Opat Marin razmatrao je navještaj iz Lukinog evanđelja u kojem se opisuje kako je Petar bio izbavljen iz tamnice. Pojasnio je tri poveznice toga čudesnog događaja iz Petrovog života sa životom svakoga od nas, rekavši da se u tom velikom čudu Petrovog izbavljenja „kriju tri mala čuda“ i da svako to čudo ima veze s nama.

Prvo čudo predstavljaju otvorena vrata. „Anđeo budi Petra i vodi, a onda se pred njima otvaraju vrata. I to, otvaraju se sama od sebe, u grčkom izvorniku piše, automatski. Kakvo je to čudo? Svakodnevno smo pred vratima koja se sama od sebe i pred nama otvaraju“, rekao je opat.

No, vrata pred Petrom ne otvaraju se na bilo kakav način, nekim senzorima. „U Lukinom evanđelju vidljivo je da Bog odgovara na molitve Crkve. Crkva moli za Petra koji je u tamnici. To je čudo otvorenih vrata koja su nam tako potrebna u našem životu i događaju se češće nego što mislimo, u situacijama koje su poput Petrove“, rekao je o. Jeronim. U zatočenosti u tamnici, za razliku od prethodnih situacija u kojima se bio našao i opirao im se, Petar se ne odupire zlu.

„Na tu riječ poziva nas Gospodin – Ne opirite se Zlu. Ne idite direktno u borbu protiv zla. Ako vas netko udari po jednom obrazu, ne uzvraćajte, nego okrenite drugi. Znamo kako je to teško u našem životu – na uvredu ne odgovoriti uvredom. Na podignuti glas ne odgovoriti podignutim glasom. Ne dozvoliti da budemo uvučeni u borbu koja će nas još više udaljiti jedne od drugih, nego ostati mirni. I čekati!

Teško je to čekanje, da Gospodin otvori vrata. Da ne moramo posegnuti za zlom, za grubošću, tvrdoćom. Vjerujem da se to ipak događa u našem životu i vjerujem da imate ta iskustva u kojima ste bili strpljeni i spašeni. To je prvo čudo! Za mene osobno, najmanje od svih koja dalje dolaze“, poručio je opat Adam.

Drugim, većim čudom, o. Jeronim smatra činjenicu da je Petar u tamnici spavao. „Nevjerojatno! U noći u kojoj zna da ga vjerojatno dan potom čeka smaknuće, Petar mirno spava. To nije Petar kakvog ga inače znamo – tvrdoglavog, upornog, koji će se uhvatiti i mača, ako treba, koji će objašnjavati Isusu kako treba biti i kakav treba biti Mesija, koji baca mreže cijelu noć i ne odustaje dok nešto ne uhvati; makar ništa nije uhvatio, on će i dalje bacati mreže. Koji će pokušati učiniti sve moguće, kao u onoj olujnoj noći, da spasi Isusa koji mirno spava na brodu. Poteže konope, a na kraju odustaje i budi Isusa.

Tada, kada im je prijetila smrt, Isus je spavao. A Petar je činio sve što može da spasi sebe i Isusa. Sada je ponovno Petru život u opasnosti, a Petar spava. Petar je naučio lekciju! Petar je naučio da Gospodin brine, da ne spava, da zna što se s nama događa, u čemu smo. I zato Petar spava – jer je predao svoj život u ruke Gospodinu!“, poručio je o. Jeronim.

Netko može pomisliti da taj Petrov čin znači predaju. No, to je bilo Petrovo predanje, istaknuo je propovjednik.

„Postoji ogromna razlika između predaje i predanja. Čovjek se predaje kada gleda ovozemaljsko i više ne nalazi sredstva da izađe iz bezizlazne, teške situacije. Tada staje. No, u predanju, čovjek nastavlja dalje – jer zna da osim ovozemaljskog, postoji i nebesko. Postoji Nebo, postoji Bog! Zato ide dalje, ne znajući kamo to dalje vodi, ali ide dalje – jer je sve predao Bogu! Petar je naučio predati svoj život Bogu“, poručio je o. Jeronim.

Trećim i najvećim čudom opat Adam smatra Lukin zapis da je Petar, nakon što je izašao iz zatvora, „došao k sebi“.

„Može vam se činiti da to nije neko čudo, ali ja mislim da je to čudo koje se također događa u našem životu i trebali bismo moliti da nam se što češće događa. To čudo događa se i nama koji smo često daleko od sebe, izvan sebe, zbog nečega – želeći ili prisiljeni biti ovo ili ono, glumeći ovoga ili onoga čovjeka. Ali, to nismo mi. A Petar dolazi k sebi. To „doći k sebi“ za Luku nije tek neki izraz koji je tu ubacio. Luka ga je još jedanput upotrijebio, u prispodobi o izgubljenom sinu“, podsjetio je o. Jeronim.

Kad je sin u dalekoj zemlji potrošio očevu baštinu, završio među svinjama i htio jesti rogača kojim se one hrane – što se onda dogodilo? Došao je k sebi, kaže Luka. Došao je k sebi i shvatio da se treba vratiti ocu. Pa ja imam Oca. Doći sebi, za toga mladića, znači doći Ocu. Doći sebi, za nas, znači doći Bogu. I doći Bogu, znači doći sebi“, poručio je o. Jeronim.

Podsjetivši na riječi jednog zabavljača u kabareu, ‘Danas sam odlučio posjetiti samoga sebe’, o. Jeronim je upozorio da često nismo u samima sebi: „Kako često smo rastrgani, kako nam je teško biti u sebi?“.

Crkveni oci, osobito Ivan Zlatousti, smatraju da je iskustvo čudesnog Petrovog izbavljenja najbliže činjenici uskrsnuća ovdje na zemlji. Da je to Petrovo izbavljenje važno i nalik događaju Isusovog uskrsnuća.

„Svi elementi su tu: Petar je bačen u tamnicu, Petar je u okovima, u tami. Dolazi Anđeo, dolazi svjetlost, on je izbavljen iz sna. Okovi i tamnica su simboli smrti. A Petar biva izbavljen iz svega toga.

Onda Petar čak dolazi među svoje prijatelje, Isusove učenike i nitko ga ne prepoznaje, nitko ne vjeruje da je to on; kao što nitko nije vjerovao da se Isus ukazuje, kad se ukazivao. Evanđelist Luka time je zaista želio reći: Vidite, uskrsnuće se nastavlja dalje. Stijena vašeg spasenja, Isus, uskrsnuo je! Bio je bačen u tamnicu i uskrsnuo je. Isto to događa se s Petrom koji je stijena Crkve. Isto to događa se i s vama. I događat će se. Bit ćete bačeni u tamnicu i proći ćete kroz mnoge nevolje. Ali ćete biti izvedeni iz svake nevolje. Otvorit će vam se vrata! Vjerujte u Gospodina! A doći k sebi znači staviti sve svoje povjerenje u Gospodina i prestati trčati za tko zna kojim rješenjima, bilo gdje“, poručio je opat Adam.

Za apostolskog prvaka Pavla, opat je rekao da je on na svoj život, na kraju pred smrt, gledao kao na žrtvu ljevanicu koja se izlijeva na oltar.

„Za razliku od svih drugih žrtava koje su se prinosile Bogu u Starom zavjetu, postoji nešto neobično za žrtvu ljevanicu. Kad su se druge žrtve prinosile, kad se prinosila životinja, onda se jedan dio uvijek ostavljao za onoga koji prinosi ili za svećenika. Kada se prinosi žrtva ljevanica, ništa se ne ostavlja, nikome. Sve se izlijeva.

U toj slici Pavao kaže – Dao sam Bogu sve! Ništa, ma baš ništa nisam zadržao za sebe!

Neka to bude i naš odgovor na poziv i primjer koji pred nas stavljaju Petar i Pavao – da i naš odgovor Bogu bude žrtva ljevanica. Da život kojeg nam je Bog darovao živimo na toj stijeni, na oltaru; da se izlije naš život sa svim darovima koje nam je dao u služenju ljudima s kojima živimo, za koje živimo i u čašćenju i slavljenju Boga koji nam je darovao život“, potaknuo je opat Marin.

Nakon mise, o. Jeronim predvodio je procesiju s kipom sv. Petra kroz taj gradski predio, s tri zaustavljanja puka kad je navješteno Evanđelje.

Proslavi župnog blagdana prethodila je trodnevna duhovna priprava. U ponedjeljak, 26. lipnja, misno slavlje predvodio je don Zdenko Dundović koji je uveo nove članove u novoosnovanu župnu bratovštinu sv. Petra. U utorak, 27. lipnja, misu je predvodio don Mario Akrap, dekan dekanata Zadar Zapad, kada je i blagoslovljen Gospin kip pokraj župne crkve. Gospin kip je postavljen na poticaj župne inicijative Lanac žive krunice u kojemu sudjeluje više od sto župljana sv. Petra koji su preuzeli obvezu svaki dan moliti krunicu za nakane župe, Crkve i naroda. Trećeg dana priprave, u srijedu, 28. lipnja, misu je predvodio don Ivan Bezina, a nakon mise održan je koncert zbora Cantores Sancti Petrus.

Don Damir Šehić, župnik Ploča, zahvalio je svima na sudjelovanju u proslavi župne svetkovine, među kojima su bili i vjernici iz drugih župa grada Zadra, što pokazuje potrebu predanja vjernika da apostolskog prvaka Petra počaste baš u pločanskoj župi sv. Petra koja je njemu posvećena.