da Crkva kao jedna treba biti i prepoznatljiva kao jedna, no problem što to jedinstvo nije bilo očito, pokušalo je riješiti tako da u crkvama van granica rimokatoličanstva naprosto niti ne gleda Crkve. Dr. Matošević nadalje je rekla kako nam je svima dugo trebalo da se počnemo liječiti od ovog “zaborava”. Kod protestanata je taj proces započeo u prošlom stoljeću, a za rimokatolike je važan korak ka “otvaranju očiju” za stvarnost Crkve van granica Rimokatoličke crkve bio dokument Drugoga vatikanskog koncila “Unitatis redintegratio”. Svoj govor završila je citiranjem Martina Luthera koji je rekao da onaj koji želi naći Krista, mora naći i Crkvu.

Govoreći o stoljećima odijeljenosti između protestanata i katolika govorila je o posljedicama te odijeljenosti. Kod protestanata s godinama se odustalo od traženja cjeline, jedne Crkve, te se zaboravilo da biti kršćanin ne znači biti samo kršćanin u lokalnoj sredini. Katolička, pak, crkva nije izgubila iz vida cjelovitost i univerzalnost Crkve, nije odustala da Crkva kao jedna treba biti i vidljiva kao jedna. Dr. Matošević nadalje je rekla kako je protestantima dugo trebalo da shvate kako ne mogu živjeti crkveni lokalni egoizam, te je dodala kako je proces liječenja od zaborava jedinstva Crkve započet u proteklom stoljeću, čemu je pridonio i dokument Drugoga vatikanskog koncila “Unitatis redintegratio” kao korak k otvaranju očiju prema univerzalnoj Crkvi. Ipak je upozorila kako i danas postoje mnogi koji su obeshrabreni ekumenizmom, jer postoje razilaženja i neslaganja. Svoj govor završila je citiranjem Martina Luthera koji je rekao da onaj koji želi naći Krista, mora naći i Crkvu.

Profesor KBF-a u Zagrebu dr. Tomislav Zdenko Tenšek govorio je o značajkama jedinstva u počecima Crkve kada još nije došlo do razdjeljivanja. Pritom je spomenuo Ignacija Antiohijskoga, za čijeg je vremena značajka jedinstvene Crkve bila u okupljanju oko biskupa i euharistije, te je Rimska crkva imala prvenstvo u služenju i ljubavi, a biskup Rima primat među biskupima. Uz Ignacija Antiohijskoga dr. Tenšek je spomenuo Ciprijana i Ireneja iz 2. stoljeća, te Grgura Velikog i naposljetku papu Ivana Pavla II. kao značajne ekumeniste.
Pročelnik Katedre ekumenske teologije KBF-a u Zagrebu dr. Jure Zečević na početku svog govora podsjetio je kako je prije 30 godina Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu dobio Katedru ekumenske teologije, što je zasluga Drugoga vatikanskog koncila i dekreta o ekumenizmu “Unitatis redintegratio”. Taj je dokument dao doktrinalno i načelno stajalište Katoličke crkve prema drugim kršćanima te je to vrijeme bilo vrijeme promjene mentaliteta; od sučeljavanja prema suradnji, od različitog prema zajedničkom. Dr. Zečević upozorio je na nove poteškoće ekumenizma jer se stvara dojam kako hod prema jedinstvu kršćana ide u krug bez nade da će se doći do cilja. Upozorio je kako nije moguće očekivati brza i laka rješenja te je potreban dijalog ljubavi, stavljajući naglasak ne toliko na unije koliko na prepoznavanje već postojećeg jedinstva te duhovnog jedinstva. Dr. Zečević je na kraju podsjetio na riječi carigradskog ekumenskog patrijarha Bartolomeja I. sa susreta s papom Ivanom Pavlom II. 29. lipnja ove godine, kada je poručio kako će jedinstvo biti moguće kada kršćani usvoje Kristov duh. Razlike i podjele rezultat su čovječje slabosti, dok jedinstvo pretpostavlja povratak kršćanskom življenju i svetosti života.

Okupljenima su se potom prigodnim riječima obratili ostali predstavnici kršćanskih Crkava, a prigodnu riječ kao i pozdrave u ime Islamske zajednice u Hrvatskoj uputio je glavni imam zagrebački Aziz Hasanović, koji je rekao kako je dekret o ekumenizmu Drugoga vatikanskog sabora otvorio vrata Katoličke crkve prema sestrinskim Crkvama, ali i drugim religijama, te je otvorio put ljubavi i dijaloga.
U drugom dijelu okruglog stola bilo je riječi o stanju ekumenizma u Hrvatskoj i svijetu. Biskup Košić rekao je kako u Hrvatskoj među vjernicima postoji ljubav i želja za susretom što rezultira otvorenim putem ekumenizma. Metropolit Pavlović spomenuo je molitvu kao jednu od ekumenskih nastojanja, posebno napomenuvši Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana u Hrvatskoj tijekom siječnja, kao i činjenicu da se u svim pravoslavnim crkvama na svim liturgijama moli za jedinstvo svih Crkava. Govoreći o globalnoj situaciji, metropolit Pavlović rekao je kako ipak postoje pojedini desničarski krugovi preko kojih je očit i otpor prema ekumenizmu.
Na pitanje kako komentira posljednje izjave patrijarha Srpske pravoslavne crkve Pavla, koji je u Moskvi izjavio kako bi eventualni Papin posjet Srbiji u ovom trenutku bio neprikladan, dok je taj stav već duže prisutan u samom vrhu RPC u Moskvi, srpskopravoslavni metropolit Pavlović izjavio je kako i za njega ima neshvatljivih izjava, te preporučio kako bi bilo bolje da se razgovara u sklopu delegacija. Što se tiče izjave patrijarha SPC Pavla, rekao je kako i dalje postoji opterećenost ratnim nesrećama, dok je s druge strane, osobito u Moskvi, prisutan strah od prozelitizma, postavljanja novih biskupa i osnivanja novih dijeceza Katoličke crkve. Što se tiče samih izjava o neprikladnosti mogućega Papina posjeta Moskvi i Beogradu, metropolit Pavlović ustvrdio je da ako predstavnici pravoslavne Crkve mogu posjećivati svoje vjernike diljem svijeta, čak i koristiti Katoličke crkve za bogoslužje, onda i papa Ivan Pavao II. ima pravo pohoditi svoje vjernike, i to predstavnike drugih kršćanskih Crkava ne treba plašiti.