Važno je neumorno poticati dijalog i suradnju vladinog sektora i civilnog društva kako bismo osigurali kvalitetne, provedive i učinkovite sustave integracije prisilino raseljenih osoba, kako bismo im povratili dostojanstvo i kako se ne bi osjećali kao zaboravljeni ili nepoželjni članovi našega društva, već aktivni suradnici i sudionici, poručuju iz Isusovačke službe za izbjeglice, najavljujući online konferenciju.

Online konferencija i panel rasprava o europskim fondovima za naredno programsko razdoblje 2021-2027, održat će se 11. ožujka, te će okupiti predstavnike Europske komisije i parlamenta, nadležnih tijela u Republici Hrvatskoj te pripadnike brojnih organizacija civilnog društva koje svakodnevno rade u području integracije izbjeglica i migranata, pružaju direktnu pomoć i podršku osobama u integraciji i djeluju u području zaštite i promicanja ljudskih prava. Iz Isusovačke službe za izbjeglice poručuju kako je do sada nedostajalo ovakvih prilika za konzultaciju i razmjenu mišljenja te kako se tom inicijativnom nadaju potaknuti dugoročni dijalog i suradnju donositelja odluka i organizacija civilnog društva, znanstvenoistraživačkih i obrazovnih ustanova te europskih institucija.

U Hrvatskoj je sustav integracije napredovao, no još uvijek su prisutne brojne prepreke i otegotne okolnosti za koje je potrebno pronaći zajednička rješenja. Primjerice, organizacije navode kako tečajevi hrvatskog jezika vrlo često nisu metodama ni pristupom prilagođeni učenju stranaca te osobe koje se ne služe engleskim jezikom jako teško mogu pratiti nastavu. Tečajevi jezika, koji postoje, najčešće su organizirani u terminima koji nisu odgovarajući za značajan dio motiviranih polaznika, koji su se već uključili na tržište rada i time mogu dolaziti na termine tečaja izvan radnog vremena. Osim toga, održavani tečajevi jezika često su neprilagođeni korisnicima koji imaju nižu razinu obrazovanja u zemlji podrijetla i koji nisu naviknuti na formalne obrazovne programe i koji tek trebaju steći obrazovne radne navike.

Povezano s jezičnim kompetencijama korisnika, koji su preduvjet integracije, navodi se da je potrebno osmisliti jasniji, kontinuirani i jezično/kulturalno prilagođen sustav pružanja informacija tražiteljima međunarodne zaštite o njihovim pravima, obvezama i dostupnim uslugama tijekom njihovog boravka u Prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite.

Usto je u Republici Hrvatskoj općenito niska zapošljivost izbjeglica i migranata. Izbjeglice i migranti vrlo često doživljavaju diskriminaciju prilikom traženja posla, a većina onih koji se zaposle pronalaze poslove za nižu i srednju stručnu spremu, koji su slabo plaćeni. Značajan broj korisnika smješten je na područja Republike Hrvatske koja su gospodarski nerazvijena, što im dodatno smanjuje vjerojatnost zapošljavanja.

Ne postoji dovoljna senzibilizacija poslodavaca u odnosu na ciljanu skupinu. Smatra se da je potrebno olakšati pristup radnoj dozvoli i vizi tražiteljima međunarodne zaštite i strancima, pa se na tom mjestu posebno ističu zdravstveni djelatnici, koji poznaju jezik, budući da osoblja s tim vještinama i iskustvom uglavnom nedostaje u zemlji.

Dalje se smatra da je potrebno omogućiti dobivanje radne dozvole tražiteljima međunarodne zaštite u kraćem roku (nakon tri mjeseca boravka u Hrvatskoj). Prepoznato je i da ne postoje centri za priznavanje kompetencija za završeno više i visoko obrazovanje. Usto nedostaju programi, plan i mjere, kao i podrška za osobe koje su visokoobrazovane i visokokvalificirane. Time u Republici Hrvatskoj visokokvalificirane izbjeglice i migranti u najčešćem slučaju se zapošljavaju na pozicijama za niskokvalificiranu radnu snagu ili ostaju nezaposleni.

Osim toga, podsjećaju, u odnosu na svoja prava, tražitelji međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj i dalje su uvelike u nepovoljnom položaju s obzirom na zakonske odredbe u usporedbi s osobama kojima je odobrena međunarodna zaštita ili hrvatskim državljanima.

Kao najčešći problem često se spominje i nedostatak prevoditelja koji su ključni djelatnici koji mogu izbjeglice uputiti u kulturološke standarde, kao i u njihova prava, no do danas, nažalost, ne postoji kontinuirano dostupna mreža usluga prevođenja dostupna pružateljima usluga, kao ni korisnicima u integraciji.

Organizacije civilnog društva su složne i kako bi Hrvatska trebala poći putem stvaranja koherentne i ambiciozne politike integracije, te u smjeru bolje, češće i jasnije komunikacije i suradnje civilnih organizacija s tijelima javne vlasti i javnim pružateljima usluga.

Organizacije smatraju da bi bolje, adekvatnije financiranje omogućilo veću ponudu dostupnih usluga za ciljanu skupinu, što bi u konačnici značilo i učinkovitiju integraciju. O tim će se temama raspravljati na sutrašnjem panelu, koji će se javno prenositi na Facebook stranicama Isusovačke službe za izbjeglice i Europskog parlamenta u Hrvatskoj.