Misu su koncelebrirali pomoćni biskup Ivan Ćurić i još 30 svećenika. Posluživali su đakovački bogoslovi. U euharistijskom slavlju su uz vjernike iz više župa nadbiskupije sudjelovale i Milosrdne sestre sv. Križa.

Hodočašće je počelo molitvenom pripravom pred katedralom koju je predvodio biskup Ćurić te je ophodom uz molitvu i pjesmu uveo vjernike u katedralu. Nagovor je biskup počeo riječima o zajedništvu koje povezuje vjernike u Katoličkoj Crkvi koje se produbljuje doživljajem hodočašća i svetkovanja sv. Petra i Pavla, te je nastavio: „Pročišćujmo svoju vjeru, promišljajmo o njoj, obnavljajmo svoj zanos i svoje oduševljenje onako kako nas je Crkva svojom pastirskom službom uvijek htjela okupljati i usmjeravati. U katedralu smo ušli na vrata koja označavaju Krista. Na sasvim izuzetan način oltar označava Krista, njegovu žrtvu, njegovo djelo ljubavi do kraja za nas i naše spasenje i spomen njegovog slavnog uskrsnuća, pobjede života. Zato je on Krist, naš nada!“

Biskup je uputio i na Jubilejski križ, koji je već sudjelovao u velikim nadbiskupijskim zborovanjima kao što je susret s papom Ivanom Pavlom II. 2003., a koji je u središtu Godine jubileja. Spomenuo se i pape Franje koji je završio ovozemaljski život neumorno ponavljajući poruku Isusove Radosne vijesti koja je toliko potrebna današnjem svijetu opterećenom ratnim sukobima. Pozvao je i na promišljanje o pitanju na čemu je utemeljena naša nada te uputio na papu Franju koji je uvijek govorio da je ona utemeljena na istini i ljubavi „koje otvaraju naša srca nadi da smo usprkos grešnosti zauvijek ljubljeni.“

Priprava za euharistijsko slavlje završila je pjevanim Litanijama svih svetih.

moguće razumjeti bez Krista, niti je moguće razumjeti Krista bez Crkve. Stoga i načelo Ubi Petrus, ibi ecclesia – Gdje je Petar, ondje je i Crkva.“

Nadbiskup Hranić u homiliji je istaknuo da je Crkva otajstvena milosna stvarnost. Utemeljena je na Isusovu pozivu i poslanju kojega je on ostavio apostolima predvođenima Petrom, odnosno biskupima i njihovim svećenicima te svim vjernicima u zajedništvu s papom te da „Bog voli, pogledom svoje ljubavi prati i unatoč ljudskim slabostima poziva i svakoga od nas – kao što je pozvao sv. Petra.“

„Susret s Bogom koji nas poziva vrlo je sugestivno opisan u novozavjetnim spisima. Kad Bog nekoga zove, svojim ga pozivom zatiče u određenoj životnoj situaciji i od svakoga pozvanoga traži da se trgne, da se okrene i da mu pokloni svoju pozornost“, pojasnio je.

„Tko je god pred Bogom postao velik, postao je to zahvaljujući svome obraćenju – odazivu na Božji poziv čitavim svojim bićem i svom svojom ljubavlju. Petar poslije Isusova poziva ne živi za sebe i na svoju odgovornost. On živi potpuno izručen i predan Isusu. Svaki njegov korak, svaka njegova riječ i odluka, svaka nova inicijativa i pothvat, svako rješenje – koliko god ga stajali truda, napora i muke – bili su plod njegove otvorenosti i povjerenja u Isusa“, tumačio je mons. Hranić.

Spomenuo se da je nadbiskupija ove godine ostala bez svećeničkog ređenja i ijednog mladomisnika koji su uvijek ređeni na Petrovo. „Ovogodišnje slavlje Petrova nas stoga sve: svaku obitelj i svakoga pojedinca, svaku župnu i crkvenu te redovničku zajednicu; mene kao biskupa, svakog svećenika, župnika, profesora, bogoslova, časnu sestru poziva na obraćenje i potiče da se zapitamo, odnosno zapitam: što je sa mnom; s mojom osobnom spremnošću i željom za obraćenje i promjenu stila moga osobnog svećeničkog života; s mojom željom i spremnošću da se uistinu trgnem; da dadem malo više od sebe; što je s mojom gorljivošću, marljivošću; s mojim radom s ministrantima, s mladima, s odnosom prema ‘Djelu za zvanja’; s mojom molitvom; s mojim osobnim predanjem i odnosom prema Kristu Gospodinu“, potaknuo je nadbiskup na promišljanje.

Na kraju homilije nadbiskup je zaključio: „Obraćeni smo korisni Isusu! Obraćeni bračni drugovi s radošću i zahvalnošću primaju dar života, rađaju i odgajaju svoju djecu. Obraćeni izgrađujemo svoju domovinu i ne ugrožavamo opće dobro čitavoga društva. I mi svećenici, redovnici i redovnice obraćeni zračimo i privlačimo! Uvjerljivi smo, vjerodostojni i sposobni dovoditi ljude k Bogu. I obraćeni ćemo ponovno rediti nove svećenike te umjesto spajanja dviju ili više župa zajedno osnivati i nove župe, otvarati nove redovničke kuće i samostane! Vjerujemo li to? Vjerujemo li u Krista Gospodina? A vi što vi kažete tko sam ja?  To je pitanje koje Isus danas stavlja pred nas i od svakoga od nas očekuje osobni odgovor.“

Nakon Popričesne molitve svećenici su na čelu s biskupima obnovili svoja svećenička obećanja dana na ređenju. Uslijedila je zajednička oprosna molitva na nakane Svetog Oca koju je predvodio nadbiskup Hranić klečeći pred jubilejskim križem. Zatim je litanijske zazive molio katedralni župnik Ivan Lenić.

Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor na čelu s mo. Ivanom Andrićem i orguljsku pratnju s. Josipe Pavle Jakić.

FOTO Jubilejsko hodočašće u đakovačku katedralu