Oltarni prostor euharistijskoga slavlja s Papom u Osijeku

Osijek, (IKA) – Kao liturgijski prostor za misu s Papom u gradu Osijeku izabrana je Sportsko-poslovna zračna luka Osijek. Arhitektonsko rješenje oltarnog prostora (projektirao “Nomad” d.o.o. Osijek) uprisutnjuje ideju puta i želi skrenuti pozornost na činjenicu da se čovjek pojedinac i čitava Crkva nalaze na putu prema vječnosti. Crkva đakovačka i srijemska posvješćivala si je i posvješćuje to svojim sinodskim hodom. Na slavlju s papom Ivanom Pavlom II. 7. lipnja zaključit će dosadašnju etapu svojega sinodskog hoda – slavljenje biskupijske sinode i započeti sinodsku obnovu. I svaki pojedini kršćanin na tom putu ljudskog i kršćanskog dozrijevanja, na putu prema vječnosti, korača u zajedništvu Božjega naroda, kao član Crkve. Petar (tj. papa) vidljivi je znak jedinstva Crkve u hodu. Svaki član Crkve vođen je vjerom i snažen Duhom Svetim. Na tom putu susreće različite ljude. U crkvenom zajedništvu, na putu, s njima dijeli život, drugi ga podržavaju u hodu te za njega predstavljaju izazov na djelatnu ljubav. Zajedno sa čitavom Crkvom, na istom su putu, kao vođe i pastiri, i biskupi s Petrom (papom) na čelu (kojega simboliziraju sjedišta za biskupe i za Papu). Petrova je služba da utvrđuje braću u vjeri (Lk 22, 31-32). Zato je okupljanje Crkve na čelu s njezinim pastirima, u zajedništvu oko Petra, u slavljenju svetih otajstava, osobito snažan eklezijalni trenutak i trenutak rasta u vjeri. Na slavlju u Osijeku okuplja se – uz Đakovačku i Srijemsku biskupiju koja završava slavljenje Druge biskupijske sinode – i pet biskupija Zagrebačke metropolije, koja obilježava 150 godina svojega postojanja.

Čitava Crkva, s Petrom na čelu, susreće se na svome životnom putu s Kristom uskrslim po njegovoj riječi (ambon, stalak za čitanje) i po sakramentima, a na osobit način s njime susreće i prepoznaje okupljena na “lomljenje kruha” (oltarna menza). U prednju plohu oltara (oltarna pala) ugrađena je originalna rimska opeka “Đakovačkog kristograma” (pronađena na arheološkom lokalitetu Certissia, Đakovo), koja se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Krist kaže za sebe: “Ja sam put, istina i život” (Iv 14,6).

Slika i model Crkve na putu za Kristom te zagovornica i pomoćnica onih koji su na putu je Blažena Djevica Marija (na oltarnom podiju na putu prema oltaru bit će postavljena slika Gospe Tekijske iz istoimenog svetište pored Petrovaradina, koja će na osobit način istodobno uprisutnjivati srijemski dio biskupije). Premda je Euharistija izvor i vrhunac života Crkve, ipak ona je samo pred okus vječnosti. Cijeli oltarni podij završava naglašenim uzdizanjem prema nebu i zvonima na kraju, koja simboliziraju eshatološki cilj ljudskog života i predstavljaju jeku i nagovještaj vječnosti prema kojoj smo se svi zaputili kao svome konačnome cilju.

Arhitektonsko rješenje oltarnog podija na taj način izvrsno se uklapa te izriče geslo trećeg Papina pohoda Hrvatskoj: “Obitelj – put Crkve i naroda”.
Na oltarnom podiju su postavljena dva zvona iz dviju potpuno razorenih crkava u Domovinskom ratu. Jedno zvono, iz župe sv. Mihaela u Lovasu, najmanje je od tri zvona koja su bila do rata na tornju župne crkve. Zvona su u tijeku Domovinskog rata bila ukradena i odvezena u SR Jugoslaviju. Župnik je uz velike napore uspio, po završetku Domovinskog rata i povratka u župu, vratiti ukradena zvona. Predviđeno je da budu vraćena na toranj nove župne crkve koja je u gradnji. Drugo zvono je s filijalne crkve Presvetoga Trojstva u Ernestinovu (župa Ivanovac), koja je također potpuno razorena u Domovinskom ratu te se očekuje gradnja nove i povratak očuvanog zvona na njegovo mjesto.